/
petak, 12.01.2018.
Domace knjige
petak, 12.01.2018.
Domace knjige
|
Sretna nova! Manje stresa, a vise zabave zelim svima! Vise sna, vise fine hrane, vise prirode, vise para,vise knjiga. Kad smo kod knjiga, imam novu foru. Shvatila sam da ne citam domace stvari, pa sam odlucila uzeti neke od relativno nedavnih knjiga koje su se dosta spominjale. Evo sto sam nase procitala u zadnjih mjesec-dva. Ivica Prtenjaca - Brdo Prica o tipu koji je izgorio u velikom gradu i otiso na brdo da se malo dobije. Fantazija mnogih ljudi. Zgodna pricica s povremeno divnim liricnim recenicama. Za citanje u busu kad se vozis na more. Ili mozda pod dekom u dubini zime, kad se moras podsjetiti da je ljeto postojalo i da ce opet doci. Ankica Tomic - Damen kapric Neobicno. Ne sjecam se da sam citala ista ovakvo prije. Trebalo mi je neko vrijeme da se ufuram, al onda nisam mogla stat. Sapunica o obicnim ljudima koji vode obicne zivote i provode vrijeme uglavnom govoreci opcenite bedastoce, dok razmisljaju i osjecaju nesto stoto. Zatrpana detaljima,prica se razvija polako, al nekako je opet napeto. Zgodan kraj. Ovi autori prvi su mi dosli pod ruku od domacih imena s kratkog to do popisa, a knjige nabavila snizeno. Jos je par stvari u planu, a o njima kad ih pronadjem. Oznake: knjige, domaci autori, ivica prtenjaca, ankica tomic |
- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 08.11.2016.
Zalopojka lopova
|
Ne daju mi da kradem. Vec godinama rade protiv mene. Poceli su ukidanjem Napstera i otada ubili mnoga veselja zabranjujuci mnoge dobre stranice, a zadnji je stradao Torrentz. Sve mi je teze naci ono sto zelim. Godinama sam ukradenu robu dobivala od drugih, a sada kada imam flat, i, sto je najbolje, sada kad je netko zamolio mene da mu nesto skinem...ja ne znam gdje ni kako. Osjecam se ko krele. Osjecam se zakinuto i uplaseno. Dovraga, kako da nabavim novu sezonu Doctor Who kad krene iduce godine?? I treba li mi doista VPN? Dok je na jednom frontu sve teze, na drugom se ne dam- hodam po Interliberu i zapisujem sto mi je zanimljivo, da provjerim mogu li to nekako ukrasti i time potrositi kes na nesto drugo, i imati jos dulji popis knjiga za citanje, koji cu zavrsiti tko zna kad. Toliko knjiga, filmova i serija, toliko malo vremena. Oznake: internet, knjige, filmovi, Interliber |
- 18:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 04.03.2016.
Blagdani
|
Slicno kao i u veljaci, tek je pocetak mjeseca, ali u mislima vec sam na njegovom kraju. Uskrs ce, treba uzeti godisnji,oprati ves, spakirati se,otici kuci, provjeriti da li jos stoji, smrzavati se u istoj, te zakljuciti da li roditelj i ljubimci stoje i kako, zaboraviti na posao, udisati morski zrak. I znate sto? Bas mi se ne da. Ne sjecam se da mi se ikad ovoliko nije dalo putovati kuci. Iskreno mislim kako je to poprilicno lose, ali, jos iskrenije, (trenutno) ne mogu ni osjecati griznju savjest zbog toga. Eto, tolko mi se ne da. Kao i mnogo puta dosad, krizam dane do polaska i cijelo vrijeme mislim You cant go home again. Prijatelji su otisli,kuca se smanjila, roditelji su ostarili, kao i ljubimci. Sve je kao isto, ali zapravo drugacije,sve se mijenja, polako, ali vrlo sigurno. I ti sam si drugaciji. Jedes poriluk, koristis hipsterske proizvode, setas psa, imas novu obleku,citas knjige na Kindleu. A jedna od tih knjiga je The book of Joe Jonathana Troppera, sjela mi je ko budali samar. Prica je to o mladicu koji je s gustom otisao od kuce, obogatio se, vratio kuci nakon mnogo godina u bijesnom Mercedesu i sada je jos vise jadan nego sto je bio prije odlaska. Meni uopce nije bilo lose kod kuce, ali razumijem i sjecam se kako je to bilo kad sam samo htjela zbrisati tako brzo da iza mene ostanu crticki oblacici prasine. I sto je najsmjesnije, da sutra dobijem na lotu, opet bih dosla doma za Uskrs i plakala. Mora da je istina onda sto kaze Tropper, i bogati placu. No,do kraja mjeseca ima jos malo ili puno dana, vidjet cemo kako ce se razviti stvar. Hoce li Candy pozeljeti otici kuci? Hoce li joj tamobiti vise dobro nego koma? Hoce li dobiti na lotu? Sto se na kraju desilo Joeu? Provjerite iduci tjedan u isto Candy vrijeme na istom Candy kanalu. Stay tuned! Oznake: knjige, blagdani, kuci za praznike, Bruce Springsteen, jonathan tropper |
- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 14.11.2015.
