Danas spremam ormar i primivsi komad odjece sjecam se trenutaka kada sam ih nosila.
Sve je nekako tuzno. Nisam ja, ali on je, i sve vezano uz njega.. konacno imam ljude koji me obozavaju, koji obozavaju vrijeme sa mnom, koji brinu i koje volim najvise jer to stvarno zasluzuju. I bilo je cudno kad te netko moli da ponese dio tvog tereta makar dio puta..

Puno sam razmisljala, i shvatila kako sam otisla s razlogom, i kako se vise necu vracati. On je bio netko tko me u zivotu najvise povijedio.bio je najsebicnija osoba koju sam upoznala. Ali, naucila sam puno o sebi.. shvatila sam koga zelim i trebam u zivotu..
To definitivno nije netko tko ti prica da te voli, a tebi iza leda se nalazi i spava sa drugima.. a ovaj svijet je toliko prokleto mali, i samo sam ga pustala da vidim dokle ce me gledati i lagati. Dokle ce biti svinja kojoj nije dovoljna jedna koja ga voli. Slusam ga kako mi prica da je sa deckima otisao na izlet u Crikvenicu.. slao mi slike i govorio kako mu falim tamo. Za sto? Da ti pljunem u facu pred njom?

I eto, kad ga je i ona odjebala, javi se meni da zajedno provedemo Valentinovo. Ne, bila sam sa ljudima koji me stvarno vole. A za njega ne zelim ni cuti, vidjeti ga..
Bit ce tesko, iz razloga sto sam mislila da imam nekog za zauvijek.. ispalo je, da ponobo moram reci "zbogom za zauvijek"..