Evo prosao je odmor u Asmari a zakljucak je da se ne treba planirati previse. U stvari se nista ne treba planirati uopce dok se ovdje.
Nas taxista je bio bolestan kada sam dosao, a onda mu se pokvario mobitel pa ga nisam uspio dozvati
Nismo se vidjeli svo ovo vrijeme dok sam bio u Asmari,. Nije mi se dalo da idem sa nekim drugim pa sam odlucio ostati u gradu i jednostavno jesti, setati i spavati. To dobro dodje, trebalo mi je i odmora.
Bio sam zabrinut za Germaja, jer nije bio obicaj da se ne javi, a cijela tri dan nije bilo glasa od njega.
Nije mi to bilo drago, al danas sam doznao da mu je u stvari samo mobitel bio neispravan.
Kada se nakon nekog vremena dodje u Asmaru osjeca se nesto neopisivo. Nevjerojatno je kako se brzo zaboravi da postoje zgrade, semafori, ulice, travnjaci, taxi, i sve ove najnormalnije stvari se izbrisu iz glave da za samo malo vremena zaboravis da postoje.
Ipak mi je prvi osjecaj ovoga puta bio ljutnja. Bio sam ljut na djecu koja se igraju na toboganima i ljuljaskama ispred nase zgrade.
Nekad se upita da li sam uopce normalan.
Nisam u stvari bio ljut, bio sam im zavidan u ime sve ove djece ovdje koja nikada u zivotu nisu ni vidjela nesto slicno.
Razlika je zivjeti u velikom gradu. Pitam se kako uzeti neki prosjek da se ocijeni i opise zivot ovdje ?
Biti u Asmari pa se maknuti samo nekoliko km dalje i vidjeti sasvim druge slike oko sebe je kao da se promijeni kontinent a ne drzava.
Kada bi se ovoj djeci (koja nas ovuda proganjaju za biscuit, water ili bilo sto sto im se moze dati) dao kliker, kojim su se igrala djeca u Asmari, siguran sam da bi ga ili progutali u trenu ili bi pokusavali da ga zagrizu a onda pojedu. Sigurno nisu nikada vidjeli kliker i to je mozda u redu, al zalosno je sto mislim da ga nikada u zivotu nece ni vidjeti. Djece mi je najvise zao, no ovaj put mi nije bilo drago sto sam vidjeo da ima djece sto znaju i za nesto normalno neg’ sam se osjecao nekao drugacije.
U ulazu sam procitao oglas da pocinje ljetna skola engleskog jezika i kompijutera.
Cijena po jednom djetetu je 450 $ za kompijutere a 400$ za engleski. Ako se djete upise na oba tecaja onda je cijena samo 800$. Ne znam koji je to period, da li vise mjeseci a moralo bi biti, al cijena je zaista nevjerojatna. Znam da je to ipak elitno naselje i da su stanari tih zgrada ipak imucni, no interesira me tko je to u stanju osigurati toliki novac.
Policija, konobari, trgovci i slicna zanimanja imaju prosjecnu platu oko 500-600 nakfi sto se podjeli sa 22 i dobije iznos u dolarima ( tecaj na crno, a sluzbeni tecaj je 13 nakfi za 1$). Moram se upitati tko je taj sto moze dati tolike novce, a vjerojatno netko moze. Radi poredjenja sto se sve moze, a sto ne evo jednog primjera = 1 kg,( neka bude 1.2kg tako nesto je bilo) mortadele kosta 650 nakfi. Normalno da ne jedu mortadelu iako je kupljena u najobicnijem super marketu, no cijene su ipak prilicito visoke za dosta toga sto je osnovna namirnica.
Kako ovi ljudi uspiju prezivjeti, pojma nemam.
Vecera u najnormalnijem restoranu je skoro 100 nakfi, a ima tu bude i citavih obitelji koje dodju na veceru.
Mislio sam pisati o ovim razlikam medju ljudima ovdje, no vec sada se jadno osjecam pa necu.
Mrzim tolike razlike jer sam siguran da svi oni koji imaju novaca da zive koliko toliko normalno to u stvari nisu zaradili posteno.
Podobnost je ispred svega, zbog toga odustajem od ovog posta, Za sada samo ovo i fotografija djecijeg igralista ispred nase zgrade u Asmari. Nisam uopce ljut samo mi se neda da uvijek nesto roncam, pa necu.
Ovaj pauk me je docekao u Bureu pa je i to opet bila mala promjena jer u Asmari nije bas uobicajeno vidjeti takvo sto,.
Post je objavljen 15.07.2004. u 18:36 sati.