Kako sam s Interlibera izasla praznih ruku (skoro)
|
Volim Interliber. Stvarno. Milijuni knjiga oko tebe- what s there not to love?? Udjes u paviljon, i ,ako te ne pregazi gomila, udahnes punim plucima i na sedmom nebu si. Posebno volim standove sa stripovima i Taschenove slikovnice za odrasle koje se prave da su knjige. Prijasnjih godina kupovala sam svasta svakome, poklone, cestitke, slikovnice Nasla sam neke knjige koje su mi bile odlicne (biografija Liz Taylor, knjiga o film noiru). Ali s godinama, strast je nekako jenjala. Vise faktora je utjecalo na to. Prvo, pokazalo se da u kuci nemam tolko mjesta koliko mogu kupiti knjiga. Drugo, vecinu knjiga sam procitala samo jednom.Trece, pocela sam se rjesavat knjiga jer ih ima puno. Cetvrto, dobila sam Kindle. Peto, kolegica mije nedavno otkrila neku rusku stranicu za skidanje knjiga, pa sam nako dulje pauze, opet pocela skidat knjige ko blesava. Peto, svjesna sam da cu vrlo tesko i nikako sve te knjige procitati. Sesto, kolegica sa skole pisanja poklonila mi je nekoliko knjiga. Znaci, knjiga oko mene ima ko i jesenskog lisca. Faking puno! Ove godine isla sam na festu od knjiga prvo s kolegicom i nakon dva sata hodanja skoro sam izasla praznih ruku,ali ne i razocarana. Moj flowchart za kupovinu izgledao je ovako: Imas li novaca?---> Ima li na standu nesto bolje?----> Ima li na drugim standovima nesto bolje? ----> Moze li besplatno skinuti s interneta? Kolegica, koja je pazarila dvije knjige na kineskom, se zabrinula i pocela me nagovarati. -Gledaj, Slucaj pelikan, zadnji primjerak! -Awww, gledala sam taj film vise puta. -Samo 10 kuna, uzmi, uzmi! -Meh. Slicna se scena odigrala jos nekoliko puta,dok nekako nisam, odlucila da cu, ajde, kupit nesto za 5 kn, sto mi uopce ne treba, al cu doci kuci kao primjer samokontrole. Cekajuci u redu za blagajnu, vidjela sam jos knjizica za 5 kn i uzela jos dvije da ih iz zafrkancije poklonim prijateljima koji su se nedavno uselili jedno drugome. A onda je blagajna krahirala. Da cekam racun? Ma daaaj, ne da mi se, gladna sam, zelim fritule! Ostavila sam knjige, a kolegica ih je ekspresno zgrabila i stala u red. Mrzila sam ju. Ajde,ok, kupit cu ove 3 stvari. A zatim idemo na fritule. I to je to za ovu godinu, majke mi. Dva dana bila sam na miru. A onda je susjeda pitala imam li kakv strip koj bi njenom prvasicu pomogao da svlada citanje. Zaintrigirana ovim problemom, pogledala sam stripove koje imam i zakljucila da bi neke epizode jednog od njih mogle proci. Zatim sam mozgala da se sjetim kojeg dobrog. Mozda na Interliberu... Dva sata subotnjeg popodneva provela sam u guzvi, nehoticno laktareci i gazeci ljude oko sebe, dok su se oko mene djeca ne visa od mog lakta dogovarala kako ce se pronaci ako se razdvoje, a ljudi s mobitelima davali upute svojoj obitelji "tu sam, gdje pise TOTALNA RASPRODAJA". Nisam nasla stripove kakve sam htjela za malog, ali kupila sam mu nesto sto se meni svidjelo. One fensi stripove koji mi se svidjaju za mene samo sam gledala, kao i svake godine, jer su mi i dalje preskupi, ali jesam nasla par jeftinih za citanje u busu. Osamucena, bolnih nogu i kriza i lagano skuhana, izasla sam medju fritule i hotdogove kao primjer samokontrole. Ove godine samo 100 kuna! Oznake: knjige, citanje, interliber 2015 |
- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.04.2014.
