|
iliti- Kako su Hrvati otkrili sex? svi nešto pričaju i briju o sexu, pa po novinama, pa po vijestima, pa po internetu, pa po blogu, ma svugdje i svagdje...a jel to itko fakat dela, jel kaj se veli...od priče ništa.... dakle bila jednom jedna, djevojka sa sela, tri ljubavi imala, mala je dala i onda fljus-ko grom iz vedra neba...njen porno uradak... a svi okolo- ma ne, nisam ja gledo, samo sam slinio... pa ženske grupe...dajte to je privatna stvar jedne javne osobe... pa crkvenjakinje...išla zavest muža i oca troje djece,bestidnica....pa stigli tamo neki impotentni jer im Stojko ima problema sa gravitacijom...jao što je dobra, al joj partner šteka, ja bi to bolje.... i umjesto da se opameti i fakat na tome zaradi, kao Madonna, ona sve zajebe i ode tužit državu, internet, novine, TV itd itd a njena ljubav od oltara pa do groba, posrnula na prvom zločestom naslovu u novinama...i sve ostalo znate...pa što od svih tih menadžera nema ni jedan pametan da je uputi kako da fakat na konto toga zaradi lovu, ali grdnu... pa bila jedna novinarka, bavila se temom prosvjete i imala priloge, al joj račun pokvario doministar koji je njihove, pardon njene slike u gro planu, punih usta, lijepio po kvartu i raznim šajbama HTV . ovih automobila...i sad se tuže...nisam ja, ona je mene ucjenjivala itd...pa je ona fino nestala, nema ni slike, ni tona od nje, a niti od njega, jedino je dao dirljivu obiteljsku slikicu u jedan obiteljski ženski časopis- kao evo domaćica , žena, majka, progutala, jer ona ipak guta, sva sranja i jopet je sa njim u sretnom braku.... pa izbila frka oko djece na internetu, umjesto na faks, kao slobodni i izborni predmet izabrali snimanje vlastite pornjave...al tak početnički, al su mislili da će im se posrećiti ko onaj film Vještice iz Blaira...al ništa i skužili da ipak mi nismo svijet i sad svi Boga mole da ih starci ne prepoznaju... pa onda loto dama Suzana M. jer eto mladost ludost, ali je to ipak bio konzumirani brak, ali što će djeca danas sutra reći....neš ti obiteljskog spomenara i home video mementa... i tako da dalje ne nabrajam , sve se nešto smislili,skupile se mudre glave i rade latinicu, parlament šou, specijalne obrazovne emisije i pitaju se... pa kako sad to, pa otkud ta sva pošast, pa kud to ide... ko da klinci nisu doma gledali zabranjenu biblioteku Figurae Veneris i čitali M. Košićeka od staraca...a ovi pak nisu čuli za izvještaj Shere Hite i Master Johnson... a pornići u videotekama...e to je tek za zbunjozu toj mlađariji... svi bi dečki da im je ona stvar barem ko PDV, jer eto glavni glumac to tako radi i ima ga brate...dokoljenko... al dok on to radi,kao glavni lik u njegovom omiljenom porniću, nema pojma o ničem, i to sa petingom koji se sastoji od dva slinava poljupca i gnječenja ženskih sisa, traje svega 5 minuta i to ako odgađa.. a uspije odgoditi,jer razmišlja o svom prištavom dupetu i o krvavim PC igricama, al mu jadnom uvijek pobegne, malo prerano.... ali nije važno, evo već neke druge, jer ona zadnja ionako je kompleksašica, još k tome ziher frigidna, jer se nije mogla dovoljno opustiti u tih pet minuta, a kamoli biti gotova...majku joj... a ti isti djevojčurci ionako čuvaju tu svoju stvar kao da je orden ili medalja časti, pa neće da pokleknu, pardon ipak malo pokleknu...znam da znate vi zločesti..al ne daju onu stvar sve do onog odlučujućeg "DA" pred bogom i svjedocima, a onda, tko ti je kriv, kad nemaš pojma,jer nisi provjerila i probala, pa ništa ne znaš, pa te jebu migrene, umjesto tvog zakonitog.... ili su ipak dale, ali čitavo vrijeme razmišljaju da su ipak trebale ići na Brazilian depilaciju i jel će on primijetiti njihov celulit...pa se ne opuste jer im nije jasno zašto ne padaju zvijezde, i mjesečeva prašina, i zašto nemaju potrebe da im noktima kidaju kožu sa leđa, jer se to tako radi u svim boljim časopisima i erotskim filmovima.... a poslije...nekog vremena... oni sjebani jer još uvijek nemaju pojma gdje je klitoris i da tu ipak treba malo truda, a kad žena ima višestruke orgazme koje si sama priušti, tad je žderačica muškaraca i nezajažljiva pohotnica...i ko bi joj udovoljio... a one shvate da im sve migrene, ljutnja i PMS idu na dulje i na gore, samo zato što je on onih svojih pet minuta, uspio produžiti na čitavih deset....orijentiran još uvijek samo na sebe i razmišljanje o maloj iz kopiraone, i sve se svodi na isključivo i samo čistu penetraciju,jer je on muško i šta se tu opet i još ima pričati o nekom zavođenju i nježnostima, pa se zavali i hrče, jer je obavio subotnju bračnu dužnost.... i to je otprilike to... i tako će i ostati dokle god nam je sav spolni život sveden na program teen stara koji uređuju ministranti i redovnice uz pokoji