Umjesto da ti se javim, pisat cu ovdje.
Cijeli dan se sjecam kako smo nedjelje provodili skupa. Glupo, ocito, ali zbog necega mi te nedjelje toliko znace..
Jucer sjedam u auto i moram se podsjetiti kamo moram ici.. vozim 30 km/h i tipkam s tobom..
Nedjeljom sam pospremala kada bi ti otisao kod frendova. Trudila se napraviti sto vise da nam bude lijepo..
Nevjerojatno sam tuzna. Zivot mi se raspao.. cijeli dan se nisi javio.. realno, zasto i bi? Ocito provodis lijepo vrijeme i ne sjetis me se.. ja na tebe mislim stalno.. mislim na vrijeme koje smo imali jer si sada odvratan. Primijenio si se. I zapravo, ponovo volim osobu koja uopce ne postoji.. samo se ponekad nazire u tebi.

Nije stvar sto sigurno jos dugo necu moci nikoga zavoljeti.. nego mislim da ni ne zelim.. ne zelim ponovo sebe dati nekome..

Jucer sam ga srela.. bio je prekrasan, kao i uvijek.. samo smo prosli jedno pored drugoga.. ja sa kolicima punim povrca, on sa kolicima punim pampersica..

I ponovo ponislim na tebe. I kako bi bilo da doma cuvam maleno stvorenje dok tata obavlja shopping..
Ti to nisi htio.. htio si druge zene, izlaske pune droge i zivot bez obaveza.

Ajde mi reci kako sam zapela za tako nekog?

Htjela sam da popunis praznine u mom zivotu.. bio si ono sto mi je nedostajalo.. i sto mi ponovo nedostaje, samo sto samu sebe ne mogu razuvjeriti da to nije zbog tebe nego zato jer sam te takvim htjela vidjeti..

Hladnoca je bolila na obrazima dok su onako vrele klizile njima, a oci nepomicno gledale u sve proslosti ovog glupog postojanja.
Bauljali smo gradom u svjetlucavoj adventskoj noci, a meni jednostavno nista nije bilo kako treba. Sve je bilo prelijepo za moje ruzne poglede.. kao da ih ne zasluzujem.. svjetla, lampice, srecu, smijeh.. a samo je bilo tuzno, i samo sam htjela nestati da ne kvarim sliku i statistiku zadnjih adventskih veceri..
Sve je bilo zatvoreno.. oko nas nasmijana drustva i zaljubljeni parovi kojima svaka noc prekratko traje. I svi imaju svrhu..
Kolodvor, 5 ujutro, dijelim pizzu sa hrpom gladnih golubova.. jedu mi iz ruke..
Sjedamo u auto.. hladnoca je bolila, posvuda.. i zao mj dode tog mladog decka koji radi u subotu u 6 ujutro, i vozi pijance kamo se koji sjeca da stanuje. Zao mi je.. zao mi je sto glumim nekakvu trijeznu pristojnost pred ljudima i prikazujem se jacom nego sto jesam, skrivam suze i najnjeznijim glasom ljubaznom vozacu zelim laku noc.
Soba, toliko topla, tiha, slozen krevet, a ja kao spodoba stojim i raspadam se od strahopostovanja. Skinem smrdljivu odjecu sa sebe, sklupcam se u krevetu i grijem samu sebe. Jastuk je bivao sve vlazniji, a moje jecanje sve glasnije. Zarila sam glavu u njega kako bi ih barem malo prigusio da nitko ne cuje. Htjela sam plakati. Htjela sam urlati od plakanja u svojoj mirnoj i tihoj sobi u koju sam donijela tu jad i bijedu.. zujalo mi je u usima.. okrecem broj i slusam njegovo "halo", i placem jos vise. Grcim se od boli.. prekidam poziv.. cujem kucanje na vratima.. "mila, sto je?" Sjeda pored mene dok micem hrpe smrkavih maramica.. bila je tu i slusala me.. vjerujem da mi je jednim dijelom spasila zivot..
i sada placem, jer postoje ljudi koji me vole.. koji ne zele da placem.. a ja ne mogu ni prestati plakati zbog njih..

