utorak, 12.05.2020.
(SP)LETKARI
letkar! „tko?!“, to sam ja
neodgojena stoka što od štoka do štoka
vaših stubišnih vrata za portafon se hvata
i barata bez blama implicitnim naredbama
koje svode se na: „pusti me unutra!“, jer zvonit ću do sutra
znam da je bijedno, al' meni je svejedno
nisam poštar, pa sam oštar i to me ne cima
poštar zvoni dvaput jednom, a ja jednom zvonim svima
i da kako me nije sram, da ovo nije javna kuća
da prekidam joj seriju ili smetam ju dok ruča
dok čeka poštara da stigne joj mirovina
ja zvonim za reklame, o kakva sam sirovina
a jebiga šta ćeš, baš mi je žao što sam zao
ali ne bih se letkarom zvao kada na tome bih stao
kada zvonim psi laju, bebe se bude i plaču
šatro nepokretne babe odmah do portafona skaču
i još mnogi drugi dripci na moju zvonjavu prigovaraju
jedini koji ne odgovaraju su parovi što se karaju
zato ljudi, ako vam smetam postoji lijek za sve:
ja ću dalje zvonit, a vi jebite se!
tko letkari taj spletkari
na pameti su mu ružne stvari
gleda da nas nasamari
tu ne pomažu ni ljekari
kućni red mi smeta, stari
daj već jednom to provari
otvarajte vrata nemojte srati
budite poslušni automati
"ne trebamo reklame!", ali one trebaju vas
nemaju topli dom i traže spas kao napušteni pas
hoće utočište ovaj čas
oglasne ploče da ih griju od hladnoće noćas
dajte im zidove i stakla
da se spase od hladnoga pakla
kasliće, ormariće od struje i telefona
da budu za njih sigurna zona
njima treba samo malo nježnosti i pažnje
one nisu potpala za ražnje
njihova ponuda je san vaše potražnje
privijte ih na grudi, bud'te ljudi
ne traže puno, a dat će sve
da pruže ti usluge jeftine
ako nisi ćudi zle
nećeš imat srca im reći "ne"
ne!
tko letkari taj spletkari
na pameti su mu ružne stvari
gleda da nas nasamari
tu ne pomažu ni ljekari
kućni red mi smeta, stari
daj već jednom to provari
otvarajte vrata nemojte srati
budite poslušni automati
srijeda, 06.05.2020.
DJECA KOROVA
nema više djece cvijeća
mi rastemo na truleži njihovog smeća
mi smo samonikla sorta što širi se bez plana
špricana otrovima s polica dućana
zabava je jedini nam smisao života
ne težimo boljem svijetu i nije nas sramota
nećemo se mijenjati milom niti silom
nemamo cilja doli propasti sa stilom
(REF. 1)
mi smo djeca korova i u bezbroj čvorova
smo vezani za smetlište civilizacije
mi smo djeca korova i u bezbroj zborova
pjevamo dok ne progutaju nas kanalizacije
nema više ništa na finjaka
k'o miševi i štakori živimo na divljaka
parkovi, rinzoli, koncerti, festivali
naša su staništa, u stvaran svijet portali
od danas do sutra i sve kratko na brzinu
živimo tu svjetlost što vodi nas u tminu
ne zanima nas kuća-pos'o, red, rad ni stega
vrijeme radi protiv nas, al' i mi protiv njega
(REF. 2)
mi smo djeca korova i u bezbroj čvorova
smo vezani za smetlište civilizacije
mi smo djeca korova i u bezbroj zborova
pjevamo dok ne progutaju nas kanalizacije
djeca korova, od onih smo stvorova
što na svojoj će truleži opet se roditi
i tad ćemo ponovo u bezbroj zborova
slavit bitku koju nikada nećete dobiti
nismo više za aktivizam
samo konzumerizam, hedonizam, nihilizam