prigovor savjesti, da je i to previše,...kad nam ginekolog tvrdi da je Biblija medicinska knjiga, a više partnera izaziva neplodnost,... kad nam razni časopisi nude savjete žene koja je za gerijatriju, ali je svima simpatična jer je bezopasna.... pod onim što se babi htilo, to se babi snilo.... kad nitko ne razgovara o odnosima,iskrenosti,povjerenju, dijeljenju, davanju,između dvoje, kad nam ništa ne treba biti strano ni sramno, kad uživaju u svom i tuđem tijelu kao potpuno prirodnim i lijepim ....da u strastima, poželjnim duhu i tijelu ,prepoznamo ljepotu koja je potrebna za fizičko i psihičko zdravlje čovjeka, predavanju sebe drugome, ali i primanju od drugog... poželjnoj kombinaciji ljubavi i razuma...intimnosti... svega... p.s. sjedila Snjeguljica na Pinokijevom licu, pa stenje: laži, Pinokio, laži... |
|
Svi se blogovci nešto pitaju, zašto smo svi manje više depresivni, pod nekim pritiskom,i samo o tome pišemo... pa se to objašnjava lošim vremenom, privremenim pogoršanjem, manje više nekim stanjem ludila, PMSa, PTSPtija i pomanjkanjem životne radosti, nedostatkom novih snova i htijenja i sve neka tako čudna pitanja... ali moje mišljenje o svemu tome i nije vrlo začuđujuće, jer valjda smo malo stariji, stoga ipak interesantniji od 15.to godišnjaka koji pišu o zločestim profesorima, kupila sam si novu pinkili jaknu,i sad sam happyli, dobila sam jebozovnu sms porukicu, a dal je od pravog, starci me dave jer mi ne daju van i sl... Možda jesmo luđi, ali stvar je u tome da smo tu zato što smo ipak manje više svi u nekoj depresivno, maničnoj, kompulzivnoj fazi, bili, danas , sutra, jučer i jer smo možda ipak malo više knjiga pročitali i malo više toga prošli...probali, doživjeli, proživjeli, preboljeli, oporavili ili nepovratno potrošili srce, dušu i ranjeni se eto jadamo jedni drugima.... Ja sam iz jedne od tih faza...prošla toga i tih priča...( pogledaj prijašnje postove) pa bih i o tomu mogla nešto reči ili napisati barem ...dakle radila noći i noći na nekim tamo linijama i slušala o svemu i svačemu, plakali su mi , žalili se, jadali se neki primjeri su fakat bili ono strava,patologija, a neki čudni... ja se ponekad našla ko u ulozi Draga Saveta.....ili Magda Veltruski.... - bio jedan jednom, nazvao pijan, plače, žali se, psuje državu i ministarstvo,repetira pištolj, pozdravlja se sa svima pa i sa svijetom jer mu eto ne priznaju neku žalbu na rješenje, a geleri mu još uvijek šeću po tijelu...i on će se ubiti, ne može više, cura ga ostavila...i kako njegovo vrijeme u priči prolazi, tako se on po malo i trijezni, i opisuje mi izlazak Sunca u rano jutro da li ispred ili iza Učke ne sjećam se točno, ali na kraju kaže -sorry što sam te ugnjavio, vidi što je lijepo jutro, evo sve je super i nice, a ja sad ipak idem malo spavati, bio sam u krizi...i morao sam to sa nekim podijeliti..... i nakon 6-7 sati spike meni prođe noć... -ima još jedna od priča, plače ona, ne zna što da radi, iz malog mjesta u Slavoniji je, udovica, relativno mlada, sa troje male djece, muž poginuo u ratu, od toga prošlo tri- četiri godine, snalazila se kako je znala, kad se desio jedan mlađi muškarac koji malo po malo gledao, prilazio, pričao, pristojan joj se nabacivao i sve bilo koliko toliko u redu. Oklijevala ona ,jer eto ipak je to malo selo, gdje već u sedam ujutro, kako i dolikuje, mlade i vrijedne snaše metu dvor od lišća i prašine, a popodne ne možeš proći ulicom, a da pola seoskih baba ne sjedi na klupčici pod orahom ispred svoje kuće i čuprije...hekla i čeka da ih se lijepo pozdravi.... i bilo kako bilo, polako ga ona ipak pustila u kuću, ali sve u pristojno vrijeme i trajalo to već nekih godinicu dana...poveo on nju ponekad na večericu, na ples i jednoga dana došao sa pozivom da zajedno odu na kirbaj(slav..prošćenje) u drugo selo. No, ne ode ona, iz nekog bezveznog razloga, ali on obeća da će u povratku navratiti do nje... i bio on tamo i dosta popio, završio u lokalnoj birtiji da održi nivo alkohola, da mu kultura koju uzgaja u jetri ne ugine, a tamo lokalna Radodajka koja ga već neko vrijeme šaca...jer je pristao i njega još u ostalom nije probala...i kao fol treba nju voziti kući, a njemu je usput...i krenuli oni...laprdali nevezano o ovom i onom, valjda, kad on ipak u kasni noćni sat morao stati između sela, na pustopoljini, da piša.. ... za to vrijeme zazvoni mobitel i ova Rajka se fino javi, ali ga ne obavijesti, niti prekine vezu....i kako bilo, da bilo fino ona njemu njegovu ruku među svoje noge, spustila svoju glavu u njegovo krilo...on pod utjecajem alkohola, a i prilika se ne propušta, pošto Udova stalno nalazila neke razloge..., pa ne sad,.... nije vrijeme.., netko će naići ....itditd...i počeli komentari o