/
ponedjeljak, 02.02.2015.
Blato posvuda
ponedjeljak, 02.02.2015.
Blato posvuda
|
Zadnjih godina ostvarila sam veliki napredak što se obleke tiče. 1. Skužila sam zašto žene kupuju usku odjeću. 2. Skužila sam da mi bolje stoje jarke boje. 3. Počela sam bacati višak robe, jer je stvarno ima neugodno puno. I baš je nekako slučaj htio da nakon tih epifanija počnem veliku većinu vremena u vlastitom kvartu provoditi obučena kao klošarica. Može me se vidjeti kako šetam po dućanima i poštama u najrazvaljenijim tenisicama, s hlačama zaflekanim do koljena, s jaknom blatnjavom ne samo po rukavima, već i po rubovima (u visini psa), a neki put i po ovratniku. Da ne spominjemo da sa jednih cipela, hlača i j jakne koje inače nosim na posao, ali sam greškom u njima šetala psa, već mjesec dana ne mogu ni oprati ni sastrugati blato. Aha, da, jednom su mi se na poslu rugali kad su skuzili da na džepu na riti imam blatnjavu mrlju. Svaka mama malog djeteta koja me sretne po putu može se smatrati sretnom što i dalje ne izgleda kao ja. Svaki građevinac koji me vidi može misliti kako se bavim tko zna čime. U međuvremenu, iznenada modno osviještena ja, sve češće razmišljam o tuširanju u autopraoni. Oznake: odjeća, blato, pas, šetnje |
- 20:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Šeranje
|
Uvod u ovu priču zvučati će otprilike kao crtica iz vremena kad su partizani oslobađali Zagreb, ali stvarno se sve tako dogodilo kao što ću opisati. Prvi šoping centar u mom gradu otvorio se kada sam već bila na fakultetu, na drugoj ili trećoj godini. Postojali su dotad samo butici, plac i dućani vulgaris. Oni nisu uvijek bili jeftini, a kada su postali jeftini nisu uvijek bili dobri. Školarci su se oblačili dosadno, osim onih kojima su roditelji imali više para, pa su kupovali vani. Mladenački, fora komadi odjeće? Možda selektivno pamtim, ali kao da ih nije bilo. Također nisu postojale razmjene odjeće. Nitko nije imao viška pa dijelio okolo. U najboljem slučaju neka starija rodica dala bi ti nešto što je ona prerasla/što joj je dosadilo, a ako si imao baš puno sreće, onda je to bilo do 5 komada robe odjednom. I to je bilo to. Oblačila sam se dosadno i konzervativno i nisam mnogo kupovala sama. Izvana sam bila nezainteresirana i zanimljiva kao rasvjetni stup, ali u sebi mi nije bilo svejedno. Nikad nisam prežalila što mi nisu dopuštali da prevrnem tetin ormar u kojem su moljci polako ali sigurno jeli sjajne američke komade robe iz 80-ih. Onda su se otvorili X nation, Amadeus, New Yorker i slična ekipa, na sniženjima bi se našlo svašta za smiješne novce, a stigli su i second hand dućani. Odjednom sam mogla kupiti što sam htjela, nitko mi nije birao ni poklanjao. Stvari su izmakle kontroli. Ja ću preboljeti svoje davne tekstilne tuge. Imat ću šarene, štosne, zabavne, mladenačke stvari. Postat ću vješalica za odjeću kakva sam oduvijek htjela biti. As God is my witness, I'll never be boring again! Fast forward. Susjeda je bacala ostatke svoje bolje prošlosti, ja sam uzela što mi se sviđalo, a ostalo podijelila. I svidjelo mi se to. Shvatila sam da imam previše stvari i počela skupljati stvari kojih ću se riješiti. Prošli tjedan kupila sam i ekstra jake vreće za smeće. Nije lako, pogotovo jer volim gomilati stvari, ali smisla više nema. Neugodno mi je imati toliko odjeće. Sve što mi dobro ne stoji, ali je tu "nek se nađe" ide van. Rješavam se svega sve što je kupljeno jeftino i rijetko kad se koristilo jer je imalo neku falingu. Ono što mi se sada sviđa manje nego kad sam to kupila, također odlazi. Ovo više uopće nije zanimljivo jer sam dobila nešto puno bolje. Pazi, dobila. Tekstilna karma ove godine bila je sjajna, konačno. Stvari trebaju kružiti. Poslat ću ih u svijet. Ja to mogu razabrati. Ja to stvarno ne trebam. U svem tom kopanju i bacanju javi mi se jedna Prekomorska rodica. Ta se žena zna zabavljati, izgleda savršeno i voli lijepe stvari. I nema problema sa šeranjem. Konačno, roba s drugog kontinenta namjerno završava u mojim rukama! Poklonila mi je svoju haljinu za izlaske, za koju mi nažalost trebaju broj veće cice, i skupe traperice. Nenošene. Nisu