utorak, 07.06.2016.
RECENZIJA: MSU, Zagreb (15.05.2016.)
01. http://www.ziher.hr/izvjestaj-cudnorede-drvored-mimo-nedjeljna-misa-msu/
"Čudnoređe je bend koji stvara svoj kredibilitet već šest godina. Troje ljudi, stotinu ćudi. Iako glazbeni sastav, tekstovi dominiraju i to ne zbog manjka kvalitetne glazbe, već zbog genijalnih i duhovitih tekstova koji jednostavno, htjeli – ne htjeli, pojedu svu glazbu. I onda se nađemo u situaciji poistovjećivanja s kantautorom, uz pokoji jauk vlastitog ega koji negoduje jer nije uspio stvoriti nešto slično. Koji je recept za dobru pjesmu? Koliki je omjer kvalitetnog teksta i glazbe, gdje je ta granica gdje stihoklepanje prerasta u pjesmu koju ćemo slušati na svojem mp3-u vozeći se u smrdljivom tramvaju? Misli su koje su mi prolazile kroz glavu dok sam odobravala lik i djelo Čudnoređa umjerenim hedbenganjem. Pjesma Hvala od Srca autorski je projekt skupljanja opaski stanara koje su isti viješali po zgradama. Odlično provedena ideja rezultirala je smijehom i blagonaklonošću publike. Da ne duljim; dečki, od srca vam hvala." (Klara Šovagović)
02. http://reggae.hr/izvjestaji/item/2570-cudno-drvorede
"Večer su otvorili ČudNoReĐe, trojac okupljen oko Ognjena Bašića. ČudNoReĐe zapravo pripada punk miljeu, no izvrsno su se uklopili u kazališnu scenu dvorane Gorgone koja nas je još jednom počastila izvrsnim ozvučenjem. Tekstovi ČudNoReĐa vrište od banalnosti („Hej moj Diname, ti si u banani...“), dok s druge strane u pjesmi „Direktna djeco akcija“ definitivno ukazuju na zreli aktivizam („...u državnim školama nas uče poslušnosti, ubijaju nam snove i suzuju mogućnosti, neće nama učitelji kreativnost gušiti, odlučno ćemo mi njih sa katedre srušiti..."). S albuma „Dno je sve rjeđe“ čuli smo još i odličnu, kavansku „Stevo Čokrlić“, „Ime Tvoje“, „Samo Odlažno“... ČudNoReĐe u ovom trojcu gitara/bubanj/bas sasvim dobro funkcionira, osim što se nekad jačina tekstova i jačina svirke međusobno sudaraju. Odnosno, kao da na trenutke nisu bili u simbiozi." (Ivana Tolić)
INTERVJU - TERAPIJA.NET (Ivan Hrvatska)
http://www.terapija.net/interwju.asp?ID=24284
Povodom zatvaranja 4. sezone Good Vibrationsa 02.06. u Vintageu, kralj fešte Ivan Hrvatska i hiperaktivni partijaner Ognjen Čudnoređe popili su virtualnu kavu i intervjuirali se međusobno uoči zajedničkog koncertnog party-ja!
Ivan: Slušao san ti novi album "Dno je sve rjeđe", i svirači su prva liga! Oćeš mi posudit tvoj bend? Ali samo mogu plati u burek.
Ognjen: Ako burek bude trista grama i dobar k'o svirači, ja sam za. Pitanje je samo može li im se i viza za Kanadu platiti burekom. Hvala!
Ognjen: Odaj nam tajnu koja je razlika između Ivana Hrvatske kao stage persone i Ivana u privatnom životu? Da li si uvijek spreman za ići na party ili samo kada imaš koncert?
Ivan: Nema puno razlika između Ivan na stage ili Ivan u privatnom životu. Možda odjelo...a ja isto volim ić na party. Samo stvari šta radim na koncert, ako bi to napravio u životom, onda skandal! Zato volim party na stage, možeš malo više krazy bez ić u zatvoru!
Ivan: Super mi je tvoja pjesma "Zaboravit ću da sam u kurcu". Jel' zato mi pjevamo i nastupamo? Da zaboravimo malo?
Ognjen: To je medalja s dvije strane, jer kad zaboraviš da ti je loše, sjetiš se da ti je dobro. Problem je što ljudi češće zaboravljaju kako nisu u kurcu, nego kako jesu. Tko misli da je partijanje bijeg od problema, taj se očito ne zna zabavljati. Party je lijek protiv loše volje, a kad ti je dobro, party je zdrava hrana da ti bude još bolje.
