Pisao sam ranije da su zene ovdje u stvari pravo "roblje" koje obavlja sve vrste radova i da je nezamislivo vidjeti muskarca da ide donjeti vodu, drva il bilo koji fizicki rad koji se treba obaviti. Normalno briga za djecu i spremanje kave, jela i slicno, je na takodjer obveza ostavljena zenama .
Inace nestasica je chata, a svi koji su citali ranije postove znaju kakvo je onda raspolozenje u Bureu.
Nije da je nestalo chata neg je izgleda ova tura bila nekvalitetna,. Lisce se presusilo dok je dovezeno pa je tako lose kvalitete da je cijelo selo razocarano, a nova nabava je valjda za tjedan dana i do tada ce velika vecina ljudi biti u problemima.
Mjesto zbiavanja Manda, selo slicno Bureu udaljeno 25 km prema untrasnjosti Etiopije. Tih 25 km znaci sat vremena voznje odavde. Ispricao sam ovo o chatu jer je vjerojatno i on uzrok i ovom dogadjaju u Mandi koji cu vam ispricati.
Glavna ulica Mande znatno je uza od ulice u Bureu pa sve izgleda nekako stjesnjeno limenim kucama i cijela slika je totalno drugacija iako je “arhitektura" jednaka.
Voznja kroz selo mora biti izuzetno lagana i opreza zbog koza i ovaca, koje se jednostavno izlezavaju na cesti i onako se slobodno setaju bez namjere da pomjere iako se auto priblizava, nikada dosta.
Zaustavljamo se zbog nekoliko ovaca koje lijeno prelaze cestu i bivamo svjedoci neceg sto mi je okrenulo zeludac i jos uvijek mi se nije uspio vratiti na svoje mjesto. Bivao sam svjedok raznoraznih gluposti u zivotu, no ovo je zaista nesto sto bi i Cro-Cop Filipovic gledao sa zgraznjem.
Zena, koja ne moze imati vise od 25, pokusava se udaljiti od isto toliko starog muskarca, no on je vuce za ruku i nedozvoljava joj da ode od njega. Nekako se otrgnuvsi zena se ipak se oslobodila i udaljila jedan korak od njega.
Mozete li zamisliti scenu kada se (najcesce u filmovima) protivnika uzme za usi okrene prema sebi i zada mu se udarac glavom u facu. Nevjerojatna scena. Malezijac koji je bio sa mnom kriknuo je , vjerujte mi. Nisam siguran da li je krv u istom momentu oblila lice te zene jer je zavrsila na zemlji, a nemilosrdni udarci nogama po svim djelovima tjela su je drzali sklupcanu u prasini.
Posao sam izaci iz auta i nesto poduzeti, no u tom trenutku nam je pogled na tu scenu zaklonila skupina vojnika koji su prolazili samo metar dva od mjesta na kome se jadna zena sada vec borila za zivot. Pomislio sam da ce oni nesto poduzeti i ostao sam u autu. Vjerujte da se nisu ni osvrnuli, jasno da su vidjeli sta se desava, no nisu se umjesali. Vise od tridesetak ljudi, koje sam vidjeo uokolo obavljalo je svoje uobicajene aktivnosti lezanja uokolo i promatranja naseg auta koje im je uvijek interesantno, nista nisu poduzimali. Nitko nije ni pogledao na sve to sto se desava i muti mi krv u glavi, duze od kratkog pogleda. Imam dojam da je netko sutao ovcu vjerojatno bi im bilo interesantnije.
Kako je jadnica ipak bila preteska za jednu, zgrabivsi je za kosu sa obje ruke izbezumljeni "majmun" odvukao ju je preko kucnog praga ( kao vrecu). Krvava glava nemocne zene odskocila je nekoliko puta preko ovećeg kamenja na ulazu nestala u unutrasnjosti prostorije zajedno sa tijelom kojie nije davalo znake zivota.
Dijete koje je zasigurno naucilo sjediti nekad u ovom mjesecu, veselo se igralo u prasini na samo nekoliko koraka od ulaznih vrata. Vjerojatno vec naviknuto da mu roditelji cesto rjesavaju obiteljske probleme na ovaj nacin, ni to jadno dijete nije obracalo puno pozornosti na sve sto se desava oko njega. Saranje po prasini bilo je interesantnije.
Nisam smio nista poduzeti jer i ovako smo imali vise nego dovoljno problema ovih dana, a to sto bih uradio ne bi bilo dobro ni lijepo.
Zanijemili smo i nastavili put dalje.
Na povratku iz Mande sa nama je bio "faca" etiopske vojske. Vazi za pametnog, obrazovanog itd. Ispricam mu sta smo vidjeli na tom mjestu, a on gleda u mene telecim pogledom kao da me nije razumio sta mu govorim. Ponovim mu pricu, a njemu opet upitnik iznad glave.
‘Zena je pretucena i nisam siguran je li i ziva do sada, mozda bi smo trebali bar upitati sto se desilo?”- uporan sam.
Uskoro mi je bila jasna njegova zbunjenost. Zasmijao se na sav glas kao da sam mu ispricao pravo dobar vic.
“A to, ma daj to su njihovi problemi normalno je da te zena naljuti” hahaha kako se drugacije moze sa njima kad u stanju ponekad naljuti te da nije normalno”. Opet hahaha.
Ni Malezijac kao ni ja nismo razumjeli tu salu i jedini osjecaj koiji sam jos uvijek je imao je bio samo zelja za povracanjem.
Toliko o zensko muskim odnosima ovdje.
Post je objavljen 30.07.2004. u 09:34 sati.