DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

07.07.2004., srijeda

HABTU

Danas sam cuo vijest o smrti.
Potresla me, i cijeli dan mi se to vrti po glavi pa ce i ovaj post biti malo drugaciji od dosadasnjih.
Umrla je Berhanijeva sestra.
Berhani je nas lokalni zaposlenik,- bilo ga je u prijasnjim postovima sigurno ste ga već upoznali sa fotografija.

Sto on radi? Svasta nesto. Radio je kao gradjevinar pa zna zidati, pere auta, toci gorivo svako jutro, vodi racuna da se agregati zamjene sa radom svako 12 sati, mijenja ulje u agregatima, mjenja nam novac, ode kupiti cigarette, kozu, ovcu, organizira klanje, pece rostilj i tako to, svasta nesto. Zaista ga vrijedi imati ovdje sa nama. Ova moja nova “firma” ga je prestala placati prije pola godine jer su zakljucili da ne vrijedi taj njegov posao i da se ne treba placati za to sto on uradi. Moji prethodnici su mislili drugacije i bili pametni da ga zadrze da radi za nas, pa ga mjesecno placamo od svog novca.
On je zadovoljan a mi se potrudimo svaki mjesec nagraditi ga sa nešto više dolara neg smo to dogovrili.
Njegova prica pocinje kada ga je sestra koja je starija 15 godina od njega uzela k sebi u Adis Abbabu. Bilo mu je tek desetak godina. Otisao iz Adigrada, sjevernog dijela Etiopije na granici sa Eritrejom gdje nije bilo normalnog zivota (kako on kaze). Zavrsio je nesto skole u Adisu i poceo raditi kao gradjevinar,
Zivot ga je nosio svugdje i donio iz Assaba u Bure malo prije rata. Cini mi se da ga je zivot naucio da se snadje i prezivljava u svakoj situaciji pa je na vrijeme osjetio rat i zavrsio ovdje u Bureu prije neg su se granice zatvorile i rat poceo.
Sjedili smo cesto i pricali na losem engleskom o tome sto je prezivljavao pa mi je odatle njegova prica poznata. Nakon svega sto sam cuo od njega o zivotu koji je prosao, danas sam jos tuzniji zbog njegovog gubitka.
Tu svoju sestru je nazivao majkom a ne sestrom, jer kako kaze, njemu je bila kao majka. Ta odgojila ga je svoju majku i ne pozna.
Rekao mi je da od svakog od nas koji odradi svoje ovdje u Bureu, uzme broj telefona i adresu i cuva. Ima ih poprilicno.
Tko zna kaze” Zivot je cudan, mozda nekada dodje do toga da trebam nekog u Europi, Americi, ili bilo gdje”. - Ima nas zasita iz cijeloga svijeta. “Ne za mene za mog Habtua” kaze, meni vjerojatno nece nikada pasti na pamet da odem odavde, ta gdje bih ja isao.
Ostao je udovac prije godinu dana i sada zivi sa sinom Habtuom kome je 9 godina.
Berhanijevi planovi su da radi koliko god dugo bude mogao raditi za nas ( ipak mu je dobra placa), a jedini cilj mu je poslati Habtua u Adis kod njegove sestre da zavrsi skolu. Ona sada zivi sama jer je udovica o prije nekoliko godina. Ima drzavni stan i dovoljno prostora, a i sama bi zeljela da Habtu dodje kod nje. Ta prica mu je bila uvijek glavna u nasim razgovorima a trajala od kada sam dosao ovdje. Kako je samo sretan bio kada bi mi pricao o tim svojim planovima.
Habtu je trebao za Adis na jesen. “Bure je glupo za ostati ovdje. Nema dobre skole, nema mogucnosti za raditi dobar posao, ovdje ce upropastiti zivot. Vidis li na sto ovaj zivot ovdje lici, on mora ici u Adis” Tako je govorio Berhani.
Vidio je i drugih krajeva, a ne samo ovu pustinju i silno je zelio izvuci ga odave po svaku cijenu.
To mi je bilo takoi drago cuti. Uzivao sam u tim njegovim pricama i mastanjima kako ce jednoga dana njegov Habtu zavrsiti skolu u Adisu, “A onda” kaze on “neka sam odluci sto ce, moje je da mu osiguram da zavrsi skolu”.
Za ne povjerovati je da netko iz Burea ovako razmislja, vjerujte mi glavna je stvar da se nadje CHAT i zvace po cijeli dan. Zena ce vec nesto smisliti za rucak, a djecu mislim da niti broje niti primjecuju. Neka se sami snalaze, neka i oni smisle kako da prezive kako sam ja prezivio do sada i oni ce. Siguran sam da velika vecina tako razmislja no Berhani nije bio jedan od njih.
Zivot i ovdje kroji sve na tako okrutan nacin. Nakon toliko planova i srece u jednom covjeku koji se bori za svog sina, jedna rijec preko telefona ucinila je da se sve okrene naglavacke.
Zovnuo je rano jutros u Adis,( obicno dodje prije svih kada zna da sam ja na smijeni uz telefon jer zna da cu mu dozvoliti da potrosi nesto mojih impulsa za poziv koji mu toliko znaci) i sa druge strane su mu rekli da je njegova sestra umrla.
Tako je tuzno vidjeti covjeka od 42 godine kako place cijeli dan, a jos je tuznije ako znas da je njegova prica od danas promjenjena i u stvari nema tu vise price. Samo su ostala piranja a najvaznije je,- Sto ce sada biti sa njegovim Habtuom?
Znam da ima i puno tuznijih zivotnih prica i puno gorih ljudskih sudbina, al eto ova moja se desava danas, tu u nasem jadnom Bureu i sada mi se cini najokrutnijom od svih. Svi smo neraspolozeni i tuzni kao nikada do sada dok smo ovdje.
Berhani sutra ide za Adis, a daljinu od oko 800 km ce prevaliti za tri dana kako kaze. Polazi rano ujutro, kamionom koji je u stvari lokalni autobus, ima jedna fotografija i takvog prevoza pa cu je jednom staviti na post a na ovoj danasnjoj je nas HABTU.

Sto li njemu zivot nosi?
Kako bi samo dobro bilo da mozemo vidjeti bar petnaest minuta unaprijed,
Svi koji me znaju znat ce da ovo cesto znam reci, a sigurno će te se sloziti sa mnom.

- 17:59 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.