navigaciji, ti meni ovo, pa komentari o orijentaciji sad ti meni ono....i tako došao vrag po svoje, vrag ko vrag, znatiželjan i zao, a Udovica slušala jer joj je bilo čudno da je veza uključena, čuju se čudni zvuci,komešanje...sve do samog kraja ..a ...Udovica imala direktan prijenos, ko iz dramskog programa Hrvatskog radija nedjeljom uveče i plače ona dalje...da on i dalje dolazi i nosi joj cvijeće, ništa mu nije jasno, ničeg se izgleda ni ne sjeća, piše joj pisma u kojima je pita da zašto ona plače, pa čime ju je to toliko povrijedio... a ona ne zna što da radi, upoznala ga sa djecom, pustila u kuću, kako je mogao...svi su oni isti i opet šta da ona sad radi, ne spava, ne jede, sjedi i plače... i nema kome da kaže, zato i zove, jer ako ikome zucne, sigurno će početi priča....i bla bla...a ja sam samo glas preko slušalice, nepoznat netko i njoj će biti lakše... a?? društvo moje, al život priča priče, malo gore, malo bolje, ali ih ni jedna sapunica ni moja tajna, sudbina ili kako se sve ne zovu oni časopisi koji pišu o životu...ko Ana Žube...ne stvara kao život i sad se svi pitamo, pa i ja, zašto smo tu na blogu,... ujutro, navečer, jučer, danas, sutra, sad i nikad....zašto jedni drugima pišemo i pričamo svoje osjećaje....??!! zato što smo samo slova na ekranu, i sve je to vitrualni svemir, nestvaran netko, tko pročita ili ne pročita, može pričati, ali nema straha da će naš netko prepoznati, znati da smo to mi,da ćemo morati zbunjeno gledati u pod kad se sretnemo, jer smo stvorili sebi i drugima neku drugu sliku o sebi,....pa upravo zato što smo anonimni, neznani...pričamo relativnu istinu o sebi....jer je ovako lakše, a za javnost i dalje moramo nositi masku pozitive, kreative...nečeg, a ničeg... možda mi i zbog toga, malo nisu jasni, oni prijedlozi da se fino osnuje neki klub, pa da svi imamo sjedeljku i upoznavanje... pa to imam, i ja , a vjerojatno i vi, svoj neki drugi život, za koji svi znaju a opet i imamo svoju malu tajnu...koju smo podijelili sa svima i s nikim.... kako je ono već bilo... zaklela se ko, kome, da se sve tajne doznaju... |
|
-Kako spasiti vlastiti život? pitao je pjesnik -Tako što ćeš postati luda! odgovori mu Bog možda ste prepoznali a možda i niste al to je uvod u knjigu Erice Jong"kako spasiti vlastiti život?" dakle čitala je davno sa nekih 15 godina i naravno da je ta knjiga za mene bila malo otkrovenje, prekretnica...knjiga od one vrste koja ti usmjeri i još malo razbistri život... al ima još jedna knjiga, e autoricu ne znam, al se pojavila gotovo u isto vrijeme zove se "američki trbušni ples" super su i jedna i druga... i toplo je preporučam svim curama malo tko na ovim blogovima ne upadne u temu ljudskih odnosa, ljubavi, sexa, potražnje, oprosta, kajanja, rastanka i sl...šmrc tema dakle svi se mi pitamo što je to ljubav, sex, jel jedno bez drugog ide..jel normalno da se to nadopunjava...jel kad nestane dovoljno ljubavnog žara, preostane sex, kao karika koja povezuje, pa kad se ljubav ponovno rasplamsa, tada sex opet ima svoje značenje, ali ovaj put nježnije i produhovljenije... jel može biti ljubavi bez fizičkog kontakta, jel možeš izgarati a da se ipak nikad ne spojiš sa žuđenim objektom svih tvojih snova...i jel naposlijetku u današnje vrijeme normalno biti s nekim a ne "trošiti" se? Namjerno ne spominjem one romansijerske patnje,- smrt u veneciji, -patnje mladog ...itd imam jednu maštariju, ali nije moja, dakle posuđena , al je vrlo intimna i do sada neostvarena...sa kraja jedne( mislim ove druge) knjige... za mene predstavlja savršenstvo, koje samo dvoje, koji si vjeruju, koji su se prepoznali, koji se najdublje vole, mogu postići, pa makar na trenutak, makar samo jednom...i mislim da te taj i takav osjećaj, doslovce vine u svemir, u ništavilo, u beskraj sve do božanskog, nadnaravnog... slika (opis) je slijedeća... ...dakle njih dvoje otišli u park šumu sekvoja, amerika naravno, sjeli ispod jednog drevnog drveta...glavna junjakinja sjedi na spolovilu junaka u njegovom krilu, okrenuti jedno prema drugom zagrljeni, ne miču se, ni jedno ni drugo, ali nakon nekog vremena oboje doživljavaju vrhunac, svršavaju, bez ijednog pokreta.... e mislim da je to ljubav i sex i prodiranje i prožimanje duša i tijela i da je to zanos i savršenstvo koje dvoje može postići.... da li to spada u tantrički sex ili zen, ne znam, al da je dobro, mislim da je...da je to ono pravo, mislim da je.. da tek tada shvatiš sve ljubavne pjesme, čežnju, slatku bol, bol, predavanje, izmjenu misli i energija, ljubav samu, svjetlost i razlog umiranja i rađanja... voljela bih da onaj tko ovo pročita razmisli o toj sceni i kaže sebi ili nama...kako je to i jel to moguće ili samo mašta.... p.s.da se razumijemo svi smo bili, bar se nadam, većina, smo bili nadomak toga...ali upravo to, bez pokreta osjetiti sve to...e to je nešto ono...specijalno....što je to za tebe? |