mi smo abortusi utopije, hipiji bez ideala
svetinje su naše cinizam i šala
sami smo sebi spasenja zadnja slamka
odrasti nećemo, znamo, to je zamka
u nadanju boljem sutra ne tražimo spas
ako postoji bog, ne vjeruje u nas
(REF. 2)
RASKRŠĆE
radost i tuga, dva stara druga
našli se na raskršću svojih pruga
na putu im stojim i pitam se tko će
produžit dalje, tko mi ostat pravit društvo hoće
kaže radost: "na tebe red je tugo
zdravo za gotovo uzimao me dugo
kad ga sreće liše tužnih suza kiše
jednom kad se vratim, znat će me cijenit više"
tugo, gdje si tugo, kućo stara
trebaš me, znam, gušit te neću
ali nemoj puno smarat
nisam te zvao, ni pitao gdje si,
šta radiš, jesi li živa
znadoh da ćeš doći zbog jedne žene
kako to obično biva
na raskršću opet nakon nekog vremena
dva se druga sastala oko moga bremena
ne vodim više duge razgovore s tugom
uzela je svoje i sprema se poći drugom
kaže tuga: "o radosti nastupi
dosadno mi kada čovjek na bol otupi
budi mu ponovo ljubav ona stara
mjesto mi ustupi kad život krene opet da ga vara"
radosti, nek' pjesma tvoja opet svira
neću od tebe previše tražit
al' nemoj otić' iz čista mira
nisam te zvao, ni pit'o gdje si
da ljubomorna ne bude tuga
znadoh da nećeš u inat mi doći
ako povrijedim ti druga
JOZO NEBULOZO
poslušaj priču o Nebulozi Jozi
odavao se piću, ponajviše lozi
u registru alkoholičara bio je na listi
tog dana mu je gazda reko: „ti si niškoristi!“
inače, Jozo je bager vozio
gradilišta šoping centra on se grozio
šef mu je uručio izvanredni otkaz
za njegov nerad imao je krunski dokaz
dok je nadgledao kako napreduje pos'o
jozo spavo je u grabi gdje se pijan posr'o
za ugled njegove firme taj je prizor bio strava
umjesto da ju kopa, on u grabi spava
ali Jozo je volio više spavat nego radit
„kako ću za piće s takvom navikom zaradit?“
upitao se jednog jutra mamuran u kuruzi
kad zbudio ga je fijuk vlaka na pruzi
otišo je u bife i rakijom se umio
da potom kupi oglasnik nije se dvoumio
našao je oglas za pos'o svojih snova
treba spavat 8 sati, a za to kaplje mu lova
pogrebno poduzeće u centru Križevaca
tražilo je kandidata da glumi im mrtvaca
treba u izlogu samo ležati u lijesu
i gazda će mu za to odriješiti kesu
trebao je nabavit odjeću crno bijelu
da elegantno izgleda u mrtvačkom odijelu
da k'o gospodin čovjek Jozo bude lik
po pidžamu je otišao u butik
na intervjuu je zadovoljio stroge kriterije
jer za profil mrtvaca ima sve pedanterije
njegovan je lozom pa izgleda kao zombi
i smrdi ko da zreo je za pogrebnički kombi
Jozo Nebulozo
volim te lozo
Jozo Nebulozo
čekam te cirozo
njegov život sada se promijenio stubokom
za opijanje više nije ograničen rokom
kad se s posla zbudi, oran je i čio
da bi u kafani piti nastavio
plaća mu je dobra, šest hiljada kuna
u kafani ima status kronerskog tajkuna
drugare može rakijom i vinom uvijek častit
a nakon toga janjetinom čak i brk omastit
često i prekovremeno na poslu spava
pa je ekstra plaćen, ne radi to badava
gazdi ide biznis, ništa brige, ništa stres
jer uz pomoć Joze svakom može prodati lijes
a jozo svake noći pije, do jutra se raspada