Candy cita
|
Konacno sam se ohrabrila da iznesem Kindle iz kuce. Rekoh sebi,ako ga drugi ljudi mogu citati u busu, mogu i ja. I stvarno ga citam. Paralizirajuci strah od ostecivanja i gubitka mi je malo popustio, mozda zbog cinjenice da je citanje odlican nacin kracenja vremena. Opet sam se zalaufala s knjigama,sto je lijep osjecaj. Nakon dugih zimskih mjeseci stripova, kunjanja i surfanja, uspjela sam zavrsiti knjigu na kojoj saa stala lani, pa sam zavrsila jos dvije i evo me sad na trecoj. Woohoo! (Jos nisam nista posteno kupila za svoj Kindle, ali ima dana....) Neki put se tako, dok gledam druge ljude u busu koji citaju, zasticena cinjenicom da se ne vidi omot knjige koju upravo citam, sjetim kako je Teta, ljubiteljica self-helpa, jednom ustvrdila da knjige koje sam kupila na Interliberu ne bi bile snizene da su dobre. Djelomicna tocnost ove tvrdnje povremeno me smeta. U tim trenucima uvjeravam sama sebe kako sam u zadnje vrijeme ipak prosirila vidike, izasla iz romana i krenula u sofisticiranije nove zanrove kao sto su: - umjetnost (Somewhere in the night: film noir and the american city) -biografije velikana (Elizabeth: the life of Elizabeth Taylor ; Surely youre joking Mr.Feynman) -povijesne knjige (5th Avenue 5 am: Audrey Hepburn, Breakfast at Tiffany's and the dawn of the modern woman). Nakon takvog kraceg uvjeravanja obicno pocnem sama sebi ici na zivce i pomislim kako me,zapravo, bas briga sto drugi misle onome sto citam, i ako zelim citati Meg Cabot ili Joan Collins, citat cu ih. Volim lijepo napisane price. I to je to. Self help me ne zanima, ekonomiju i politiku ne trudim se razumjeti, znanosti me zabavljaju u perolakim digest verzijama. Ali romani,kratke price, graficki romani i putopisi su divna stvar. Stojim iza njih. Ili pred njima, jer ih drzim. Dok sam tako citala Caboticu i razmisljala o citateljskom snobizmu, Raque je javljala kako upravo guta "50 nijansi sive". Citala sam samo neke ulomke, clanke o snimanju filma i kritike i iz toga (nadmeno) zakljucila da je taj roman zapravo nekakva fanfica o seksu koju je napisala kucanica kojoj je dosadno i slucajno namlatila pare. Ta knjiga me nece vidjeti. "Sumrak" je bio dovoljno lose iskustvo. Pricica o vampirima koju je napisala kucanica kojoj je dosadno i slucajno namlatila pare. Jok. A-a. Neke granice se ne mogu prijeci. Ima drugih kucanica koje ljepse i pametnije pisu. Dok je Raquel s gustom presla na nastavak popularnog sund-romana, ja sam pomislila kako nikad vise necu zucnuti bilo kakvu kritiku protiv Meg Cabot, Joan Collins ili Sidneya Sheldona. Oznake: kindle, Interliber, knjige, citanje |
- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 23.07.2013.
