|
Sklona sam..(mea culpa), na neke političke teme, izjave i goste početi vikati na svoj Tv, pa se svađam s njime, pa sam revoltirana, pa se dižem, pa bi ga gasila, ali ne na daljinac, već onako rukom, na gumb… pa kad neko u to vrijeme nazove, dijete mi se javi na telefon i kaže: „da, ali mama se sad svađa sa televizorom, i viče na njega, i čekaj… sad ću ti je dati, taman ga je ugasila“ I tako se ja svađam sa svojim tv-om i vičem na njega..i onako pljujem..u stilu pljuc, pljuc, fuj.. pa vrijeđam, psujem, argumentiram, sarkastična sam, cinična, rugam se.. i općenito.. ne slažem se… I sad ne znam da li će zaista biti ta emisija nedjeljom.. i TAJ gost u toj emisiji i oće li biti opća gledateljska amnezija jer šta TAJ gost još meni može reći… i nama, naciji.. a da mu ja sa svoje strane ekrana ne kažem: „ ma marš, lopove i nemoralni stvore, i šta radiš na mom tv-u, i zašto nisi u zatvoru, i zašto mi, ipak i opet, i svemu, i unatoč i nekoj levoj pravdi,(u koju ja ipak vjerujem) mjerenju gledanosti, i „vrućoj temi“ i „intrigantnom“ gostu, moramo gledati tvoju prijetvornu facu, a da to nije izvještaj o donesenoj presudi iz sudnice?“ i mislim, da tada ipak neću biti doma jer mi je ponekad zbilja žao mog televizora… Oznake: tv, nedjeljom u2, gost |
|
niko me nije upozorio na kletvu: "dabogda ti dijete u muzičku školu primili"... jer onda jurcaš dva puta tjedno u bližu školu, na sat vremena solfeggia.. a onda druga dva dana u istom tjednu jurcaš na sat instrumenta u drugu školu, koja je naravno dalje u centru... i tako ti samo utorak ostane..da kao nešto, baš ne moraš, nekud... ( i ja sad stalno moram gledati na kalendar i mobitel i raspored, da znam koji je dan, koji je tjedan "a" ili "b" i koji je sat i kad trebam krenuti i kuda, i kad trebam i gdje doći)... |