|
ispovjedaonica...bila je tako jedna olujna večer kao ova, otprilike ovaj mjesec, ali prošlo je od tada četiri-pet godina, tu i tamo ga se sjetim... koga?... njega!.... neznanca preko žice!.... zašto? zbog njegove priče.... zvonio telefon..s druge strane oklijevajući muški glas...pita koga je dobio...predstavio se kao X...kaže ubit će se...zašto...zato što mu je rođendan i više ne može nositi svoju tajnu..koja je strašna, okrutna, za crnu kroniku, za zatvor, za tešku robiju...koja ga tišti, tjera na samouništenje...muči se tako već nekoliko godina, iako nije baš mlad, kaže da je na početku tridesetih ne može više tako...malo mu se zapliče jezik, vjerojatno je pijan...ah pomislih- još jedan nesretnik sa bojišnice... ubio sam ga....koga?... oca, svinju pijanu...ali nije u tome stvar, stvar je u tome što sam ga prekasno ubio......i što mi to one kučke nisu nikada oprostile...e tu sam ja zanijemila...potpuno....nisam ni pokušala pitati...kako?.... -Evo sestra, mlađa, imala svadbu, nisam bio pozvan,ja nisam bio pozvan,na njenu svadbu, jer sam im nepoželjan, mene ne trebaju, jer sam učinio strašnu stvar i one to znaju, sve one, kučke...bijes kojim izgovara te riječi, sve je jači...osjećam da nije psihopata ili paranoik, osjećam da to što govori ima smisla...jeza me hvata, ali slušam i slušam i slušam nastavlja on svoju priču...živio je u malom selu negdje prema Sloveniji," normalno" odrastanje,otac pijanica, po nekoliko dana, pa i tjedana izbivao iz kuće, dok mu je trajala plaća.... majka tiha povučena ženica, bitno joj je što će susjedstvo reći,redovito išla u crkvu... imao dvije starije sestre,on bio treći po redu, zatim još jednu mlađu od sebe, njegovu ljubimicu...i sve je bilo tako kako je bilo, no najstarija sestra otišla na školovanje u veliki grad i gotovo da se više nije javljala, bilo mu je čudno, ali nije previše razmišljao o tome..zatim se sve ponovilo sa drugom sestrom...tada je i on već bio u pubertetu, pa je zapazio da se nešto čudno događa,... no njegova mala seka, ljubimica bila je slatkica, od rođenja, osvajala sve svojim okicama, smijala se zvonkim zabavnim smijehom.... ide vrijeme i on shvaća da se nešto stvarno čudno događa jer kako je mala sekica punila jedva 10-ak godina, a on krenuo u srednju školu, stanovao u đačkom domu i vikendima dolazio kući,... mala se sve više povlačila, dugo ga grlila svaki put kad je odlazio i plakala, plakala...sretao se on sa svojim sestrama koje su otišle....žive svaka svojim životom...jedna se udala,od vjenčanja samo večera za par ljudi, ali je nesretna, pa pije, nema djece, brak joj je u krizi.... druga upisala studij... jednoga dana u vojsku,stiže njemu strašna vijest, njegova mala sekica , ljubimica, našli su je u potoku, utopila se....nitko to nije glasno izrekao ali svi šuškaju da se ubila...užas, sahrana, bijeli ljiljani, bijeli lijes.....no tu njegovom užasu nema kraja...sjele one sve tri..kad su obavile misu i karmine i na njegovo neprestano ...zašto?... zašto?... otkrile da je otac, koji opet negdje, vjerojatno pijan, baulja po selu, sigurno silovao i njihovu ljubimicu, kao i u ostalom i sestre, sve dok nisu otišle u grad na školovanje... njemu se zamračilo, zamutilo, mozak mu je jednostavno prestao raditi...istrčao je...lutao, došao izvan mjesta do svojih vinograda i našao starog , pijanog, leži, kod njihove klijeti,... mrtav pijan...no nedovoljno mrtav...za to se pobrinuo X...umlatio ga je kolcem....pričajući, sad već nekontrolirano plače....zakopao ga je negdje...nikad ga nisu našli...od toga je već dosta godina prošlo... i nastavlja X ....nije problem u tome što sam ja to napravio...nije mi nimalo žao....problem je u tome...što sam ja zakasnio...da sam više gledao, da sam više pitao, znao bih...spasio bih je... spriječio bih gada....ona- majka ništa nije rekla a znala je...pretpostavljala je već, što se događalo najstarijoj, kad je mlađa došla na red, nadala se da neće opet...ali to je bila samo nada, uzaludna...nikada mi ništa nije rekla,nikada njemu nije ništa rekla, nikada nije ni riječ rekla, nije ni pokušala spasiti malu...smeče jedno..i to da je majka.......ali meni nije žao da sam to učinio...to što sam njega...meni je žao što sam zakasnio.... ništa drugo nisam mogla... već ga samo slušati i reći mu ne daj se, ne daj da te to uništi, onda je sve bilo uzalud.... ..............veza se prekine....prazan ton u slušalici.... nikada se više nije javio, barem ne meni... ionako nisam imala namjeru ni da ga kao "odgovorna " građanka tjeram da se prijavi policiji, ni da se ispovijedi popu, htjela sam samo da se ne ubije... ponekad se ironično pitam ... da li bi njemu netko priznao Ptsp? kao što su ga priznali raznim službenicima koji su branili prve crte Ljubljane, Beča, Minhena o kojem ratu da on priča? taj rat...je vrlo tihi rat...bez buke...bez sirena....malo,malo možemo pročitati u crnoj kronici i tko se od nas zapita što se krije iza bombastičnog naslova..izbola ga 34 puta nožem...zatukla ga sjekirom...a ako je i TV tamo, tada uvijek neki susjedi imaju komentar da je on ..., pa da, imao malih problema, znao si je popiti, ali je uglavnom bio pristojan čovjek...i kaj se i zakaj takva tragedija njima sad dogodila, ko bi to znal?... sve tako u tom stilu.."ja se ne bi štel mešati, znate kak je?!" |