|
Bila ja tamo...dole u žutoj kući..a svi pjevaju i nešto pričaju... I bila sa svojom vrlom doc. Pa razvezale mi fino, joj kak ste mi zgodni! i raspoloženi danas.!.i kako se osjećate pita ona brižna...? a ja nebih bila ja da se nisam lijepo i naglas smijala,zabacivala glavu, u smijehu pokazivala šestice... ugodno se zavalila i kažem: ma super sam, nemam više ja problema, eto sve se sredilo, idem polako dan po dan...to je sve ionako bio jedan veliki nesporazum.... -a energija, jel imate energije....pa naravno, ja je uvijek imam, a usput obavila dječji rođendan , napravila tri kolača i gomilu pizze..ugostila ljude... a šta je sa poslom?...-pa eto čekam neki pravi a dotad radim honorarno... a šta to?- pa pišem za jedan časopis, ono horoskop i alternativu...e tu sam je dobila... ma jelte molim vas, pa ja se time bavila još u srednjoj školi...ajde fino vi meni recite šta ja ako sam Lav ,a podznak Škorpija...a moj muž Bik, Ovan...poduzmem kad on meni bla, bla..... -i ja fino njoj razvezala psihoanalizu nje i njenog muža i njihovog braka, s tim da sam naravno nju nafalila...da je super vrijedna jer to škorpioni jesu, naprave sve i još malo više,a kao lavica a bože moj, kraljica, voli pažnju, voli sebe,...i bla bla i ona se udobno zavalila, zapalila cigaretu i zainteresirano sluša...na kraju smo ustanovile da ćemo u buduće tako 10 minuta moje analize, 10 minuta njene...i ja ljubazna, draga i mila...i zločesto si mislim e Soko jesil i ti neka...žali Bože novaca što su ti roditelji potrošili na tvoje školovanje....kako sam te fino preveslala... ma pa ne mogu se samo tako oporavit, i da izađeš iz malo te svoje šablone, shvatila bi da ja možda djelujem O.K. ali da nisam ni luda da se vraćam tebi, tu među takve...al da to nije ni blizu tome kako bi trebala bit, ali ja sam tip koji može fino svima lagat i glumit i glumatat, pa da me niko ne skuži...a fino sam joj rekla prvi put: čuj u depri sam, znam da jesam, da kad tako malo poludim oču da se ištekam, kak bi se reklo- battery is not included..i to već traje, i da ovo je bio nesporazum, al nisam sto posto sigurna ni da nije bila pretpremijera...jer mi je u jednom momentu bilo sve svejedno... i znam da sam možda sa tom svojom glumom možda zeznula sebe, ali nemogu ja snjom, ne mogu eto.... a ona se meni hvali kako je evo nakucala dva lista moje povijesti bolesti i da žao njoj al još nije sve završila... i sad si ja mislim ...ko je tu lud... kaj njoj fakat trebaju doći samo oni koji čuju glasove , a skužiš ih kad se spikaju sami sa sobom.. oni kaj non stop tresuckaju glavom i okreću se preko ramena...oni koji pjevaju i već šta se radi kad malo odeš...jebo školovane psihijatre ak su ko ova... -e da bi ona prepoznala da ja jesam bolje, al da nisam glupa pa ću joj reći da ja još nisam baš sve to rješila, situaciju općenitu i onu samu sa sobom i sa ovim festivalom koji sam priredila... i ona mene sretno i zadovoljno naruči za 4 tjedna, i napiše i dalje tablete, ali sad već smanjila njihovu upotrebu na samo 6. mjeseci (prije tvrdila 2 godine)pa ćemo s vremenom pomalo i smanjivat one koje ću ja reć da mi više ne trebaju....a prije 10 dana tvrdila da ja ne surađujem... ma ovo je priča lud zbunjenog i to upravo tim redom, jer sam ja nju preveslala, a nisam zločesta, samo mi treba pametna i inteligentna osoba, stručna, s kojom ću moći sve fino razložiti u trice i kučine, pa složiti taj puzzle od milijon komada....a ona nije ta. sorry dušo nisi ti moj broj... Ko je ono rekao? Kad sam dobra, dobra sam- al kad sam ZLA onda sam još bolja.... al eto ipak sve ide dan po dan, i ništa nije gore, al da je dobro nije... čekajući Godota.... |
|
O da evo i mene, bila ja...na jednom mjestu..nije za hvalu ali eto...dogodilo mi se VRAPČE... zatvoreni odjel, soba br.4, prizemlje... pokušat ću to opravdati mladim mjesecom, eklipsom i retrogradnim Merkurom a sve se događalo 7. na 8. aprililija..tra la la...