/
petak, 25.01.2019.
Godina u pitanjima
petak, 25.01.2019.
Godina u pitanjima
|
1. Slaviš li Valentinovo? 2. U koga ćeš se maskirati? 3. Čega se odričeš u Korizmi? 3. Jesi spojio Prvi maj? 4. Imaš starog godišnjeg? 5. Kad ćeš na godišnji? 6. Ideš doma za Sisvete? 7. Kamo ćeš za Novu? Oznake: vrijeme, godina, pitanja, praznici, blagdani |
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.02.2016.
U zoni
|
Tijekom faksa najvise sam se druzila s Ivanom i Ivanom. Jedna od Ivana je multitalent-slikanje, sviranje,pjevanje. Kreativna i sposobna izraditi sve sto zamisli, u isto vrijeme je toliko veliki prokrastinator i saboter same sebe da jedva pisem ovaj paragraf jer se u isto vrijeme drzim za glavu. Imala je ponekad odlicne ideje koje nije provodila u djelo ili prilike koje nije iskoristavala zbog, tesko je zapravo reci...perfekcionizma? Neusredotocenosti? Straha? Lijenosti? Sto god bilo, cesto sam ju htjela zadaviti. Jednom smo isle u kazaliste, zahvaljujuci Damiru, kolegi s godine koji je bio kartodrapac. Popodne je bio domacin, a navecer je napisao kritiku te predstave za novine i time zaradio extra honorar. Divile smo mu se i zavidile. Bilo ga je posvuda, radio je svasta i sve stizao. Ivana je zakljucila je tajna njegova uspjeha u tome sto ima zgusnut raspored koji ga prisiljava da bude organiziran, tocan i djelotovoran i da ce se i ona popraviti ako si natrpa dane obavezama. Bila je u krivu. Sjetila sam se Ivane i Damira kad sam nedavno krenula na tecaj. U krizaljku posao-setnja psa-rucak-tecaj-setnja psa pocela sam si neprimjetno dodavati sve vise i vise stvari. Iako me prvih dana tecaj strasno umarao, sad sam u stanju u svom skracenom popodnevu staviti turu vesa, skuhati rucak za 2-3 dana unaprijed, otici u ducan, oprati pod, ocistiti kupaonu, kopati po tavanu za zametnutim blokicima i cak ponoviti ono sto smo radili na zadnjem satu. Totalno cudno i posve novo za mene, ali istinito-u zoni sam. Osjecam se kao vjeverica iz crtica Preko ograde, gledam kako vrijeme usporeno tece, kako kazaljke putuju kilometrima od minute do minute dok ja peglam kosulje, perem kosu, spremam dnevnu sobu, kuham azuki grah, zapisujem ideje za strip o psu i gledam sto jos stignem napraviti u iducih 15 minuta prije nego moram krenuti van. I nije mi tlaka, nista od toga. Ne nerviram se. I sve je lako i samorazumljivo. Postajem kao Susan iz reklame za Elvita kekse, znate, ona cura koja je otpjevala cijeli svoj dan. Ucinkovita sam, brza i hladna kao krastavac. Konacno znam kako se osjecao Damir. Oznake: ucenje, raspored, obaveze, vrijeme |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.01.2016.
Setnje
|
Kad tjedan dana setas psa po 15-20cm snijega, poimanje hladnoce se mijenja. Dan prvi, oprema: potkosulja,majica kratkih rukava,majica dugih rukava, dzemper, prsluk, sal, kapa, jakna, rukavice, tajice, hlace, carape, vunene carape Dan sesti,oprema: tajice, hlace, carape, potkosulja, majica kratkih rukava, dzemper, sal, raskopcana jakna Oznake: setnja, pas, snijeg, vrijeme, hladnoca |
- 17:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 23.07.2013.
