Promijeniti svijet. Shvatila sam da je moguce. Da jedna osoba stvarno moze promijeni svijet. Nekako sam odlucila da ljutnja i mrznja nisu ono sto zelim. A tko zeli?
Svijet se mijenja i postaje ljepse mjesto za zivot kada odlucis podijeliti srecu, kada naucis oprostiti i prihvatiti, kad shvatis da ne moras raditi mjesta ruznim rijecima i da za sve postoji vise nacina.
Postanes jaci, samim time lakse podnosis mrznje koje vise ne vidis takvima. Ljudi ne zasluzuju da oprastas njihovu brzopletost, toleriras njihove ljutnje na cijeli svijet, njihovo nezadovoljstvo jer sto ti imas s tim?
Pa, i necu prihvacati negativu i prilagodavati joj se, zasto se oni ne bi prilagodili meni?
Ma svijet je ruzan, odvratan, neposten.. a ljepota je u ocima promatraca..
Dosta mi je prozivanja, Dosta da me pitajj zasto nesto radim. Zato sto se cini ispravnim, ne znam drugacije i ne mogu drugacije. Iskustvo je nesto sto unisti covjeka. Mislis kako sve znas, da poznajes sebe, a i dalje se iznenadujes.
Covjek moze promijeniti svijet. Onaj koji vidi, koji je oko njega. Ljepse je zivjeti kad drugima zelis dobro. Ne kazem da je lako. Daleko od toga. Ljudi su odvratni. Namjerno povrijeduju, ne biraju rijeci i nacine, rastuzuju, razocaravaju, ruse tvoje iluzije dok ih ti drzis kao nesto najbolje na svijetu. To je neka logika, ako je meni lose mora biti i tebi, ako je meni dobro nema tebi sta bit lose i boli me kurac ako ti je lose, naci cu nekog kome je dobro, a tebi nek bude lose negdje drugdje. Vjeruj da su rijetki oni koji ce se radovati tvojoj sreci iako ih i same tuga drapa i slama, kao i oni koji ce biti uz tebe dok ti se svjetovi ruse. Nije tesko.. uredu je biti sebi na prvom mjestu, ali je lijepo i biti drugome na prvom mjestu, a ljepse je ne zivjeti sam. Budite sebi na drugom mjestu i prvi kada treba biti bolja osoba. Jer bolje osobe cine ovaj svijet boljim..
(18. sijecnja 2018.)

Sjedim na kuhinjskoj radnoj povrsini i gledam balone od sapunice u zraku. Za neke stvari nikad nisi prestar. Onaj koji tako tvrdi jednostavno nije bas najinteligentniji. I zanimljivo je kako moj dah, unutar balona, lebdi nosen vjetrom dok ga okruzuje opna roze, plave, zelene carolije. I gledam koji ce najdalje otputovati.. koji je najveci, a koji najjaci. I zamisljam kako bi bilo da je u svakome jedan dio mene i mojih uspomena. Trenutci sjecanja traju toliko kratko, a ujedno mogu biti toliko prekrasni,ili odvratni, ili tuzni.. ili sve to odjednom..
Sjecam se kako sam imala puno igracaka,iako djetetu nikad dosta i sve brzo dosadi, ali ako se strga ili izgubi ipak placemo. Prva susretanja s onim " ne znas sto imas dok to isto ne izgubis". I mozda stvari i jesu zamjenjive, ali vrlo dobro se sjecam kada mi je majka u kupaoni rekla da nema smisla. Da je vec star,ofucan i ne zeli ga prati vise. Odsetala sam sa svojim bijelim misekom rozih usiju i zelenog partiklija s bijelim tockicama do kante za smece. Mozda lazem zbog nemogucnosti prisjecanja tolikih godina unatrag, ali bio je to moj prvi najtezi rastanak
(3. travnja 2018.)

Slozila bih se da trebam poceti pretakati i lijepe stvari u rijeci.. da vidis da nisam bas uvijek toliko lose. Makar, znas zasto pisem i znas da kada sam sretna ne gubim vrijeme na pisanje vec uzivam u trenutcima, ionako prebrzo produ. Moram ti se pohvaliti. Sretna sam. Ne stalno i ne uvijek, ali vecinom i generalno. Osjecam da ponovo pocinjem zivjeti, upoznavati ljude i zelim u taj novi zivot uci nevina kao dijete, bez predrasuda, mrznji, ogorcenosti, lazi i ostalih pizdarija. Zelim moci zivjeti bez obzira na sve od prije.. zelim vjerovati kako ce se vrata poceti otvarati kao na senzor cim im se priblizim! Nevjerojatnu volju sam dobila skidanjem ogromnog tereta, sto je razumljivo jer.. znas moju situaciju..
Sta hocu reci, to da cu puuno opreznije pristupati novim ljudima i vjerovati da dolaze s nekom svrhom, nekim razlogom i nekom lijepom pricom.. mozda se svemir konacno smilovao i odlucio se oduziti za sve pizdarije koje mi je priustio.. barem tezim tom vjerovanju..