po danu na poslu spava kao klada
u krevetu što čini ga hrastovina fina
od istog materijala k'o u kleti bačva vina
Jozo Nebulozo
volim te lozo
Jozo Nebulozo
čekam te cirozo
i već evo godinama Jozo mirno spava
ne mari što zbog pića ne radi mu sprava
za žene ionako nikad nije bio pojam
samo na pijance on ostavlja dojam
a pijan bolje spava, to gazda jako cijeni
tako njegov izlog pažnju udovica plijeni
jer kad bi trijezan ležao, tad bi se pomjerao
prestrašio mušterije, od radnje ih otjerao
gazda je za biznis stvarno pravi delija
njegov glavni uzor je Topalović Pantelija
jer „sve može propast“, poći naopako, koso
„samo je smrt siguran pos'o“
Jozo Nebulozo
volim te lozo
Jozo Nebulozo
čekam te cirozo
BEZ LAJKOVA
novi status imam ja
bolji je od tvoja dva
komentari, klikovi
ajmo Fejzbuk frikovi
svakoga dana ja ih brojim
da vidim kako s njima ja stojim
da ih nemam dovoljno ja se bojim
jer bez lajkova ne postojim
fotke moje nove dve
bolje su neg' tvoje sve
takve rijetko viđaju se
priznaj da ti sviđaju se
svakoga dana ja ih brojim
da vidim kako s njima ja stojim
da ih nemam dovoljno ja se bojim
jer bez lajkova ne postojim
novu pjesmu imam ja
na Zid je okačena
ak' ti se ne dopada
bend mi odma' propada
svakoga dana ja ih brojim
da vidim kako s njima ja stojim
da ih nemam dovoljno ja se bojim
jer bez lajkova ne postojim
SAM U DVOJE
prema santi leda pušeš i kada je vedro
u pravcu tvoga vjetra ja ne okrećem jedro
podmuklo tražiš od mene natenane
da zapustim sebe
uklopim se u tvoje mane
u njima me nema
niti želim tamo biti zemlja za skriti
temelj tvojih problema
sanjamo zajedno propale snove
iz noći u dan
svako za sebe sam
kada se stvari oduzmu i zbroje
bolje bit sa sobom nego sam u dvoje
ti si problem za moje rješenje
ono zove se oslobođenje
na minutu pališ svjetla, tada sve nam cvijeta
za taj tren sam danima u mraku izvan svijeta
želim izaći u društvo, jer tamo ima nade
al' ti me vučeš k sebi
jer ljudi ti se gade
a kad odemo van na rubu si živčanog sloma
ljubomorom me svojom
tjeraš da odemo doma
i tamo sanjamo zajedno sretne trenutke
iz noći u dan
svako za sebe sam
kada se stvari oduzmu i zbroje
bolje bit sa sobom nego sam u dvoje
ti si problem za moje rješenje
ono zove se oslobođenje
razlike mi namećeš tamo gdje tražim
šansu da ipak smo isti
možda smo i zdravi svako sam za sebe
ali zajedno nismo čisti
kada se stvari oduzmu i zbroje
bolje bit sa sobom nego sam u dvoje
ja sam problem za tvoje rješenje
ono zove se oslobođenje
RANČIĆ NA SPEEDU
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
e, e!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
popopopopopopuši me
popopopopopopopopuši me
popopopopopopuši me
popopopopopopopopuši me
e, e, e, e, e!
kaj?
e, e, e!
sviraj!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
e, e!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
opopopopopopopopopopopopop!
ne?
velim opopopopop!
popopopopopopuši me
popopopopopopopopuši me
popopopopopopuši me
popopopopopopopopuši me
bwaaaaaaaaaaaa!
ajijaj
bwaaaaaaaaaaaa!
ajijaj
bwjaaaaaaaaaaaa!
ajiaj
bwaaaaaaaaaaaa!
e, e, e, e, e!
kaj?
e, e, e!
sviraj!
