|
biti netko drugi...pokušati unijeti više igre u svoj život, pa se tako zaigrati da pomisliš...a zašto da ne?...pogledaj kako to drugima ide... nemaju one strahove koje ti imaš, nemaju one kočnice koje tebe sputavaju, pokušati na događaje, prilike, situacije, gledati na tra la la način... uvježbavati neku drugu sebe i biti vlastiti eksperiment, biti open minded, jer to je tako "dooobro", "cool", "superiška" da je "unbelievable"... a onda dođe trenutak, onaj glasić u meni se pita, pa šuti, pa sluša i onda jednoga dana odlučno počne kljucati ko bolestan zub...to nisi ti, to nisi ti., to nisi ti... u nekom luđačkom ritmu koraka, udisaja izdisaja...kao mantra vlastite savijesti i čuvara tebe, sebe i tvog integriteta... e sad...vratiti se u svoj svijet svijesti...ili i dalje biti praznoglavo opijen mogućnostima |
|
jesam li samo ja primijetila...ili... dakle situacija... proživjeli smo traumatsko iskustvo, osjećajni ambis, dostigli dno dna, a tamo kako to već biva neprekidno crnilo, darkerski raj... i sad pošto sam ja osoba kojoj se to nikada ne vidi na licu, u ponašanju...živim i dalje život dnevnih obaveza, potreba, društveno nužnih kontakata.. ali nema mene, već tako jedna maska...koja nikoga neće zabrinuti, zbog koje se niko neće pitati...ukratko- rođena glumica... i tada neminovno, što zbog vremena, što zbog samoodržanja,počne proces iscjeljenja, oporavka, skidanja svih tih koprena, a pored vas se nađe osoba...koja se silno, na svoj doduše nemušti način..trudi raspršiti sve te strahove, komplekse, bol... i naravno besramno koristiš sve te potencijale, darove koje ti cijele dušu, srce, tijelo, zabavljaju um... ali čitavo vrijeme imaš gard...kao ma da, dobro..ja sam tu samo u prolazu, intermezzo u tvom životu... i tada napokon jednoga dana shvatiš da si zdrav..ok sa ožiljcima..ali spreman za novi let, nastavak nečeg što je tvoj život...ponovno nasmijan, osnažen... i tada napuštaš tu osobu...jer bio je pomagalo, penicilin..tvojim ranama napuštam ga samo zato što je bio svjedok moje slabosti, nemoći, beznađa... jer u biti ne želim nikako nekome dati toliku moć, spoznaju i saznanje koliko sam bila slaba i nemoćna kad sam bila na dnu... priznajem...vrlo nezahvalna misija...biti nekome ruka spasa... |
|
znate onaj mistični kliktaj koji se javi kad se svemir, planete, sudbina, energija, trenutak... sve spoji u taj lagani klik koji osjetimo kad sretnemo određenu osobu....dakle taj klik neki sretnici ili osjete ili ne osjete nikad sretnici koji ga osjete istovremeno su i prokleti i sretni,blagoslovljeni.. a oni drugi zakinuti za jedan neizmjeran osjećaj..karme, usuda, kismeta..nečeg dobro je, kad se taj- klik dogodi kad ste slobodni i spremni na neki početak...tada je naravno sve divno, letite u visine zaljubljenosti, predanosti, svjesni ste da vas krila mogućnosti nose tamo negdje u visine gdje leti Galeb Jonathan Livingstone...sa svim odgovorima na vaša pitanja, strastima, uzdasima, bolom čežnje.... nezgodno je kad se taj -klik dogodi kad ste u relativno dobroj vezi, sretnoj vezi, odnosu koji se zasniva na poštenju,prijateljstvu, uvažavanju, ljubavi,.... tada taj znameniti, mistični, klik počinje stvarati vrtlog u duši, nemir u srcu, podriva naš život, navike, poznati i očekivani smjer, predvidljivost...počinje agonija prokletstva, nejasnoće, nemira, pitanja, propitivanja,čežnje toliko duboke da boli... tada sve počinje dolaziti u pitanje, sav naš dosadašnji život, snovi, odluke...i svjesni smo da je to toliko snažan i moćan osjećaj, da nas istovremeno vodi u visine, ali da nas može doslovce baciti u prašinu...tresnuti nama o zemlju u vrlo tvrdom i bolnom padu.... strast koja se pri tome osjeti toliko je jaka da nas istovremeno prži pa ili čemo kao Ikar pokušati dosegnuti sunce ili ćemo se rastopljenih krila suovratiti u plavetnilo... e sad nastaje pitanje, dvojba, prokletstvo... kako biti čovjek, pa ako nam se taj besramni klik desi kad smo si fino organizirali život, da li odustati od svih mogućnosti koje nam nudi, a zavodljivo nudi strast života, let duše, uzdah oduševljenja..... ili porušiti svu prošlost i temelje koje smo gradili, jer nedvojbeno oplemenjeni do sada nepoznatim osjećajem, vječno se prepustiti snovima kako je moglo biti... zaista blagoslov ili prokletstvo....ili i jedno i drugo |
|
dobro je imati tako nešto... osim ako niste među malobrojnim, mudrim, sretnicama koje se drže one maxime da u životu svake žene treba imati uvijek 3 muškarca...supruga, ljubavnika i gay frenda... dakle zamislila sam situaciju.. trenutno stanje takvo kakvo je...dakle Pale sam na svijetu... emocionalna veza nikakva,nada, zero, nula... jer il se nema vremena, il je stanje duha i psihe onak vrlo ranjivo, labilno, nesigurno.. jer je privatni život s jedne strane svetinja, mislim na strogu obiteljsku privatnost.. jer je posao takav kakav je.... jer je vrijeme između svega toga strogo određeno i sve ima svoje vrijeme i mjesto... jer se jednostavno želi nešto neopterečujuće, bez prevelikih obaveza, bez kontrole, beskrajnih objašnjavanja, emocionalne ucjene... dakle normalna osoba, s kojom se uvijek može lijepo popričati, zabaviti, nasmijati, prema kojoj se osjeća određena dragost i naklonost, povjerenje... dakle tjedni susret...otići na kavu, mali izlet u prirodu i sve to začiniti sa malim , kratkim izletom u strast, zadovoljenja prirodne potrebe ....i ništa više od toga... zar to nebi izgledalo kao gotovo idealni život? |