Well, zao mi je sto se ne mogu ni sjetiti kada smo pricali.. i sto sve moras saznati preko mog "online dnevnika". Falis..

Mozda ne zelim pisati o lijepim stvarima jer ne zelim da se sjebu.. a za ove druge nekako, zelim da se sjebu, jel.. mozda stvarno traju toliko kratko i kad se sjebu, toga se ne zelim ni sjecati..

U svakom slucaju, mislim da je vrijeme za pozitivne promijene, pa i lijepe tekstove.. makar malo ljepse, ajd.. necu obecavati svasta :D

Pocela sam izlaziti! Konacno imam svoje cure! Svoju osobnu grupu podrske :)
Skoro ce biti godinu dana da radim na istom poslu. Sve je oke, ali zbog toga plesem manje..
Sa mamom je.. kako kada.. kada sam doma, dobro je i pita zasto ne idem nikamo van.. i dalje ne voli moje drustvo i kada mene nesto veseli.. ah, mama.. zna biti jako teska..
Buraz rastura faks, sve prolazi i full ga zanima.. ima genijalnu curku sa kojom je vec neko vrijeme i cak smo si i jako dobre prijateljice.

Eto, jedan od rijetkih sa posvetom, ali kako su svi ovdje anonimni, ne bus bil iznimka :P
Na poslu sam, pa ulovila koju minutu za naskrabati pismo. Sad ga prosljedujem golubu i saljem. Aj bok :*

Da nisam bila tamo, ne bih vjerovala. Oblaci su se razmaknuli i samo nad nama sunce je zasvijetlilo na pola minute.

Vozim, slusam muziku i sve je nekako lijepo.. dani su prekrasni i toliko imam volje..

Nekidan sam provrtila crne stranice bijelih slova i shvatila da bi bilo dosta toga. Iako me beskrajno strah, lijepe stvari su moguce, i lijepe stvari se dogadaju.. pa cak i meni.. na trenutke me uhvati jebeni pritisak u plucima jer je jednostavno sve toliko novo i nepoznato.. ali zasto sam uopce ikada prihvatila i pristala biti okej sa dobivanjem samo mrvica necijeg vremena, paznje, dobrote i blabla ostalih stvari.. nemam pojma.

Odlucila, da se necu ponovo zatvoriti zatvaranjem usranih poglavlja knjiga koje vise ne zelim citati. Well, mozda nije najpametnija stvar ikad, ali dat cu si sansu.. iz dana u dan je sve ljepse i zato vjerujem.. kao.. bar malo..

Okruzena sam prekrasnim ljudima, toliko ih volim i toliko mi je drago sto su tu.. nekako, kada sam pustila svu tu gorcinu, i ljudi su se poceli ciniti boljima, toplijima.. ocito, privlacis kako zracis..

Mogu se ja uvjeravati da sto god se dogodi je okej, realno-znam da je tako, ali me strah.. kao i da se sve dogada s razlogom..

Sa razlogom je zasvijetlilo.. i, to je mozda i najbitnije :)

Danas spremam ormar i primivsi komad odjece sjecam se trenutaka kada sam ih nosila.
Sve je nekako tuzno. Nisam ja, ali on je, i sve vezano uz njega.. konacno imam ljude koji me obozavaju, koji obozavaju vrijeme sa mnom, koji brinu i koje volim najvise jer to stvarno zasluzuju. I bilo je cudno kad te netko moli da ponese dio tvog tereta makar dio puta..

Puno sam razmisljala, i shvatila kako sam otisla s razlogom, i kako se vise necu vracati. On je bio netko tko me u zivotu najvise povijedio.bio je najsebicnija osoba koju sam upoznala. Ali, naucila sam puno o sebi.. shvatila sam koga zelim i trebam u zivotu..
To definitivno nije netko tko ti prica da te voli, a tebi iza leda se nalazi i spava sa drugima.. a ovaj svijet je toliko prokleto mali, i samo sam ga pustala da vidim dokle ce me gledati i lagati. Dokle ce biti svinja kojoj nije dovoljna jedna koja ga voli. Slusam ga kako mi prica da je sa deckima otisao na izlet u Crikvenicu.. slao mi slike i govorio kako mu falim tamo. Za sto? Da ti pljunem u facu pred njom?

I eto, kad ga je i ona odjebala, javi se meni da zajedno provedemo Valentinovo. Ne, bila sam sa ljudima koji me stvarno vole. A za njega ne zelim ni cuti, vidjeti ga..
Bit ce tesko, iz razloga sto sam mislila da imam nekog za zauvijek.. ispalo je, da ponobo moram reci "zbogom za zauvijek"..