METUZALEM RATA
metuzalem rata spava dok zora rudi
glas pijetla preslab je da ga 'mjesto pucnjave budi
on sanja pjesmu topova i bombi što odjekuje na milju
pijetla on ne može smislit osim na roštilju
metuzalem rata sanja palež i opsadu
žubor vode i šum lišća u njemu bude dosadu
u ratu je imao drugove spremne u svakom zlu pomoći
uzalud mir kad njih više nema, propucava u samoći
naredbu dali generali: ubij i zakolji
pazio je na zdravlje da posluži takvoj volji
bio je miran i fokusiran da bude na visini zadatka
a sad bez puške boli ga rame, ostatak je ostatka
danas za narod, sutra za boga nije žalio metka
bilo za lijeve ili za desne on iš'o bi se borit ispočetka
ali oni danas na istoj su strani u širenju svoga imetka
zajedno ratuju protiv njega bez ispaljenog metka
zajedno ratuju protiv njega, ubijaju ga bez metka
KARAKTER STALAN
kada ne znam kako u životu postavit stvari
društvo u svako doba mi je prijatelj stari
u ravnotežu me vraća sa svoja dva kotača
uzjašem ga i krećem u lov na izgubljene misli
i kad mu je kotač savijen ja ne gubim vjeru
do cilja stižem čitav i u zabranjenom smjeru
cvili mu nešto kod pedala, kažu ljudi: "nije to šala"
kažem im: "ma kakav cvilež, to cvrkuću ptice"
da sam čovjek kao biciklista
bio bih uvijek karaktera ista
prizeman,a uvijek spreman za više
često vedar, makar smočen od kiše
da sam čovjek kao biciklista
bio bih karakter stalan
skroman, a maksimalan
ponekad ljut, al' nikada jalan
kočnice mu slabo rade, ali to mi ne smeta
osluškujem promet, gospodar svoga sam leta
šoferi bezveze trube, ali ja ne pokazujem zube
svojim putem nastavljam k'o da ništa nije bilo
u pola pet najžešće bruje i gorivo žderu
u devetoj sam brzini, oni stoje u leru
uzduž sive ceste u kolonama se beskrajnim mrijeste
na cjedilu ih ostavljam iza crvenog svjetla
da sam čovjek kao biciklista
bio bih uvijek karaktera ista
prizeman,a uvijek spreman za više
često vedar, makar smočen od kiše
da sam čovjek kao biciklista
bio bih karakter stalan
skroman, a maksimalan
ponekad ljut, al' nikada jalan
GRACIOZNO LAŽEŠ
ne mogu pogađat tvoje zajebane misli
nacrtaj mi mapu labirinta svoje glave
kaži dal' ti želje moje zajebano zvuče
nemoj glumit da si neka dobra vila
kovanice bacam u zdenac bez dna
sa željom da ću te navesti da kažeš
zašto tvoje riječi pune nade izgore u meni
pod sumnjom da graciozno lažeš
ne mogu razumijet tvoje sjebane signale
daltonista ja sam pred tvojim semaforom
želiš li me samo gledat s druge strane stakla
da ti glumim izložak u slatkome dućanu
kovanice bacam u zdenac bez dna
sa željom da ću te navesti da kažeš
zašto tvoje riječi pune nade izgore u meni
pod sumnjom da graciozno lažeš
oči su ti riznice alkemijskih tajni
što namjeru pretvaraju u ispad nehajni
dok žmirkavo me gledaš s toplinom nježnog bića
moje sumnje postaju paranoja, prazna priča
to je snaga graciozne laži
najbolju kartu izgubit ću u startu
oči su mi kristalne kugle u ogledalu
tulipanom kitiš prema meni barikade
život ćemo imat jedino u pjesmi
punoj bijesa i lažne nade
MASLAČAK
puhni
i ja ću se raspasti
proširit ću se
po cijelom svijetu
i cvijetati
kao maslačak
SVI SE ČEŠU
tko to prodaje maglu u tami,
da li lažovi il' zanesenjaci?
da im otjeramo aveti
postajemo luđaci
moje ludilo je
blaženstvo čudnih boja
gdje izgara libido
kroz vulkane znoja
zaigraj sa mnom ples iz svoje noćne more
sve dok jarke boje sa žutom ne zagore
zora bez svijetla se budi
približavaju se suprotne ćudi
veseljaci po uzici plešu
ispod gomile, gledaju,
svi se češu
tko to uzgaja dlake u jaju,
varalice ili čudaci?
da im otjeramo aveti
postajemo prostaci
tvoje ludilo je
kad prije smijeha psuješ
sjaj gnjeva pravednog
u oči mi kuješ
ubrzaj sa mnom divan ples iz noćne more
sve dok jarke boje sa žutom ne zagore
zora bez svijetla već rudi
ukrštavaju se suprotne ćudi
veseljaci na krovu se krešu
ispod gomile, gledaju,
svi se češu
TRNCI
sunčeve su zrake prigušene
granama bora
podno njega odmaram misli,
jastuk mi njezina njedra
slušam njeno srce kako odbrojava
izmišljeno vrijeme
utopljenik sam očiju njenih
sred otoka prekaljenog mora
barke prolaze, njišu valove
primičem svoje usne njenim
morske struje u našim su tijelima
u daljini se sjene preplivane zore
uvale su puste
lavež zrikavca utihnuo je
pred bojama sutona
barke vezane, voda miruje
puštamo uzdahe da pričaju
trnci pomame duguju moru
lice njeno uzavrelo
sunce je u sumraku neba
kose su joj zrake što me pale
