/
ponedjeljak, 24.10.2016.
Napad
ponedjeljak, 24.10.2016.
Napad
|
Bio je poznat kao smijesni jazavcar, onaj koji dijeli puse i ima cudan rep. Sada, preko noci, postao je "onaj kojeg je napao stafford". Dolaze mu u posjet i donose grickalice, sucutno ga gledaju na livadi, oprezno glade izmedju rana. Svi su nekako culi za to, prosirila se vijest kao vatra medju susjedima vlasnicima pasa. Mrnjgaju protiv vlasnika stafforda, gutaju knedle, govore nam da moramo prijaviti te ljude, pitaju jesmo li isli na policiju. A on se dosta dobro drzi. S obzirom na sve. Boji se stafforda koji prolaze, a prije ih je volio. Ne zeli u vecernje setnje. Danas je zapravo bio najcudniji uvova 3 dana otkad je napadnut, svugdje je stajao i filozofirao, slabo je hodao, djelovao kao da se ogledava. Nadam se da projiciram. Nadam se da je zbog juzine. |
- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.01.2016.
Setnje
|
Kad tjedan dana setas psa po 15-20cm snijega, poimanje hladnoce se mijenja. Dan prvi, oprema: potkosulja,majica kratkih rukava,majica dugih rukava, dzemper, prsluk, sal, kapa, jakna, rukavice, tajice, hlace, carape, vunene carape Dan sesti,oprema: tajice, hlace, carape, potkosulja, majica kratkih rukava, dzemper, sal, raskopcana jakna Oznake: setnja, pas, snijeg, vrijeme, hladnoca |
- 17:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 06.10.2015.
Popis
|
Stvari koje sam dosad nosila sa sobom na livadu za popodnevno psece kopanje: -voda (za psa) -zdjelica za vodu (za psa) -posebna boca za ispiranje usta (za psa) -poslastice (za psa) -sendvic (za mene) -leci za supermarkete -knjiga -mobitel -mp3 player -suncane naocale -krema za suncanje -sredstvo protiv komaraca -vrecica za sjedenje na lagano mokroj travi -uze u jarkoj boji (za oznacavanje polozaja psa) Stvari koje nikad nisam nosila, a zapravo bih trebala: -stolac -znak "radovi u tijeku" Oznake: pas, setanje pasa, jazavcar, kucni ljubimci |
- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.02.2015.
Blato posvuda
|
Zadnjih godina ostvarila sam veliki napredak što se obleke tiče. 1. Skužila sam zašto žene kupuju usku odjeću. 2. Skužila sam da mi bolje stoje jarke boje. 3. Počela sam bacati višak robe, jer je stvarno ima neugodno puno. I baš je nekako slučaj htio da nakon tih epifanija počnem veliku većinu vremena u vlastitom kvartu provoditi obučena kao klošarica. Može me se vidjeti kako šetam po dućanima i poštama u najrazvaljenijim tenisicama, s hlačama zaflekanim do koljena, s jaknom blatnjavom ne samo po rukavima, već i po rubovima (u visini psa), a neki put i po ovratniku. Da ne spominjemo da sa jednih cipela, hlača i j jakne koje inače nosim na posao, ali sam greškom u njima šetala psa, već mjesec dana ne mogu ni oprati ni sastrugati blato. Aha, da, jednom su mi se na poslu rugali kad su skuzili da na džepu na riti imam blatnjavu mrlju. Svaka mama malog djeteta koja me sretne po putu može se smatrati sretnom što i dalje ne izgleda kao ja. Svaki građevinac koji me vidi može misliti kako se bavim tko zna čime. U međuvremenu, iznenada modno osviještena ja, sve češće razmišljam o tuširanju u autopraoni. Oznake: odjeća, blato, pas, šetnje |
- 20:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 22.07.2014.
Strahovi
|
Kućni ljubimci su sjajna mala bića. S njima je sve puno zabavnije. Odrastala sam uz hrpe mačaka i nešto malo pasa i u jednom trenu, dugo nakon preseljenja u veći grad, počeli su mi nedostajati. Sada, preko noći (zapravo preko godine dana noći i dana i mnogo mozganja), životinja se iznenada stvorila. Evo, je, dolazi. Približava se. A ja? Ja šizim. Strahujem od obaveza samo tako. I nije mi jasno zašto. Sjela sam sa sobom da to malo bolje shvatim. Bila sam skeptična i kad smo roditelji i ja usvajali psa, prvi put u ovom mileniju. Pitala sam se da li samo možda samo mačji tip, a to ni ne znam. Deklariram se kao ljubitelj životinja, ali možda sam zapravo samo mačji batler i trebam izaći iz mačjeg ormara,da ne kažem pijeska. A možda je stvar u okolnostima. Nekoć sam uz životinje imala kuću, vrt i čuvalice. Ujutro otvoriš vrata. Baš nikad ne trčiš kući brinuti se za životinje jer je netko uvijek doma. Imala sam puno manje novca, ali i više slobodnog vremena. Životinje su dolazile i odlazile. Svaki odlazak je bio težak, ali pomiriš se s tim. Dok traje,traje. Sada je sve drugačije. Ujutro se moram dići ranije, po bilo kakvom vremenu, i šetati psa. Moram trčati kući. Moram planirati. Moram trošiti novce (da, toliko sam škrtava u ovoj životnoj dobi da me i taj dio boli). Moram koordinirati (čuvanje). Iako u svojoj kći nisam nikada imala znatnu štetu, boli me glava od ideje da pas nešto ošteti u stanu koji nije moj. A opet, sad je očito vrijeme za to. Inače racionalna i oprezna Super G se nakon duge borbe sa samom sobom veseli kao dijete. A ja stojim sa strane i cvokotanjem joj kvarim doživljaj. Čovjek želi i treba biti sretan. Možemo mi to. Kao što kaže nečija slika na Timelineu, If not now, when? Oznake: kućni ljubimci, pas, mačka, prvi pas, usvajanje životinja |
- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
