|
ja to očito nisam, svaki put me tresne spoznaja da bih ja natrag..i naravno kako vrijeme prolazi počinjem banalizirati vlastite razloge..zašto sam prekinula sve što sam prekinula.. i možda to nekome jesu banalni razlozi..jer kod mene nije bilo prevare (valjda), kod mene nije bilo pijančevanja, kockanja, tuče, vriske i festivala..ne, kod mene je nedostajalo ljubavi ili želje da se ta ljubav pokaže..u stvari krivo..ne kod mene..kod njega.. eto, ne mogu nešto napisati, a da opet neka podsvijest ne podvali komadić sumnje..ali da, uvijek su dvije osobe potrebne za biti zajedno isto kao i za prekid.. samo što ja cijelo vrijeme imam dojam da sam ja ta koja je ulagala..iako se on vjerojatno ne bi složio.. ali dobro, srećom postoji i svrha podsjećanja.. podsjetiti samu sebe kako on nikad nije ovo.., pa onda nikad nije ono, a još manje onako, i nikako ovako..on nikad meni i samo meni nije..ništa od toga što je meni bilo važno, zaista važno i bitno .. ali dobro, postoji i pjesma koja me uvijek baci u takva razmišljanja kao ova, što sam je večeras ponovno slučajno čula.. ja za ljubav neću moliti više se neću za tebe boriti jer ti me nisi znao razumjeti i nebi mogao za mene umrijeti.. .. i ovaj put zaista ne vrijedi primijeniti onaj recept:- zaboravi i pamti samo najljepše.. jer te to vrlo lako dovede u sumnju vlastitih odluka i u napast da bi možda, ipak, mogla, ponovno, probati... |
|
Voljela je tu pjesmu. A onda je Sanji bio rođendan. 18-ti. Dogovorila se sa društvom da će biciklima desnom obalom Drave, pa preko pješačkog mosta do Barutane. Bilo je veselja, pjesme, smijeha. Neki su se počeli utrkivati. Sanju su zvali, požurivali..no ona im je doviknula neka idu..ona će sama na svom „poniki“ polako..gledati Dravu i odsjaj sunca u brzoj vodi. Nije jasno što se stvarno dogodilo. Neki su je već čekali, a neki jurili prenijeti strašnu vijest. Sanja je poginula. Nije da već prije nije pokušavala, ali danas joj smrt zaista nije bila u planu. Pala je sa bicikla, pony bicikla i glavom lupila o betonsku cvijetnu žardinjeru na šetalištu. Dunavom brodovi plove da li se bar jedan zove Sanja, Sanja, Sanja...... |
|
O da, danas je dan za vidjeti budućnost, sadašnjost, prošlost.. idealno vrijeme, ponoć samo što nije zakucala..ti me zoveš da te naručim.. da naručit ću te..dovući ću te u svoju kolibu na rubu šume, upalit ću vatru u kaminu, pokriti mesingani krevet satenskim pokrivačem, krzno medvjeda pod nogama škakljat će ti tabane.. čaroban miris slatko gorak počinje te opijati..sve je to dio igre u kojoj si ti sam odlučio sudjelovati.. a ja, ja ću se pripremiti, pozvat ću sile neba, sile zraka, tla, vatre i vode.. ali neću koristiti kristalnu kuglu ni magične karte.. večeras ću napraviti ono što već dugo nisam... večeras ću gatati iz rasporene utrobe.... |