Ti samo budi dovoljno daleko dok sam preslaba da bih te otjerala..
Nemas pravo mrziti nekoga jer je takav kakav je.. ali mozes zamrziti ono u sto se pretvorio, a tada jednostavno odi.
Nije jednostavno.. nije jednoatavno ostaviti onog kojeg volis, ali ako sam jednom uspjela.. mogu opet. Ionako, sto gubim?
Gubim nekoga tko me apsolutno nije postovao ni cijenio. Nekoga tko je radio budalu od mene. Nekoga tko me varao, tko mi je lagao.. tko nije imao vremena za mene.. kome su svi bili vazniji..
Zao mi je.. zao mi je vremena koje sam potratila ulagajuci sebe u nesto bez buducnosti, u nekoga bez buducnosti.. u nekoga tko zivi od danas do sutra..
Stvarno sam mislila da je bolji od toga.. cinilo mi se da je nekada i bio.. promijenio se..
On ne zna sto zeli.. zeli djevojku, zeli samacki zivot, druge cure, frendove, a ne zna sto mu je vaznije..
Meni ne treba neki neodgovoran, neozbiljan stariji decko koji zapravo nista ne postize u zivotu. Zaposlio se u 33. godini..
Neodgovoran je, ne mozes se osloniti na njega..
Neuredan, ne mari u kakvom neredu zivi, tko spava kod njega, kakve obaveze ima..
Je, lijepo je bilo lezati po cijele dane i gledati telku, ali to nije zivot.. pita on mene zasto kvarim lijepe stvari.. zato sto se jebeno moras trgnuti i shvatit da ne mozes biti probisvijet cijeli zivot. Da neke stvari jednostavno nisu uredu..
Ne znam sta sam radila skoro tri godine da nisam vidjela u kojem smjeru to ide.. jaoo vremena..
Znalo je biti lijepo, ali vec dugo nisam sretna.. s takvim ponizavanjem, vrijedanjem, gledanjem njega kako propada i jebeno ne vidi tko je uvijek bio tu za njega..
Well.. vrijeme je da se krene dalje, ponovo.. jebemti, htjela sam zivot s tobom provesti..
Post je objavljen 03.01.2020. u 17:43 sati.