što u svemiru što na zemlji... Dakle ja malo pukla, ništa novog u zadnje vrijeme, neki znaju , neki ne...ali doc. opće prakse znao da sam u depri već neko vrijeme, i moja doc. sa V.V. da sam u depri već neko vrijeme, pa bila kod psihologice na par razgovora, bio i On sa mnom na par razgovora i svi se mi fino složili... ja u depri...osjećam se niškoristi... što no bi se reklo- beznadežno... I svi se doktori fino, svaki ponaosob, složili- Xanax je rješenje, ne treba ga redovito piti, ponekad samo, kad osjetim mučninu u želucu od osoba, situacije i svega oko sebe...i dobro ja ga pila, valjda zato da sve ne ispovračam oko sebe, sa silnom žući koja se u meni nakupila... a i već su mi odstranili kamence...pa nisam sigurna što bi sad izašlo, Ali nikom nisam rekla ne sanjam ..već par godina, a u zadnje dvije nikako...i kao ja jelte, neki pametni stvor, zaključila da to ne valja, pa znala i rekla sama sebi:- ajde Soso učini nešto, očito te nešto gadno jebe u mozgu,... pa sam analizirala, analizirala, razmišljala o analiziranom, došla do svakakvih zaključaka i opet ništa...ne znam što da počnem sa analizom, što da radim sa zaključkom, a kamoli sa utvrđenim činjenicama... i već je prije znalo biti tako: ja u plač, pa analizu, pa samosažaljenje, pa okrivljavanje svijeta, sudbine, Boga, sebe, svih njih...i ponekad popila koju tabletu više, pa zalila sve fino sa alkoholom, pa se napušila, nabila slušalice na glavu, pustila mjuzu sve da isključim mozak...koji je valjda čitavo vrijeme bio priključen na odvaljenoj ubrzanoj frekvenciji... i prođe kriza...i tako kriza za krizom... A onda je govno puknulo u ventilator.... No taj dan je bila još jedna...pa popila par Xanaxa, popila bogme i 2 dcl rakije na eks..(rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi...)pa si dala još malo više inzulina( pošto sam na "igli" 5x dnevno)i ništa nisam jela i fino ja ošla...kud? kamo? ne znam, ali zasigurno znam da sam dobro ovaj put isključila mozak...jer je... došla hitna, pa su mi mjerili šečer koji je bio nekih 1,2 mmola, što je već blaga inzulinska, hipoglikemijska koma... pa su me malo odveli u Merkur( svemirskog li imena, a ja putujem do njega u kolima hitne...čisti SF) pa su bili ljubazni i osim glukoze i kalija intravenski , mi nisu ispirali želudac, jer su shvatili da sam samo malo pretjerala..da to nije klasični suicid...neš ti suicida sa tri tablete i alkoholom...i ljubazno me otpremili u Vrapče...u pola jedan poslije ponoći, e to više ne zvuči nimalo svemirski...više vuče na onaj film "Let iznad kukavičjeg gnijezda"i primili me tamo, pa dežurni doc. rekao- a ne, ti ćeš nam malo tu ostati! I ostala ja....pa su mi ponovno dali glukozu...pa me provjeravali svakih pol sata, da nisam opet ošla...nekud... Pa došlo jutro, a meni se samo plače, i plače i plače...i cvilim ko glupača i osjećam strašnu krivnju i stid od same sebe...i ni sama ne znam zašto, u stvari, to osjećam ...da li zbog tog festivala koji sam napravila, da li zato što nisam uspjela zaista otići, ili zato što su me "otkrili" i sad je sve to postalo toliko javno i službeno..."Evo ona ima problem!!!".... I došla doktorica, kao ono -evo nje prave psihijatrice...svi ovi opći su bez veze..kaže ona...na Xanax se možete naviknuti, ali na ovo što ću vam ja prepisati ne možete, nikako...ja ću vas fino ostaviti tu, pa ćemo mi pričati...i ja pričam...pa priča ona...a njena i moja priča...ko pokvareni telefon...ja velim jedno, ona kaže, a to vam je tako...i shvatila ja da od nje ništa, nije ona moj broj, nema tu suradnje...znam da zvući prepotentno, ali žena je fakat bezveznjakuša i još mi proljeva neke folove, da eto stres, pa takav vam je život, evo ja sretna što moj oće pokupit djecu iz vrtića..ali mu ne zamjeram što se ne sjeti kupiti kruh i mlijeko,i čeka mene da dođem sa dežurstva da spremim stan, jer su muški takvi...kao da je sav moj problem sveden na nabavku špeceraja i spremanje...a da sam i riječ o tome rekla, još bih je ja i razumjela, nego ona to sama razvezala...pa si mislim: aha, ti si sve to tako pojednostavila...i želiš me strpati u ladicu tipa serija "kućanice" na Novoj- TV,( koja je čisto smeće btw..) a za to vrijeme, dok ona razlaže svoju tezu, u glavi opet tražim tipku- reset...delet ili nešto sl. I svejedno plačem i cvilim i mislim si...pa meni fakat nema pomoći, il sam ja tolko komplicirana ili za mene ne postoji doktor koji će me sastaviti.... No dobro, u međuvremenu ona svima kaže- da ja ne surađujem... u čemu? zar je postavila ikoju tezu? oko čega? kako da surađujem sa nekim s kim ne bih ni u normalnim okolnostima kavu popila? I da bi ona najrađe da ja tu fino ostanem koji mjesec-dva, pa da mi fino pričamo, ali ako ja želim može ona mene i pustiti, pa se možemo dogovoriti i za 6-to mjesečni dnevni boravak pa da ja dolazim od 8-14h svaki dan na razgovor , radne terapije...ma čista zabava, nemam pojma što propuštam, ...ili me može opet, samo pustiti, pa da se vidimo jednom u desetak dana i tako...eto žena ljubazna ponudila mi gomilu opcija i silno je zainteresirana za mene ..a ja takva neka nikakva sve to -neću.!!!! No, eto fino mi propisali brdo tableta 3 ujutro, 2 u podne i 4 navečer i ja nju uvjerila, evo i moje suradnje, da me pusti doma i došla ja doma u utorak 12.og. i sad u srijedu imam sastanak s njom, da ona vidi kako ja napredujem... i šta sad