sunčeve su zrake prigušene
granama bora
podno njega odmaram misli,
jastuk mi njezina njedra
slušam njeno srce kako odbrojava
izmišljeno vrijeme
utopljenik sam očiju njenih
sred otoka prekaljenog mora
barke prolaze, njišu valove
primičem svoje usne njenim
morske struje u našim su tijelima
u daljini se sjene preplivane zore
uvale su puste
lavež zrikavca utihnuo je
pred bojama sutona
barke vezane, voda miruje
puštamo uzdahe da pričaju
trnci pomame duguju moru
lice njeno uzavrelo
sunce je u sumraku neba
kose su joj zrake što me pale
Post je objavljen 06.05.2020. u 09:35 sati.