kada ne znam kako u životu postavit stvari
društvo u svako doba mi je prijatelj stari
u ravnotežu me vraća sa svoja dva kotača
uzjašem ga i krećem u lov na izgubljene misli
i kad mu je kotač savijen ja ne gubim vjeru
do cilja stižem čitav i u zabranjenom smjeru
cvili mu nešto kod pedala, kažu ljudi: "nije to šala"
kažem im: "ma kakav cvilež, to cvrkuću ptice"
da sam čovjek kao biciklista
bio bih uvijek karaktera ista
prizeman,a uvijek spreman za više
često vedar, makar smočen od kiše
da sam čovjek kao biciklista
bio bih karakter stalan
skroman, a maksimalan
ponekad ljut, al' nikada jalan
kočnice mu slabo rade, ali to mi ne smeta
osluškujem promet, gospodar svoga sam leta
šoferi bezveze trube, ali ja ne pokazujem zube
svojim putem nastavljam k'o da ništa nije bilo
u pola pet najžešće bruje i gorivo žderu
u devetoj sam brzini, oni stoje u leru
uzduž sive ceste u kolonama se beskrajnim mrijeste
na cjedilu ih ostavljam iza crvenog svjetla
da sam čovjek kao biciklista
bio bih uvijek karaktera ista
prizeman,a uvijek spreman za više
često vedar, makar smočen od kiše
da sam čovjek kao biciklista
bio bih karakter stalan
skroman, a maksimalan
ponekad ljut, al' nikada jalan
Post je objavljen 06.05.2020. u 09:49 sati.