Odlazeci u krevet znam koliko ce mi faliti probuditi se s tobom..
Svatko svoje tuge lijeci na drugaciji nacin. Ti si odlucio probuditi se pored druge i drugih, ja sam odlucila buditi se sa svojom tugom jer je jedino sto je ostalo od tebe. Tako da si opet, na neki nacin svakog jutra sa mnom..
Bit ces tu jos puno jutara.. puno gledanja u daljinu, puno praznog cekanja..
Izgubila sam jedan potencijalno lijep zivot.. i ti si, samo ces to shvatiti kasnije..
Prvi dan da sam odlucila ne poslati poruku.. nisi ju poslao ni ti.. a bio si mi prva misao ujutro..
Pitas hocemo li se vidjeti sutra.. naravno da zelim.. ali ne zelim ovo produljivati.. znajuci da vise nikad necemo biti ono sto smo bili.. znajuci da sam samo bivsa s kojom kratis vrijeme do sljedece zabave.. to sto sam navikla na bol, ne znaci da me ona vise ne boli.. ne mogu vise.. uzasno je osjecati da si nekome tko je tebi sve, samo dio najdosadnijeg vremena u danu, da si samo netko s kime odmara od zivota.. da si tu samo dok ne nade nesto zabavnije..
U krevetu, pokrila sam ju, neka spava barem malo, da i ja odmorim.. stisnula se uz nju i mislim na tebe..
A ti, tko zna gdje si..

Laku noc, ljubavi..

Ti samo budi dovoljno daleko dok sam preslaba da bih te otjerala..

Nemas pravo mrziti nekoga jer je takav kakav je.. ali mozes zamrziti ono u sto se pretvorio, a tada jednostavno odi.
Nije jednostavno.. nije jednoatavno ostaviti onog kojeg volis, ali ako sam jednom uspjela.. mogu opet. Ionako, sto gubim?
Gubim nekoga tko me apsolutno nije postovao ni cijenio. Nekoga tko je radio budalu od mene. Nekoga tko me varao, tko mi je lagao.. tko nije imao vremena za mene.. kome su svi bili vazniji..

Zao mi je.. zao mi je vremena koje sam potratila ulagajuci sebe u nesto bez buducnosti, u nekoga bez buducnosti.. u nekoga tko zivi od danas do sutra..
Stvarno sam mislila da je bolji od toga.. cinilo mi se da je nekada i bio.. promijenio se..
On ne zna sto zeli.. zeli djevojku, zeli samacki zivot, druge cure, frendove, a ne zna sto mu je vaznije..
Meni ne treba neki neodgovoran, neozbiljan stariji decko koji zapravo nista ne postize u zivotu. Zaposlio se u 33. godini..
Neodgovoran je, ne mozes se osloniti na njega..
Neuredan, ne mari u kakvom neredu zivi, tko spava kod njega, kakve obaveze ima..
Je, lijepo je bilo lezati po cijele dane i gledati telku, ali to nije zivot.. pita on mene zasto kvarim lijepe stvari.. zato sto se jebeno moras trgnuti i shvatit da ne mozes biti probisvijet cijeli zivot. Da neke stvari jednostavno nisu uredu..
Ne znam sta sam radila skoro tri godine da nisam vidjela u kojem smjeru to ide.. jaoo vremena..
Znalo je biti lijepo, ali vec dugo nisam sretna.. s takvim ponizavanjem, vrijedanjem, gledanjem njega kako propada i jebeno ne vidi tko je uvijek bio tu za njega..
Well.. vrijeme je da se krene dalje, ponovo.. jebemti, htjela sam zivot s tobom provesti..

Nemam srca samo ga otjerati bez da sam pokusala spasiti makar dijelic naseg odnosa. Htjela sam ostvariti se s nekime..
Oke, vec bi i budali jasno bilo da nije za mene. A ovo sad je jos gore. Nismo skupa pa i dalje jebe kojekakve, a meni nove bolestine ne trebaju. I jos nema obraza reci mi istinu, govori kako me se to ne tice. Kako me se ne bi ticalo kad spavas sa sugavicama i nakon toga sa mnom?! Nismo zajedno? Sta to znaci da trebas pobrat cijelu enciklopediju spolnih bolestii ponasat se da ti nista ne znacim?
Dosta mi je lazi, laznih nada i laznih uvjeravanja. Ide telefonirat u drugu sobu iza dvoje zatvorenih vrata!
A meni prica da me voli..
Mislim, ima ljudi koji bi vrlo rado proveli svoje vrijeme sa mnom, vodili me, provodili se sa mnom.. a zasto bi ja njega cekala? Necu vise.. vrijeme mi je da si i ja drugacije poslozim prioritete i shvatim da treba njegovati uzajamno postovanje u odnosima, iskrenost i ljubav.. jer, ovdje toga nema..

Nova Godina..

Prva koju nisam slavila.. htjela sam ju provesti u miru, ali njega nikako..
Moj bivsi tipka s ljudima dok ja sjedim na kaucu i pisem.. uskoro cu ic radit rucak.. sta se mijenja osim datuma?
Prazna toliko da ne znam ni sto da napisem.. a opet puna sumnja i nesigurnosti..
Da skratim.

Ostaje hrpa smeca po cesti koje netko treba pokupiti..