|
dakle...pomalo me živcira... a)ima blogera koji valjda namjerno, stave otkačeno ili naizgled interesantno ime, koje onda naravno privuče znatiželju-i ja svaki put padnem na foru( a šta ćeš, čista naiva) pa iz početnog teksta kao: evo ja sam stoka, tu sam da vas provociram, a vi se upecajte i komentirajte moje gadosti...nakon par tekstova, dana ili tjedana (nikad ne treba čekati dugo)ispadne sve jako mlako..ili samo sam se zezao, pa zabrazdi u spiku...moj hrčak miče nosom, jel to normalno? b)ima naravno i vjerskih fanatika, koji već ionako osjetljivu temu razvlače više nego don A. Baković i Ž. Kustić, da li slučajno ili ne...pa na bezbroj komentara...fuj..uaaa, ..ne slažemo se... i sl. elaboriraju svoje ionako, srednjovjekovne-upitne teze..pa slijedi još komentara, pa komentara istih tih komentara i tako u nedogled.... c)ima i onih koji doslovce svaki, ali svaki jeb...dan pišu...o čemu?svakodnevnim stvarima...popio sam sok, super je, vozio sam u koloni, majku im... i pošto se vjerujem, nema šta pisati svaki dan, promakne trenutak lucidnosti, tj. dobra tema- i izgubi se u moru bezvezarija... (malo, vrlo malo iznimaka) i sad si sve mislim, da to nije ipak javno to blog etc.- da li bi svi oni zaista pisali doma, takav dnevnik, u tekicu?...pa to bi tada bila hrpa svezaka pod naslovom: rani radovi... d)ima opet onih koji krenu hrabro..kao evo mene..ja neprejebiv..se bum vam sasul v lice, naj bute vi mene zaje...i evo otvorio sam blog pa ko se prepozna se prepozna i bit ću totalno iskren...ali, ali, ali..pošto ne izdrže, pa se svima pohvale...čuj u povjerenju otvorio sam blog pod tim i tim imenom...više ne žele pisati istinito, jer im to napisano komentiraju prijatelji,poznati , a onda se malo i kuraža smanji,...prvobitni naboj splasne... pa najte kaj zameriti...ispadne limunada...nit kisela nit slatka e)a naravno ima i onih koji bi pisali, istinito, ali još uvijek nemaju "kohones", pa sve to tako zamotaju i zamumulje u pjesme, alegorije, bajke i basne..pa često nešto i dokučim ( ograničena ja)..ali isto tako to nešto- što ih smeta, izjeda, veseli, žalosti ostane samo na tome..pa si ti misli..što je pisac htjeo reći?! i da ne duljim...fakat nas ima svakakvih...ali svejedno je interesantno to što, kad nas se javno upita koliko si iskrena osoba? svi nemilice izjavljujemo..da jesmo, iskreni smo, sve kažemo...ma nije, nego... |