nema više djece cvijeća
mi rastemo na truleži njihovog smeća
mi smo samonikla sorta što širi se bez plana
špricana otrovima s polica dućana
zabava je jedini nam smisao života
ne težimo boljem svijetu i nije nas sramota
nećemo se mijenjati milom niti silom
nemamo cilja doli propasti sa stilom
(REF. 1)
mi smo djeca korova i u bezbroj čvorova
smo vezani za smetlište civilizacije
mi smo djeca korova i u bezbroj zborova
pjevamo dok ne progutaju nas kanalizacije
nema više ništa na finjaka
k'o miševi i štakori živimo na divljaka
parkovi, rinzoli, koncerti, festivali
naša su staništa, u stvaran svijet portali
od danas do sutra i sve kratko na brzinu
živimo tu svjetlost što vodi nas u tminu
ne zanima nas kuća-pos'o, red, rad ni stega
vrijeme radi protiv nas, al' i mi protiv njega
(REF. 2)
mi smo djeca korova i u bezbroj čvorova
smo vezani za smetlište civilizacije
mi smo djeca korova i u bezbroj zborova
pjevamo dok ne progutaju nas kanalizacije
djeca korova, od onih smo stvorova
što na svojoj će truleži opet se roditi
i tad ćemo ponovo u bezbroj zborova
slavit bitku koju nikada nećete dobiti
nismo više za aktivizam
samo konzumerizam, hedonizam, nihilizam
mi smo abortusi utopije, hipiji bez ideala
svetinje su naše cinizam i šala
sami smo sebi spasenja zadnja slamka
odrasti nećemo, znamo, to je zamka
u nadanju boljem sutra ne tražimo spas
ako postoji bog, ne vjeruje u nas
(REF. 2)
Post je objavljen 06.05.2020. u 10:57 sati.