da ja njoj kažem??? ma, o tome ću razmišljati sutra kako bi rekla Scarlet O'Hara, ali ja sam ipak više za onu izreku Rett Bartleta :" Frankly, my dear I don't given..." ali eto.... više mi se ne plače svako jutro, pa čak se ne osjećam ni kao zombi...i da skoro zaboravih.... ljudi moji ja sanjam, ponovno, u boji, i to je tako divan osjećaj... i znam da ću joj jedino to iskreno reči...a za ostalo ne znam... naime prikupljam informacije o normalnim doktorima ili doktoricama s kojima možeš pričati, koji će znati objasniti kratki spoj koji je nastao u mojoj glavi, jer svjesna sam da je tamo, a ja želim biti umrežena, želim se za nešto uhvatiti, za nešto konkretno, jer izvana i na površini ima slike i boje, i sve je podnošljivo, ali ispod svega je veeelika provalija i jaaako veeeliki mrak, kojeg se ipak bojim.... svaka informacija o pametnom stručnom i racionalnom docu je dobrodošla, thank's... |
|
(ha ha jesam vas zeznula, mislili ste da sam prolupali borac sa prvih "linija"..ali, ako je nekom bitno, bila na JUG-u II, tko zna, dobro, ostali nije bitno...) ali što htjedoh reći, dakle radi se o ...linijama, sreće, sudbine,tarota, tajne, srca, istine... kako li se sve već ne zovu.... oni tel..brojevi koji počinju sa o6o pa ako je 3-ojka, onda su jeftinije,a ako je 6-ica e onda je zajeb generalan jer je fakat skupo... Dakle ... Iskreno -svim mladim curama, dečkima, osobama sa imalo pameti i želje za znanjem savjetujem jedan mjesec ili dva dug, tečaj rada na tim linijama... Potrebno je zbog stjecanja samopouzdanja, saznavanja koliko sve i kakvih pacijenata na ovoj našoj km2 zemljici ima..koliko su ljudi nesigurni, nesretni, željni ljubavi i tople riječi, rastrzani između snova i onog što se od njih očekuje, bijedni, ranjeni, fizički bolesni od sebe, života, ljudi oko sebe.. To i takvo iskustvo skupljala sam otprilike 4 godine..bilo je lijepih dana, pardon noći, jer je noć moj dan...bilo je smijeha, straha, suza i umora, dosade, već viđenog..a ja pametna slušala i slušala i slušala..o temama razgovora nekom drugom prilikom.. ovdje želim pisati o zaposlenicima na tim i takvim linijama... kao što se i očekuje, uglavnom su tamo žene... ima ih raznih... tip djevojaka koje su mlade, neiskusne, iskrene i prostodušne..one često sa mnogo srdačnosti i srčanosti rade taj posao, imaju sasvim pristojnu zbirku stalnih klijenata(pacijenata)pričaju sa 16--itd do otprilike 20 tak godišnjacima..sve je zeka-peka, smijuljenje, jel ju je tip napokon poljubio, odveo na kavu,kakvu glazbu slušaju, javljanja sa tuluma, javljanja iz kasarne,patnje srednjoškolskih ljubavi, zabranjenih izlazaka,neočekivano preranih trudnoća i sl..i sve 5 ima tamo i tip djevojaka-žena koje znaju nešto, ali nedovoljno, pa nasjedaju na ponude raznih tipova, koji sa njima traže susret, na koje one naravno guske odu, pa koketiraju, strpljivo slušaju laži sa druge strane, javno obznjanjujući da je tip bezveznjak, ali ipak ih ždere znatiželja i lijepa riječ..pa opet odu..i svaki put popuše..naravno.. ovdje postoji i malo prefriganiji tip djevojčica-žena koje misle da je linija njihova eskort firma, pa tako nalaze mušterije koje im onda plačaju cugu, obleku, izlaske, za samo malo ševe na kraju večeri...i kako bi se reklo- što prostodušnoj curi tog tipa, više treba.. one obično imaju dva, tri stalna jahača na telefonu, uz nekoliko neozbiljnih,ali već se može pretpostaviti da je telefonska veza prošla fazu spike, i napokon konzumirana ,kad tip nakon mjesečnog telefonskog računa, salda na banci i konzumacije dotične splasne sa pozivima vrlo naglo...ali ništa zato evo već zvoni idući... ima opet tip žena, ženomrsci bi rekli frustrirane babe, dakle od 45 nadalje koje to rade iz potrebe i tobož su ozbiljne tarot majstorice, iako često gledaju iz "ciganica" koje opet nemaju veze sa tarotom.. pa kao što koka traži zrno i one- što sistemom logike, što sistemom binga reknu i koju istinitu...i pomalo su premazane svim mastima, muškima se predstavljaju kao zamamne 30-to godišnjakinje, crnokose u opisu tip Xene ratnice, ili plavokose u opisu tip Pamele Anderson, a nesretnim ženama predstave se kao vrsne tarotašice, vidovnjakinje, bioenergetičarke, a ako postoji i koji urok tim bolje..pa fino mame i namamljuju, jer u biti zaista im je bitna samo minutaža, dakle lova...u pravilu se ne sastaju, iako nema pravila, sa strankama, možda sa kojom ženom kojoj će vratiti partnera ili skinuti urok za opet popriličan novac... one dakle imaju sasvim pristojnu minutažu, stalne tjedne, dnevne i mjesečne sugovornike i sasvim im je ok..ovaca za šišanje ko pljeve..ak to voliš ima i tip penzionerki..55+, e one su sve i svašta i gatare,vrhunske vidovnjakinje i Xene, Pamele,i domine i sado-mazo, sve i svašta na kupu...neki bi pomislili podvojene ličnosti, ali se varaju, jer one sasvim pristojno rade i zarade, odmore se od svojih doma, zarade za plac i kavicu u gradu, što nikako ne bi mogle samo sa svojim mirovinama..i nikad, ali nikad se ne sastaju sa mušterijama, jer bi ih se moglo prepoznati, a one su ipak dame u godinama..poštovane gospođe, susjede, majke i bake...nitko ne zna gdje i šta rade, možda samo muž ili kćer, ali to je onda teška obiteljska tajna o kojoj se nikad i nikom ne govori...