|
Jesam…dobra sam, zaista jesam, imam drage prijatelje, zaista imam… I oni imaju mene, zaista imaju… I dajem i poklanjam i uzvraćam i… slušam, slušam, slušam…njih.. i probleme i tužne priče, a onda zajedno tugujemo..i plačemo . i veselje i sretne priče, a onda se zajedno veselimo..pa opet plačemo.. …u svemu tome nekako ipak ne otkrivam sebe..ili rijetko… tek kroz slike, događaje..i uvijek odmahnem rukom, ako je dobro… smijem se i kažem…dobro je…i zadovoljno idem dalje… ako je problem…namrštim se i kažem nije dobro.. ali eto,nije bitno… i opet idem dalje… nekako sve sama… ne trebaju mi svjedoci, ni tješitelji… volim se sama rastaviti, pa sastaviti, iako to sastavljanje baš ne ide lako.. ali to je moj način… pa onda ispada da ne pričam, ne dijelim tajne, ne dijelim bol, samim time.. ne puštam te neke ljude, koji su mi emotivno jako da važni da me dosegnu unutra..i onda ispada da imam tajne…a imam ih… i tu nastaje problem..jer bi neki vrlo rado do mene.. unutra… |
|
Sve je bilo ok.. dovoljno cuge, dovoljno klope, dovoljno kolača, i trebao je biti smijeh, pogled na grad, zabava, oaza, bijeg od stvarnosti, obaveza, života…a onda.. nemam pojma kaj onda..jednostavno se ufurao..i pričao, pričao, pričao.. i počeo se furati u priči i ozbiljno shvaćati tu svoju priču.... i onda je skrenuo u nepovrat… i onda sam se jednostavno pokupila i ošla…ko ga he*** ali da, dalo se "nanjušiti"…već po sms- poruci, al ja sam se opet pravila da ne razumijem…fak fak fak... |
|
Kaže on da nemre sad poslije posla, proći čitav grad i pokupiti malu iz vrtića… i neće to moći ni u ponedjeljak, ni u utorak, ni u srijedu, ni u četvrtak… -Napokon on se odselio, ne osjeća se ovdje više dobro,a malu nek pokupi baka… jer on ne može..nikako…i kaj..on se trudi… jer je svaki vikend.. dakle, od subote popodne do nedjelje na večer, mala kod njega… I iako je ovo izvanredna situacija…kako ja ne razumijem da… on to ne može… I da svako moje daljnje insistiranje… -da bi on to napokon ipak trebao moći, jer je roditelj i ko njega sad pita kak se on osjeća… i koga opće briga za njegove osjećaje i to nije sad tema…on i njegovi osjećaji… i sve to… -On naravno osjeća kao atak na sebe i tema za koju zna kamo vodi..i on sad ide..jer mu je ovakav razgovore skroz neprihvatljiv… |
|
Pita on mene…da li je bolje meni- sa njim.. a to je pitao i žmirio, ipak nespreman na odgovor A kad sam rekla da je- bolje..naravno, da mi je bolje… mogao se čuti onaj zvuk kojim zrak kroz nosnice dugo ulazi u pluća, i osjetiti da je napetost tišine tog kratkog trenutka njegovog iščekivanja jednostavno nestala… I to sad nema veze, što on zdvaja koliko je to „bolje“?..“bolje od boljeg“?…“bolje u tri p.m. bolje“?… i kolika je količina tog „boljeg“ meni, zadovoljavajuća… ali pustit ću ga… nek se zabavlja sa mjerenjem tog mojeg „boljeg“… |
|
Ma znaš nije On..ono „muškarac“..“muškarčina“...on voli kuhati i to jako dobro radi..al recimo nema pojma kako se tapete lijepe..i onda je te svoje tapete, u toj svojoj viksi, zakucao nekim mikronski malim čavlićima..ali ne, nisu zalijepljene… Nema On pojma o onim klasičnim muškim stvarima, struja žica, plus-minus, …al dela savršen pekmez od svojih dunja i svojih krušaka…i ujutro, kad prespavam, uredno me budi sa kavom i doručkom…. I da, On ti nema vozačku, apsolutno se ništa ne kuži u vezi auta, al da znaš kako pleše, a znaš mene kolko sam cvilila da neki muškarac napokon sa mnom zapleše, onak sam od sebe, bez nagovaranja….a ovaj pleše i onda kad te primi za ruku i poziva za ples..onda ti još udijeli rukoljub..i mislim, zaklecaju ti koljena… |