Umjesto da ti se javim, pisat cu ovdje.
Cijeli dan se sjecam kako smo nedjelje provodili skupa. Glupo, ocito, ali zbog necega mi te nedjelje toliko znace..
Jucer sjedam u auto i moram se podsjetiti kamo moram ici.. vozim 30 km/h i tipkam s tobom..
Nedjeljom sam pospremala kada bi ti otisao kod frendova. Trudila se napraviti sto vise da nam bude lijepo..
Nevjerojatno sam tuzna. Zivot mi se raspao.. cijeli dan se nisi javio.. realno, zasto i bi? Ocito provodis lijepo vrijeme i ne sjetis me se.. ja na tebe mislim stalno.. mislim na vrijeme koje smo imali jer si sada odvratan. Primijenio si se. I zapravo, ponovo volim osobu koja uopce ne postoji.. samo se ponekad nazire u tebi.

Nije stvar sto sigurno jos dugo necu moci nikoga zavoljeti.. nego mislim da ni ne zelim.. ne zelim ponovo sebe dati nekome..

Jucer sam ga srela.. bio je prekrasan, kao i uvijek.. samo smo prosli jedno pored drugoga.. ja sa kolicima punim povrca, on sa kolicima punim pampersica..

I ponovo ponislim na tebe. I kako bi bilo da doma cuvam maleno stvorenje dok tata obavlja shopping..
Ti to nisi htio.. htio si druge zene, izlaske pune droge i zivot bez obaveza.

Ajde mi reci kako sam zapela za tako nekog?

Htjela sam da popunis praznine u mom zivotu.. bio si ono sto mi je nedostajalo.. i sto mi ponovo nedostaje, samo sto samu sebe ne mogu razuvjeriti da to nije zbog tebe nego zato jer sam te takvim htjela vidjeti..