često su vrlo velike vjernice, pa ako zabrazde sa vjerom, tada im naravno može slijediti zahvala na uslugama,no ako su umjerene u iskazivanju religijskog zanosa, e tada su sasvim prihvatljive, valjda, čim ih toliko ljudi zove i rade im minutažu..no kad "hotaju"(od HOT line) preko telefona, nitko ih od suradnica ne može čuti jer su toliko tihe, ali vrlo vjerojatno uspješne..koja je njihova tajna, još nitko nije uspio saznati...često imaju više imena..ako nazove žena tada su Ane, Ivane, Marije..ako je glas muški onda su Divine, Mace,Eden,Sonje.... ima i nekoliko tipova muških osoba na linijama, iako su dosta rijetki, jer se kompromitiraju i unose nered u kokošinjac,.. kak će sad ona bakica "hotat" dok pored nje sjedi muškarac...kako će vidovnjakinja i vještica gledat karte, kad su samo žene vrhovne svećenice..i stvorile su Pitijski sveti prostor... ili se smotaju od toliko žena,raznih godišta, profila, izgleda, shvaćanja, navika... pa one cure pokušavaju smotati ko da su im stranke na telefonu a ne suradnice, ili su prave trač babe... ima njih par..jedan je kompleksaš, ali tvrdi da mu je energija skupa sa aurom kilometarska, pa te pregledava viskom, rašljama, na silu ti oće gledat horoskop i karte..polagati ruke na korijensku i srčanu čakru, ne bi li te osjetio koliko zračiš, napunio, ispraznio- energijom drugi je pak toliko siguran u sebe i svoju zavodljivost i karizmu, neupitan guru, koji ima najmanje jednom tjedno tantrički sex, i što svi čekamo da već nismo kleknule i počele mu prati noge, zar ne vidimo u njegovim očima X-ray, sposobnost čitanja naših duša, uma, srca...ma domaći Sai Baba. no i jedan i drugi vrlo brzo odu, jer im je to trošenje talenta, snage, energije..ukratko- ne snađu se, jer ih se brzo prokuži, ismije i počne pljuvanje i podjebavanje... ima i nekoliko čudnih, nedefiniranih tipova, često su klasični kompleksaši sa zbirkom Grčkih tragičara tipa Edip,Narcis.. mamini nesavršenci jer im se u osobnom kontaktu zamagle naočale, zacrvene prištići, iako su pubertet prošli, znoje ruke ili imaju hormonalni poremečaj da im sise vise...preko telefona bildaju ego i razvijaju vještinu komunikacije bez zamuckivanja, frfljanja i orošene usnice.. ima i nedefiniranih u seksualnom pogledu..ne znaju da li su ipak Gay ili im je to samo faza, ne znaju jel su ženomrsci, pritajeni sado-mazo tipovi, nekrofili,voajeri..dakle nešto nedefinirano u potrazi za svojim pravim ja, koje im kasni kao HŽ- već u polasku... eto vam ... |
|
Ma da znam da je već sve rečeno, ali imam i ja nekoliko stvari koje me zbunjuju, nerviraju i živciraju do ludila...kod raznih tipova. Evo mog priloga toj temi... a) Tip mamina maza.... ma da sve je manje više poznato,ali... on je nesposoban da samostalno išta pošteno napravi. Najobičniji sendvič nije u stanju napraviti, ako mu se ne poslože i svi sastojci, ili ne izgubiš živce pa ipak sama napraviš, a u taj sendvič uključiš i kisele krastavce i namaz. Za mijenjanje žarulja mora zvati majstora. A ako i sam nešto napravi to ili nije dobro, ili ostaje nedovršeno, ili ga izuzetno frustrira i sam pogled na to...kao i tebe, u ostalom, ali iz sasvim drugih razloga... Često u sjećanje doziva momente kad ga pojedini mirisi cimeta ili vanilije, vrate u rane dane i majčinu kuhinju. I naravno savršeno umijeće njenog kuhanja. Zbog čega izuzetno rijetko hvali ičije kulinarsko umijeće a da pri tom ne spomene uratke svoje drage Majke. Njegov dojam Majke je nešto sasvim drugo, jer ona je kraljica Majka, savršena, spremna na žrtve i patnju.. Njime vlada čistim primjerom ..emotivne ucjene, koju mu je utupljivala sa jakim osjećajem krivnje, od malih nogu. Jer on je njen plod, potomak, zbog kojeg je, u bezbroj ponavljanja, patila 28 sati u rađaoni i zaradila trajno oštečenje vlasišta, jer nekad bujna kosa eto više nije kao nekad. On je njeno savršeno biće, zbog kojeg ona ima nedefiniran šum na srcu, jer što znaju ti doktori, fušeri...dakle "bolesno" srce, pa joj se stoga ne smije išta odgovoriti, primijetiti, niti se suprotstaviti..da se ne bi uzrujala.... On je - gospodin nasljednik Sin.. otac je u cijeloj ovoj priči nebitan, jer je naravno nesposobnjaković..nesposoban zgrnuti dovoljno