Odlazeci u krevet znam koliko ce mi faliti probuditi se s tobom..
Svatko svoje tuge lijeci na drugaciji nacin. Ti si odlucio probuditi se pored druge i drugih, ja sam odlucila buditi se sa svojom tugom jer je jedino sto je ostalo od tebe. Tako da si opet, na neki nacin svakog jutra sa mnom..
Bit ces tu jos puno jutara.. puno gledanja u daljinu, puno praznog cekanja..
Izgubila sam jedan potencijalno lijep zivot.. i ti si, samo ces to shvatiti kasnije..
Prvi dan da sam odlucila ne poslati poruku.. nisi ju poslao ni ti.. a bio si mi prva misao ujutro..
Pitas hocemo li se vidjeti sutra.. naravno da zelim.. ali ne zelim ovo produljivati.. znajuci da vise nikad necemo biti ono sto smo bili.. znajuci da sam samo bivsa s kojom kratis vrijeme do sljedece zabave.. to sto sam navikla na bol, ne znaci da me ona vise ne boli.. ne mogu vise.. uzasno je osjecati da si nekome tko je tebi sve, samo dio najdosadnijeg vremena u danu, da si samo netko s kime odmara od zivota.. da si tu samo dok ne nade nesto zabavnije..
U krevetu, pokrila sam ju, neka spava barem malo, da i ja odmorim.. stisnula se uz nju i mislim na tebe..
A ti, tko zna gdje si..
Laku noc, ljubavi..
Post je objavljen 03.01.2020. u 22:53 sati.