Rođendan u 6 slika
|
I. Kaže Super G -Pitala me TaiTa koliko godina sada imaš i kada sam joj rekla, ona je odgovorila "Pa nije više tako mlada". -A koliko godina ona ima??- odgovaram, pokušavajući dići mentalnu roletu koja mi je momentalno pala. - (+3) - Gadura!!! II. Dva tjedna prije rođendana učim voziti bicikl, sada u poznim godinama. Prvog dana poduke padnem. Ne jako, ali ipak, na travu, s operiranim koljenom kao amortizerom. Malo me boli, ali brzo prestane. Kada kažem Baki da učim voziti, ona, kao i uvijek, sastavi lijep popis razloga zašto je bicikliranje zapravo opasno, i iako sama zna voziti bicikl i često ga je vozila, to za mene jednostavno nije dobro. Iznervirano kolutam očima i beljim joj se. U sebi. Pogotovo nakon što počnem dobro voziti. Dva tjedna poslije, koljeno me boli jače, bez vidljivog razloga. Proklinjem bicikl, visoke pete i sve ostalo čega se sjetim, u strahu od još jedne operacije i svake vrste trajne štete koja bi mogla uslijediti. A tek mi je xy godina! III. Imam poveći katalog nepogledanih filmova. Svako malo dobijem želju riješiti zaostatke, pa se psihofizički pripremam na gledanje. Moram odvojiti vrijeme za gledanje filma, isplanirati ga kao što planiram kuhanje i pranje suđa, kako bi sve stalo u popodne i kako bih odspavala nešto malo prije posla. Iako zaista iskreno želim jako smanjiti taj popis filmova, kad vidim da neki film koji me interesira traje dva sata, svisnem od muke i u trenu se pokolebam, počnem kalkulirati i tražiti nešto kraće. Ako traje dva sata, bolje bi mu bilo da bude dobar. IV. Kada konačno pogledam film od dva sata, koji je sasvim dobar i baš fin za nedjeljno popodne (Argo), pa zatim još jedan (Ted), ulovim se kako češće pronalazim zamjerke scenariju i kako se moram podsjećati da se vratim praćenju priče. Ja kritična? Otkad to? V. (Nesretno) Udana sjedi na balkonu i puši, a mi čavrljamo s njom i uživamo u toploj ljetnoj večeri. Jedna stvar muči me već danima. Je li se zaista pomirila s mužem ili što? Odjednom (klik) se svi ponašaju kao da se ništa nije dogodilo i nitko ništa ne komentira. Konačno se ohrabrim jer vidim da informacije ni od njega ni od nje neće doći same. Kažem nešto manje brutalno, ali značenja -I, kaj sad, pomirili ste se? Ona na to zapravo ne odgovori, nego u neugodi brzo zbriše. -Nisi ju trebala pitati, bilo joj je neugodno pa je otišla.- kori me Super G. -Kaj da radim? Jedno jutro se probudimo i sad je kao sve normalno. Ak smo mogli pričati o tome kad je bilo loše, nek sad da bar jednu rečenicu da znamo da je dobro. Ili štogod. Nemam vremena za te fore. VI. U Algoritmu sam prije godinu ili dvije vidjela zanimljivu knjigu o snimanju Breakfast at Tiffany's. Nije bila skupa, ali ja sam bila dekintirana i škrta. Otišla sam kući, guglala i skinula ju. Mine, all mine, muahahaha, gladila sam zločinačke brčiće sva zadovoljna time kako se sve poklopilo. Ubrzo sam shvatila da mi se ne da čitati knjige na kompjuteru. Povremeno bih i dalje skidala knjige, nek se nađu. Ove godine za rođendan se stvorio čitač knjiga. Sada sve te knjige imaju smisla, ha! Ja rulam! Vidi me! Mogu čitati ovo. I ono. I ono drugo. To pogotovo! I stripove! Već idući tjedan, na plaži pod borom. Sutra u busu, ako ju sada stavim na čitač. Samo da se odlučim za neku. Onda shvatim, sada imam toliko opcija da ne znam kud ću sa sobom. Nemam vremena za sve te knjige. Nemam vremena ni za četvrtinu tih knjiga. Oblije me znoj. Sjetim se kako je Spacey nedavno, u jednom mailu, kada smo dogovarale kavu usred njenih vikend planinarenja, i to 5 tjedana unaprijed, zavapila Želim vrijeme! Sad ju potpuno razumijem. Oznake: rođendan, knjige, film, vrijeme |
- 08:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.03.2013.
