|
ja to očito nisam, svaki put me tresne spoznaja da bih ja natrag..i naravno kako vrijeme prolazi počinjem banalizirati vlastite razloge..zašto sam prekinula sve što sam prekinula.. i možda to nekome jesu banalni razlozi..jer kod mene nije bilo prevare (valjda), kod mene nije bilo pijančevanja, kockanja, tuče, vriske i festivala..ne, kod mene je nedostajalo ljubavi ili želje da se ta ljubav pokaže..u stvari krivo..ne kod mene..kod njega.. eto, ne mogu nešto napisati, a da opet neka podsvijest ne podvali komadić sumnje..ali da, uvijek su dvije osobe potrebne za biti zajedno isto kao i za prekid.. samo što ja cijelo vrijeme imam dojam da sam ja ta koja je ulagala..iako se on vjerojatno ne bi složio.. ali dobro, srećom postoji i svrha podsjećanja.. podsjetiti samu sebe kako on nikad nije ovo.., pa onda nikad nije ono, a još manje onako, i nikako ovako..on nikad meni i samo meni nije..ništa od toga što je meni bilo važno, zaista važno i bitno .. ali dobro, postoji i pjesma koja me uvijek baci u takva razmišljanja kao ova, što sam je večeras ponovno slučajno čula.. ja za ljubav neću moliti više se neću za tebe boriti jer ti me nisi znao razumjeti i nebi mogao za mene umrijeti.. .. i ovaj put zaista ne vrijedi primijeniti onaj recept:- zaboravi i pamti samo najljepše.. jer te to vrlo lako dovede u sumnju vlastitih odluka i u napast da bi možda, ipak, mogla, ponovno, probati... |