ja to očito nisam,
svaki put me tresne spoznaja da bih ja natrag..i naravno kako vrijeme prolazi počinjem banalizirati vlastite razloge..zašto sam prekinula sve što sam prekinula..
i možda to nekome jesu banalni razlozi..jer kod mene nije bilo prevare (valjda), kod mene nije bilo pijančevanja, kockanja, tuče, vriske i festivala..ne, kod mene je nedostajalo ljubavi ili želje da se ta ljubav pokaže..u stvari krivo..ne kod mene..kod njega..
eto, ne mogu nešto napisati, a da opet neka podsvijest ne podvali komadić sumnje..ali da, uvijek su dvije osobe potrebne za biti zajedno isto kao i za prekid..
samo što ja cijelo vrijeme imam dojam da sam ja ta koja je ulagala..iako se on vjerojatno ne bi složio..
ali dobro, srećom postoji i svrha podsjećanja..
podsjetiti samu sebe kako on nikad nije ovo.., pa onda nikad nije ono, a još manje onako, i nikako ovako..on nikad meni i samo meni nije..ništa od toga što je meni bilo važno, zaista važno i bitno ..
ali dobro, postoji i pjesma koja me uvijek baci u takva razmišljanja
kao ova, što sam je večeras ponovno slučajno čula..
ja za ljubav neću moliti
više se neću za tebe boriti
jer ti me nisi znao razumjeti
i nebi mogao za mene umrijeti..
.. i ovaj put zaista ne vrijedi primijeniti onaj recept:- zaboravi i pamti samo najljepše..
jer te to vrlo lako dovede u sumnju vlastitih odluka i u napast da bi možda, ipak, mogla, ponovno, probati...
Post je objavljen 18.07.2007. u 01:51 sati.