|
Ah mladost ludost…isključivost i elitizam… Dakle must have…obuća…Zepe…ili Sajmonice, uuuusske traperice..Rifle…koje definitivno i nepovratno zaustavljaju cirkulaciju…ali ko mari..tada…i...neka tatina stara košulja… stopedeset narukvica, ogrlica…..i torba koja se vuče negdje oko koljenja..po mogućnosti indijska..ili rađena doma…sjećanje na davne satove bakinog domaćinstva…. Išlo se na Mirogoj sa bijelom ružom....samo da bi se posjetilo Tinov grob i da bi se naizust izrecitirala „Svakidašnja jadikovka“… U toj torbi su bile- knjige…ali ne školske..već one drugačije…Sidharta…i Stranac…jedna kao potreba da bi se bilo u vječitom traženju sebe.. a druga, da bi se padalo u trans zbog neumitnosti i zavodljivosti smrti kao takve…. Pod rukom su se nosile ploče…nakon što se već usvojilo sve radove Floyda, Zeppelina i Purplovaca na redu je bio Bowie, Clash…. Izlazilo se na neka posebna mjesta….gdje su bili isti takvi..a onda se raspravljalo.. o poeziji, knjigama, filozofiji zapada i istoka… vodile se ozbiljne rasprave o tim davnim ali uzbudljivim, revolucijama koje su nas, na našu iskrenu žalost mimoišle i ona Woodstockovska i ona '68.-ška…. Nije bilo ni teorije da se družiš sa nekim ko recimo nije znao.. ko je Lizard King i šta mu piše na grobu.. ili ko je ustima odsvirao himnu na gitari… Padalo se na dečke koji su znali pjevati Cohena..recitirati the Raven-a… i koji su imali traumu i noćne more, sjetivši se da će ih šišati prvi dan vojske… Markiralo se sa sata samo zbog n-te matineje Kose… Ljubav i poljupci su bili nešto što se podrazumijevalo samo u dane punog mjeseca… A ozbiljan plan za budućnost je pobjeći od kuće, i to već ovo ljeto, da bi se napokon otišlo VW kombijem u Indiju… |