|
dobro, u prošlom postu sam oplakala druge, ajmo sad opet na omiljenu aktivnost,"plakanje" nad samom sobom... ajmo sad o bolestima...pošto o tome znam dosta, jer se već neko vrijeme bavim alternativom..(i ko sad što mislio o tome, nije bitno, znam da ima i previše uzoraka, podudarnosti i sl) well...smatram da si svatko od nas "priskrbi" upravo onu bolest koja ga upozorava na nešto, upozorava da nešto mijenja- e sad, ako si gluh i trpiš i gutaš i sl. onda ta bolest biva sve kompliciranija i kompliciranija, pa mijenja faze... npr: alergije...na koga ste alergični? odbijate vjerovati u sebe i suprotstaviti se nekom.. debljina...strah...potreba za zaštitom, emotivni problemi... artritis...osjećaj nevoljenosti...kritiziranje, ogorčenost... žučni kamenci...nakupine nerazriješenog bijesa, nepravde prema nama gastritis...osjećaj nesigurnosti koji dugo traje, osjećaj da ste nedovoljno sposobni...itd itd e sad...ja sam prvo imala migrene? zašto migrene? potreba da kontroliram,odbojnost da drugi upravljaju našim životom, nezadovoljstvo sexualnim životom.. ..e kad sam shvatila da to ne valja, kad sam to kao "popravila" nestale su luđačke migrene, kad ti smeta svjetlost iako su rolete spuštene, kad ti smeta zvuk, iako je relativna tišina, kad povračaš od bolova.... onda su došli napadi žući.... zašto žući? zato što sam gutala, umjesto da sam urlala, jer kad sam urlala onda sam bila nerazumna i " agresivna" ( ne znaš ti što je agresija, ako misliš da je moje urlanje produkt agresije) onda su ti napadi učestali, toliko da je bila pod hitno potrebna operacija i to u zadnji tren...ali ja, naravno, do samog kraja, nisam reagirala...a ti bolovi su još ljepši od migrenskog napadaja.... vjerujte mi, evo ja probala.... da ja u opće ne bih shvatila da je to samo još jedno upozorenje- gluha ja- mog organizma, koji se silno trudi i ukazuje na postojanje problema...ali tko od nas sluša organizam?! (valjda se slažete sa i znanstvenom potvrdom da je 80% ako ne i više bolesti , produkt psihosomatskog porijekla...) jednostavno...nema akcije...reakcija.... btw .tada sam se već ozbiljno počela zanimati za alternativu... a onda kao višnja na grudici šlaga, na vrhu torte.. -diabetes mellitus, ali ne, ne onaj zbog debljine, jer nisam nikad bila debela, ne onaj starački, jer nisam još gerijatrija...nego onaj najopakiji- tip 1, ovisan o inzulinu, u mom slučaju 5x dnevno sam na igli... i kao da, to je onaj nasljednji... zanimljivo je to, da unatrag pet koljena i s jedne očeve i s druge majčine strane, nitko, nikad, nije imao šečernu bolest... hura, bravo ja...oću Nobela...upravo sam u gene za iduće generacije unijela krivi kod, pa eventualno zaje...i njih... neš ti ostavštine?! a sad izgovori, možda je tome uzrok kasno vađenje žučnih kamenaca, jer je kao gušterača oštećena, pa ajmo malo i o PTSP-tiju, jer zašto ne? pa sve ratne godine sam bila u OSK-u...ali naravno pošto i dalje nosim ružičaste naočale i sve tobož -think pink- ...bila tralala...glupa.... malo dobila inicijaciju ovu , onu, znate ono energija, bioenergija, Reiki i sl...i počela kopati po svim tim zaključanim vratima u sebi... ...znatiželja je ubila mačku, zar ne? a tamo mrak, memljivost i paučina, i neshvaćenost i jad i to nije to, pa kad sam počela kopati, pa rovati, pa raščlanjivati, pa zbrajati 2+2....a sve to sama... stigla do manje- više uspješne faze, buđenje uz plakanje, pa do ištekavanja mozga, malo THC efektom, malo glasnom glazbom, a bogme se i popilo alkohola (..jer rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi) a bogme se i popila koja tabletica za spavanje...samo da ištekam taj mozak... jer što ću ja sad, sa svim tim činjenicama, kad nisu lijepe, kad je sve komplicirano, kad bi nešto htjeo a ne možeš, kad si mislio, ali drugi nisu itd itd itd...a onda ,depra...Vrapče... ...i svakog utorka hodočašće na Rebro, na psiho-terapiju .... e, a sad, zašto sam ja izabrala ovu bolest?...zato jer je tu, nije kao rak, pa hitno trebaš komletnu promjenu ili ode ti...ali obično bude kasno, iako čast iznimkama, dakle nije smrtonosna ako paziš, sjebava te ako je zanemaruješ, onak komadić po komadić, ode prst, ode noga, a može i vid, pa bubrezi....ali u krajnjoj liniji imaš i izbor...daš si više inzulina i ne zbudiš se, namjerno.... pa eto zašto je zeznuta...čitavo vrijeme te opominje, jer je Bog, tijelo, Duh, duša, Anđeo, 'ko li ? ipak htjeo... da sjedneš za istač i ozbiljno razmisliš...a o tebi samom ovisi oćeš li? nečeš li? oćeš lakši ili teži način? jesi li kukavica ili si fajter? ...a kod mene, pa eto valjda se nešto ipak budi,pa idem na terapiju uz stručnu pomoć, mada još ima dana kad najrađe ne bih ustala iz kreveta i samo bi ležala i davila samu sebe i analizirala i plakala sama nad sobom i samosažaljevala se...a ako me nešto nervira...to su onda ljudi koji neprestano jamraju i jadikuju i ne žele si pomoći.... dakle...očito moram samu sebe upozoriti, da samu sebe živciram... p.s. danas je bio utorak i vrlo naporna terapija i zato sam u takvom stanju...ali kako bi rekla Scarllet O'Hara... sutra je novi dan.... |