Gresna zadovoljstva
|
Nakon godina poznanstva, Englez mi je priznao svoju duboku i mracnu tajnu. Povremeno voli pogledati romantcnu komediju! Ne samo to, zadnja koju je gledao mu se toliko svidjela da mi ju je preporucio.(Ruby Sparks) Smijala sam se ko blesava. A onda sam pocela malo razmisljati. Svi imamo takve grozne tajne, ali moj je problem sto me takvo nesto iznenadilo. Samo zato sto je nerd, svjetski putnik i pravo engleski se sprda sa svim i svacim, ne znaci da nema svoju girly stranu. Da mu bude manje neugodno, priznah mu da svaki put placem na Notting hill. Zatim sam bacila pogled unatrag. U srednjoj sam slusala pop/rock i nikome nisam govorila da ima par pjesama Mariah Carey koje mi se svidjaju. Pocetkom faksa sam bila toliko emancipirana da sam posudila cd Mariah Carey (najveci hitovi) iz knjiznice i sprzila si ga. Krajem faksa posudila sam konacno Bridget Jones knjige i slatko se smijala. Skupljala sam slicice iz Spice Girls zvaka i svi su znali za to. Pogledala sam dva od 4 Sumraka. U javnosti govorim kako je Severinaodlican zabavljac. Gledam bilo sto ako u tome glumi neki glumac koji mi je jako zgodan (Ewan McGregor) ili glumica koja mi je fora (Jennifer Lawrence). Potajice kupujem gumene bombone i cipseve i pojedem sve sama. I tako, prosli tjedan na sajmu starudije desila mi se knjiga za 10 kuna. Sve sam kutije vec obisla i sve knjige preokrenula, a onda sam vidjela nju. Harlequin Vintage. Nikad nisam citala nista slicno. Naslov: The kilted stranger. Ispod naslova nacrtana Barbie plavusa, tamnokosi tip u kiltu, a u pozadini nesto dvorcoliko. Samo sto se nisam onesvijestila. Blurb mi je objasnio da glavna junakinja nakon smrti majke sazna da 1) joj je otac ziv 2) da je Skot c) da ima imanje. Istog trena sam ju kupila. Iz velike potrebe. Kako se puno vozim javnim prijevozom, treba ubiti vrijeme. A bas taj dan sam zavrsila debelo ukoriceni strip. Sad sam negdje na pola. Glavna junakinja je sva plava i smotana i uglavnom pokusavam to ignorirati. Oprastam joj sto je plavokosa zato sto vozi Mini Coopera. Glavni junak je visok, crn, hoda okolo u kiltu i povremeno mi ide na zivce jer sve krivo shvaca. Ali puno mi je zabavniji kad zamislim nekog skotskog glumca. (Najbolje mu pase Gerard Butler.) Kad knjigu procitam poklonit cu ju prijateljici koja je prosla fazu obozavanja fikcionalnih Skota u kiltovima. Vec sam joj pokazala sto sam kupila i ona to odobrava i razumije. Postoji tek jedan problem. Neugodno mi je citati ju u tramvaju. Fakat je. Pokusavam ju drzati sto vodoravnije. Cini mi se da bas svi bulje u mene i podsmjehuju mi se. Posebno srednjoskolci. Dodje mi da se ispricavam. Osjecam kako se crvenim. Zelim iskrojiti omot od papirnate vrecice. Ili naruciti ono u cemu se skrivaju porno mange. Pokusavam ne pokazati da mi je neugodno, al ne mogu si pomoci. Stvarno mi je poprilicni bed. Nazalost, knjiga je savrsenih dimenzija za dzep jakne. Nema druge nego izdurati jos neko vrijeme. Vec krajem tjedna mogla bih zapoceti Operaciju Valkira. Atentat na Hitlera. Tome stvarno ne moze nitko nista progovoriti. Oznake: knjige, glazba, ljubavni romani |
- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
