Danas spremam ormar i primivsi komad odjece sjecam se trenutaka kada sam ih nosila.
Sve je nekako tuzno. Nisam ja, ali on je, i sve vezano uz njega.. konacno imam ljude koji me obozavaju, koji obozavaju vrijeme sa mnom, koji brinu i koje volim najvise jer to stvarno zasluzuju. I bilo je cudno kad te netko moli da ponese dio tvog tereta makar dio puta..
Puno sam razmisljala, i shvatila kako sam otisla s razlogom, i kako se vise necu vracati. On je bio netko tko me u zivotu najvise povijedio.bio je najsebicnija osoba koju sam upoznala. Ali, naucila sam puno o sebi.. shvatila sam koga zelim i trebam u zivotu..
To definitivno nije netko tko ti prica da te voli, a tebi iza leda se nalazi i spava sa drugima.. a ovaj svijet je toliko prokleto mali, i samo sam ga pustala da vidim dokle ce me gledati i lagati. Dokle ce biti svinja kojoj nije dovoljna jedna koja ga voli. Slusam ga kako mi prica da je sa deckima otisao na izlet u Crikvenicu.. slao mi slike i govorio kako mu falim tamo. Za sto? Da ti pljunem u facu pred njom?
I eto, kad ga je i ona odjebala, javi se meni da zajedno provedemo Valentinovo. Ne, bila sam sa ljudima koji me stvarno vole. A za njega ne zelim ni cuti, vidjeti ga..
Bit ce tesko, iz razloga sto sam mislila da imam nekog za zauvijek.. ispalo je, da ponobo moram reci "zbogom za zauvijek"..
Post je objavljen 15.02.2020. u 22:11 sati.