bogatstvo za njene i prinčevske potrebe...machijavelističkom metodom je izbrisan ili ga se takvim tretira.. On, mamina maza, često ima čudne prohtjeve po pitanju peglanja košulja ( sa crtom na rukavu ili bez), slaganja njegovih čarapa i donjeg veša. Miris ruža podsjeća ga na friško promijenjenu posteljinu njegovog kreveta u roditeljskoj kući. Kuhanje kave i sauganje tepiha, je isključiva zasluga ,opet, njegove Majke,kao neponovljivim vještinama kojima se on otvoreno hvali, da je moderan muškarac spreman na podjelu posla u obiteljskoj svakodnevici. Jedino traumatsko iskustvo bio mu je odlazak u vojsku, gdje je u neljudskim uvjetima za kaznu morao prati WC- uključujući i školjku. Kad ga shrva prehladica onda je to kao tri dana pred smrt. U samrtnom hropcu te zaziva da mu skuhaš još čaja, koji onda ne može piti, jer je jako bolestan i kako ti to ne razumiješ. Cendra da pojačaš ili smanjiš grijanje, nabaciš ili odbaciš još jednu dekicu. Duri se na tebe jer si bezdušna kučka, koja se nije sjetila ponuditi mu toplu limunadu sa medom , po receptu njegove Majke. I to sve u dnevnoj sobi, na trosjedu, tako da ne možeš ni čitati, ni gledati film, jer bi se mogla malo otkačiti od razmišljanja o njegovim bolnim leđima od ležanja, jer on ne može jadan u smrtnoj prehladi ležati sam u spavačoj. Zapomaže ako telefoniraš, i tako sve u svemu on je na samrti dok ne stigne njegova Majka, žena koja ga jedina voli, tetoši i umiruje sa svojom juhicom koja je spravljena upravo tako kako on voli. Ukuhana po posebnom i tajnom receptu, za koji nikad ni po cijenu vlastita ( tog pogotovo) života nećeš saznati sastojke i recepturu. - kako ga prepoznati..u onoj reklami gdje onaj zadovoljni klinac, u liftu sa curicom i mamama, na kraju dana još uvijek svježe miriši zbog toga što samo njegova majka nosi Lenor, po čitav dan u svojoj torbi. b) tip muškarca koji se boji žena to nikad neće priznati, taj svoj strah...ali.... često priča o tome da voli mlađe žene, bez obzira koliko je godina njemu. U pričama čezne za tako... svježim, mladim, 17-18 godina curetkom, ne zato što je pomalo pedofil, već zato što one nemaju iskustva... ma što to značilo.. On ne voli žene koje su na bilo kakvom vladajućem položaju, jer mogu od njih tražiti odgovornost. Ako im je šef u stvari šefica, vrlo brzo dobije gastritis, čir na želucu ili u krajnjoj liniji mijenja posao. Nikad ti neće priznati i reći-oprosti pogriješio sam..jer smatra da će zbog toga postati impotentan. Njegov odnos sa majkom je spoj mržnje i poslušnosti. Kad treba nešto napraviti za nju, onda sere i prigovara, no kad pozvoni na njena vrata postaje sušta poslušnost. Ona ili njemačka debela dadilja su vjerojatni začetnik svih njegovih strahova, jer su ga vrlo rano stavljale na kahlicu...lupile po guzi kad se derao bez veze, pokoji šamar kad je bio prost i bezobrazan u ženskom društvu. Često se od njega može čuti komentar..ova je debela,ako žena ima ženske atribute, malo jaču guzu i prsa.. ova je prestara, iako ima tek napunjenih 30...ova je frustrirana ženturača, jer je ostavila muža,i sasvim se lijepo snalazi sama...ova je histerična baba, jer je napunila 40, i već joj odavno ide na živce niškoristi muž koji joj nabija komplekse..a zna se, te u 40-tim su najgore...sve same uspaljenice... On ne voli žene koje možda ne znaju poredak na ATP ljestvici,ali znaju gdje je koji proizvod jeftiniji, koje ne razumiju krajnju duševnu bol koju je proživio Niko K. odlazeći u neprijateljski krvavonosni tabor .. .. Ne voli osobe(čitaj :žene) koje možda ne znaju razliku između novog i najnovijeg mobitela, ali znaju gdje stoje osigurači i kako ih zakrpati i promijeniti, jer onda on ne može biti tvoja ruka spasenja, koje će te odvesti iz mraka.. On strahuje od žene koje znaju promijeniti i neke druge gumice, a ne samo one koje se zovu Durex...iako i tu očekuje određenu dozu naivnosti i nesnalažljivosti uz zbunjeno kikotanje... Iskreno se boji odraslih, odgovornih i samostalnih žena,koje znaju gdje je i čemu služi klitoris i kako stimulirajući ga postići višestruki željeni orgazam...jer je u strahu da će one shvatiti..njihovu najskriveniju tajnu- da njegova frustracija o malom pimpeku i slabašnoj izvedbi ima stvarne osnove. Njegova najgora trauma i noćna mora koja ga, kad god je napet ponovno i ponovno progoni...to je san.. da vodi ljubav sa Sharon Stone..nakon kojeg se uvijek budi u znoju i bunilu, ugovarajući još jednu seansu kod svog dr.psihijatra. - kako ga prepoznati.... on je onaj tip u reklami za light Colu gdje zgodne i pametne cure, naručuju određenog dostavljača i nove količine, sve da bi njega žedno gledale, a on tobož nadmoćno i zaposleno odlazi....jer vrijeme je -novac nastavit će se....ima ih |