Rođendan u 6 slika
|
I. Kaže Super G -Pitala me TaiTa koliko godina sada imaš i kada sam joj rekla, ona je odgovorila "Pa nije više tako mlada". -A koliko godina ona ima??- odgovaram, pokušavajući dići mentalnu roletu koja mi je momentalno pala. - (+3) - Gadura!!! II. Dva tjedna prije rođendana učim voziti bicikl, sada u poznim godinama. Prvog dana poduke padnem. Ne jako, ali ipak, na travu, s operiranim koljenom kao amortizerom. Malo me boli, ali brzo prestane. Kada kažem Baki da učim voziti, ona, kao i uvijek, sastavi lijep popis razloga zašto je bicikliranje zapravo opasno, i iako sama zna voziti bicikl i često ga je vozila, to za mene jednostavno nije dobro. Iznervirano kolutam očima i beljim joj se. U sebi. Pogotovo nakon što počnem dobro voziti. Dva tjedna poslije, koljeno me boli jače, bez vidljivog razloga. Proklinjem bicikl, visoke pete i sve ostalo čega se sjetim, u strahu od još jedne operacije i svake vrste trajne štete koja bi mogla uslijediti. A tek mi je xy godina! III. Imam poveći katalog nepogledanih filmova. Svako malo dobijem želju riješiti zaostatke, pa se psihofizički pripremam na gledanje. Moram odvojiti vrijeme za gledanje filma, isplanirati ga kao što planiram kuhanje i pranje suđa, kako bi sve stalo u popodne i kako bih odspavala nešto malo prije posla. Iako zaista iskreno želim jako smanjiti taj popis filmova, kad vidim da neki film koji me interesira traje dva sata, svisnem od muke i u trenu se pokolebam, počnem kalkulirati i tražiti nešto kraće. Ako traje dva sata, bolje bi mu bilo da bude dobar. IV. Kada konačno pogledam film od dva sata, koji je sasvim dobar i baš fin za nedjeljno popodne (Argo), pa zatim još jedan (Ted), ulovim se kako češće pronalazim zamjerke scenariju i kako se moram podsjećati da se vratim praćenju priče. Ja kritična? Otkad to? V. (Nesretno) Udana sjedi na balkonu i puši, a mi čavrljamo s njom i uživamo u toploj ljetnoj večeri. Jedna stvar muči me već danima. Je li se zaista pomirila s mužem ili što? Odjednom (klik) se svi ponašaju kao da se ništa nije dogodilo i nitko ništa ne komentira. Konačno se ohrabrim jer vidim da informacije ni od njega ni od nje neće doći same. Kažem nešto manje brutalno, ali značenja -I, kaj sad, pomirili ste se? Ona na to zapravo ne odgovori, nego u neugodi brzo zbriše. -Nisi ju trebala pitati, bilo joj je neugodno pa je otišla.- kori me Super G. -Kaj da radim? Jedno jutro se probudimo i sad je kao sve normalno. Ak smo mogli pričati o tome kad je bilo loše, nek sad da bar jednu rečenicu da znamo da je dobro. Ili štogod. Nemam vremena za te fore. VI. U Algoritmu sam prije godinu ili dvije vidjela zanimljivu knjigu o snimanju Breakfast at Tiffany's. Nije bila skupa, ali ja sam bila dekintirana i škrta. Otišla sam kući, guglala i skinula ju. Mine, all mine, muahahaha, gladila sam zločinačke brčiće sva zadovoljna time kako se sve poklopilo. Ubrzo sam shvatila da mi se ne da čitati knjige na kompjuteru. Povremeno bih i dalje skidala knjige, nek se nađu. Ove godine za rođendan se stvorio čitač knjiga. Sada sve te knjige imaju smisla, ha! Ja rulam! Vidi me! Mogu čitati ovo. I ono. I ono drugo. To pogotovo! I stripove! Već idući tjedan, na plaži pod borom. Sutra u busu, ako ju sada stavim na čitač. Samo da se odlučim za neku. Onda shvatim, sada imam toliko opcija da ne znam kud ću sa sobom. Nemam vremena za sve te knjige. Nemam vremena ni za četvrtinu tih knjiga. Oblije me znoj. Sjetim se kako je Spacey nedavno, u jednom mailu, kada smo dogovarale kavu usred njenih vikend planinarenja, i to 5 tjedana unaprijed, zavapila Želim vrijeme! Sad ju potpuno razumijem. Oznake: rođendan, knjige, film, vrijeme |
- 08:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.03.2013.
Kuknjava o vremenu
|
Kao svaki pravi Dalmos, radim na solarne baterije. Kad grane malo sunca, ozivim, smjeskam se i krecem uokolo. Kad sunca nema, patim. Ne kukam glasno istalno kao kolege Dalmosi, vec tiho i povremeno, ali slazem se s bitnim- nista bez sunca,sunce za sve. Otkad sam u Capital Cityu, dozivjela sam prehladni rujan, prevruci travanj, snijeg do koljena, londonske magle i kisna jezera. I was not amused. Bilo je tu i krasan rujan, ali losih stvari bilo je vise. Ili ih pak bolje pamtim. Povremeno mislim da sam u loncu- planina s jedne strane, rijeka s druge i naoblaka udje u taj lonac i ne ide van bas nikako. A drugdje, iza jos jedne planine, je toplo, suho, kao da je druga drzava. Ni sada nisam amused. Prvo mi je na nos islo zimsko sivo nebo i mrak. Srecom pa nije bilo puno kise. Ali onda je svako malo padao snijeg. Dobro, nek pada, cak i ako moram hodati po njemu, i to na - 15 C, ali za ljubav dalmosku, zar se ne moze pristojno otopiti unutar tri dana, a ne bljuzgati tjednima??? Pocetkom ozujka ugledali smo sunce, stvarno jesmo, i temperature su silno porasle. Poceli smo mastati oproljecu i odbrojavati dane do njega, planirati vikende u prirodi.Svjetlo na kraju tunela bilo je zuto poput maslacka. A onda su opet najavili snijeg!! Dajte nemojte. Zadnji put je mecava bila prije 3 godine, i to tamo negdje 9.3. Za Patrikovo je jos bilo snijega na tlu. A sad bi oni da snijeg padne u tjednu kada je Patrikovo. Ja tako silno zelim spakirati veste i cizme na tavan. Zar mi ne mozete uciniti tu malu uslugu?? Oznake: vrijeme |
- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
