biti netko drugi...pokušati unijeti više igre u svoj život, pa se tako zaigrati da pomisliš...a zašto da ne?...pogledaj kako to drugima ide...
nemaju one strahove koje ti imaš, nemaju one kočnice koje tebe sputavaju,
pokušati na događaje, prilike, situacije, gledati na tra la la način...
uvježbavati neku drugu sebe i biti vlastiti eksperiment,
biti open minded, jer to je tako "dooobro", "cool", "superiška" da je "unbelievable"...
a onda dođe trenutak, onaj glasić u meni se pita, pa šuti, pa sluša i onda jednoga dana odlučno počne kljucati ko bolestan zub...to nisi ti, to nisi ti., to nisi ti...
u nekom luđačkom ritmu koraka, udisaja izdisaja...kao mantra vlastite savijesti i čuvara tebe, sebe i tvog integriteta...
e sad...vratiti se u svoj svijet svijesti...ili i dalje biti praznoglavo opijen mogućnostima
Post je objavljen 30.10.2006. u 10:10 sati.