dakle...pomalo me živcira...
a)ima blogera koji valjda namjerno, stave otkačeno ili naizgled interesantno ime, koje onda naravno privuče znatiželju-i ja svaki put padnem na foru( a šta ćeš, čista naiva) pa iz početnog teksta kao: evo ja sam stoka, tu sam da vas provociram, a vi se upecajte i komentirajte moje gadosti...nakon par tekstova, dana ili tjedana (nikad ne treba čekati dugo)ispadne sve jako mlako..ili samo sam se zezao, pa zabrazdi u spiku...moj hrčak miče nosom, jel to normalno?
b)ima naravno i vjerskih fanatika, koji već ionako osjetljivu temu razvlače više nego don A. Baković i Ž. Kustić, da li slučajno ili ne...pa na bezbroj komentara...fuj..uaaa, ..ne slažemo se... i sl. elaboriraju svoje ionako, srednjovjekovne-upitne teze..pa slijedi još komentara, pa komentara istih tih komentara i tako u nedogled....
c)ima i onih koji doslovce svaki, ali svaki jeb...dan pišu...o čemu?svakodnevnim stvarima...popio sam sok, super je, vozio sam u koloni, majku im... i pošto se vjerujem, nema šta pisati svaki dan, promakne trenutak lucidnosti, tj. dobra tema- i izgubi se u moru bezvezarija...
(malo, vrlo malo iznimaka) i sad si sve mislim, da to nije ipak javno to blog etc.- da li bi svi oni zaista pisali doma, takav dnevnik, u tekicu?...pa to bi tada bila hrpa svezaka pod naslovom: rani radovi...
d)ima opet onih koji krenu hrabro..kao evo mene..ja neprejebiv..se bum vam sasul v lice, naj bute vi mene zaje...i evo otvorio sam blog pa ko se prepozna se prepozna i bit ću totalno iskren...ali, ali, ali..pošto ne izdrže, pa se svima pohvale...čuj u povjerenju otvorio sam blog pod tim i tim imenom...više ne žele pisati istinito, jer im to napisano komentiraju prijatelji,poznati , a onda se malo i kuraža smanji,...prvobitni naboj splasne... pa najte kaj zameriti...ispadne limunada...nit kisela nit slatka
e)a naravno ima i onih koji bi pisali, istinito, ali još uvijek nemaju "kohones", pa sve to tako zamotaju i zamumulje u pjesme, alegorije, bajke i basne..pa često nešto i dokučim ( ograničena ja)..ali isto tako to nešto- što ih smeta, izjeda, veseli, žalosti ostane samo na tome..pa si ti misli..što je pisac htjeo reći?!
i da ne duljim...fakat nas ima svakakvih...ali svejedno je interesantno to što, kad nas se javno upita koliko si iskrena osoba? svi nemilice izjavljujemo..da jesmo, iskreni smo, sve kažemo...ma nije, nego...
Post je objavljen 26.08.2005. u 23:07 sati.