Ognjen: Kako ljudi reagiraju na tvoje nastupe u Kanadi, a kako u Hrvatskoj? Koja je razlika? Tko bolje partija?
Ivan: U Kanadi je isto dobar party, ali dosta drukčije. Ljudi tamo su više zatvoreni, to je takvi kultur. Gledaju, volidu, i to je to. A u Hrvatska, više otvoreni, nek se pjevaju, skačedu, žividu za moment. To mi je super, zato dolazim, da mi srce dobije doza čist party.
Ivan: Ko ti je naj draži Kanađan?
Ognjen: Drag mi je svaki čovjek koji mi se iz nekog razloga svidi, bez obzira što mu piše na domovnici.
Ognjen: Da živiš na relaciji Kanada-Hrvatska to znamo, ali što te odvelo na Trinidad, a i Tobago?
Ivan: A šta uvjek te odvede? Ljubav. Naša san jednu iz Trinidadu u New Yorku. I tamo smo išli. A ja slušam Hrvatske pjesme tamo u kući, jedam put stavio "adio bella" od Oliver. I onda djeca dolazi du i pita "šta je to, ko je to ko pjeva?". I onda svi plešeju. Bi reka prvi put Oliver se čuje u taj celo u Trinidadu. Tamo imam coconuts, Oliver, i ljubav.
Ivan: Mick Jaggar je prošao 70 godine, i još skače okolo na stage. Oćemo mi skakat na stage kad smo 70?
Ognjen: Definitivno. Mi smo od onih koji ne dodaju godine životu, nego život godinama. Sa 70 ćemo se pitati: "zašto nismo takvi bili s 30?".
Ognjen: Reci mi Ivane, zašto se toliko ljudi na svijetu mrzi zbog različitih vjera, nacija i drugih razlika, bacaju bombe jedni po drugima i slično? Zajebimo ekonomiju i politiku, da li je ljubav jedino što im fali? I koliko ljubavi ima na party-ju?
Ivan: To ja neznam, i mislim puno na tega. Teknoligu je išlo naprjed, imamo mobitel, avione, internet i dalje.... Ali još nismo se najučili naj važniji stvar. U svete knige , bilo koju vjeru, svi govoridu da smo SVI braće i sestre. A mi to nežemo zapantit. Neznam zašto to je naj teški stvar za nas. Prošlo je vise nego 10,000 godine i još nismo to zapantili, pa mislim onda kad? Ima puno ljubav na party, možda party će nas spasiti? Prova ću!
Ivan: Vino, pivo, ili rakije? Ili gusti sok?
Ognjen: Može sve. Ne nužno tim redoslijedom.
Ognjen: Što bi napravio da postaneš predsjednik Hrvatske?
Ivan: Najprije napravit veliki party! Onda bi digao penziju da pensionari imaju više za kruv. Ako su pensionari sretni, onda sve će doć u red. I možda stavi jednu veliku sliku od sebe na planinu.....
Ivan: Ja san se rodio na one stare Dalmatinske pjesme i Jugo hits, i ABBA i Beatles. Šta si sluša kad si bio mali Ognjen? I sta slušaš sad?
Ognjen: Ja sam se rodio plačući i zato živim za muziku da me razveseli. Kao mali sam slušao kazete koje bi roditelji sebi puštali. Bilo je tu i Beatlesa i hitova 80-ih i svega pomalo. U osnovnoj školi sam si puštao Vatrogasce i Zločestu decu istočno od jaja. S Nirvanom je počeo moj put daljnjeg otiskivanja u rock, pank, hardcore i metal vode koji me kasnije odveo do sympho rocka, šansonjera, proga, folka, rapa i još koječega. Danas slušam sve što se čuje u muzici koju pravim.
Ognjen: Za kraj, ajmo pozvati ljude u Vintage. Što to Ivanov party ima, a da nijedan drugi nema?
Ivan: To će bit spektakl, nešto kao Wild West show. Pa zato ja dolazim, da i ja mogu vjedit kava komedija i zajebancije će bit! Ako Mick Jaggar me zove na taj dan, reću "oprosti Mick, ali ja iman krazy party večeras u Vintagu, možda drugi put?".
Ognjen: Čuli ste čovjeka! A sada pravac na link Facebook eventa i kliknite "dolazim". Požalit ćete ako lažno attendate, jer tko nije partijao s Ivanom, nije ni živio! Živjeli!