joj sasvim odgovarale. Toliko skupe da ih silno želim nositi za izlaske iako jedva mogu zakopčati gumb. I još ih tome moram dati skratiti. Prvi put nešto što sam dobila od starije i kulije rodice mi je knap i zahtijeva posebne pripreme. Ova majka na početku sredovječnosti je toliko visoka i tanka da sam ja prema njoj kao tenk. Ali te hlače sada su moje i ako 6 mjeseci budem radila trbušnjake kao mahnita, bit će mi ugodno u njima kad ih zakopčam i neće mi trebati gumica za kosu za gumb. Možda. Neki dan javila se opet. Ima još stvari koje mi želi poslati. Prve stvari koje su mi padale na um, redoslijedom padanja bile su: 1. Pa jesi ti normalna, poštarina je skupa! 2. Ima robe i u Europi! 3. Pa nismo mi tak jadni! 4. Pokloni nekom u susjedstvu! Netko mi nudi lijepu stranu obleku, a meni je to odjednom tlaka. Kako se vremena mijenjaju. A tek ljudi. Razmišljala sam kako da ju pristojno obeshrabrim, a onda sam se sjetila da bi recimo Spacey sa svojom savršenom figurom bez problema stala u takve komade i nek šalje ako ju to veseli. Već će se to podijeliti. Stvarno mi više ne treba ništa. Ponekad poželim nešto, ali shvatim da imam nešto što je dosta blizu tome. Osim lažne bajkerske jakne. To mi je davna želja. Nikako da dođem do toga. Proljetos je bilo sjajnih u New Yorkeru... Možda Rodica ima neku viška... Oznake: odjeća, 80e, izlasci, šoping centri |
- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 23.12.2012.
Izgledam li debelo u ovome?
|
Razmjena odjeće i šminke u mojim tinejdžerskim godinama nije postojala. Nije bilo trgovačkih centara, sve je bilo skupo i kupovalo se samo funkcionalno. Osim ako ti tata nije imao restoran ili nešto slično. Onda si mogao uzgojiti stil i kupovati vani. Odjeća koju sam u to vrijeme nosila nije mi uvijek dobro stajala i nije mi uvijek bila draga. Potajno sam zavidjela svojoj teti, prisjećajući se njenog ormara iz te dobi, punog šarenih američkih krpica. Taj ormar bi danas bio Eldorado 80ih. Nikad ga neću prežaliti. Na faksu sam se već malo bolje oblačila. Malo. Jer pojavili su se trgovački centri, dogodili su se pokloni, a i sitna zarada. Na prvom poslu vrijeme u gradu sam kratila razgledavajući dućane s funkcionalnom i neprimjetnom odjećom. Koje se jako puno nakotilo, jer je bila jeftina, a ja sam zarađivala. Zatim sam otkrila boje. Crvena, ciklama i slično. Lijepo ti stoji, reklo mi je preko nekoliko ljudi. Kupila sam tucet majica u žarkim bojama. Onda se desila prijateljica koja mi je dobacila par stvoih starih stvari. Stvari su bile lijepe, no ona nažalost, nije nosila moju veličinu. Tijekom jednog kasnog proljeća koje je uključivalo svadbu, vožnju na more, snalaženje po europskim gradovima i upoznavanja hordi studentica, naš omiljeni Peruanac Fez me oborio jednostavno rekavši jednog dana "Konačno si obukla nešto u svojoj veličini". Zatim smo malo razgovarali o toj njegovoj rečenici. Rekao mi je da nosim preširoku odjeću. Malo sam razmišljala i buljila u ormar i otkrila kako je u pravu. Ta spoznaja me šokirala i pokrenula ormarsku i tekstilnu revoluciju. Delboy je preklani zaključio da je bitno istaknuti noge, pa je ne samo priložio za minicu, već od tada uvijek daje konstruktivne o tome kako ju dobro iskoristiti. I što bih trebala oblačiti za svadbe. I izlaske. I općenito. I o ravnanju kose. Delboy mi dođe kao neplaćeni i neobadivani Ciganović. Zatim sam shvatila da mi se bliži trideseta i da treba lijepo izgledati dok još možeš. Pa sam kupila nešto odjeće. Koju uglavnom nisam nosila jer sam imala dojam da svi bulje u mene. Zatim sam se ipak malo oslobodila. I onda, konačno, ovog tjedna dogodila se prava ormarska orgija. Jedan ormar, dvije žene, more odjeće. "Ja u ovo ne stanem više, evo tebi. Ovo je našao moj šogor. Ovo mi je poklonila prijateljica. Ovo mi je dosadilo." Iskreni komentari na to kako ti nešto stoji. Malo utegnuta? Previše ravna? Preveliki dekolte? Boja ti nije dobra? Široki bokovi dolaze do izražaja? Shvatila sam da mogu nositi kombinezon i da mi čak dobro stoji. Zaključila sam da želim uske bijele hlače koje vrište "cipele za na brod". Otkrila sam da izgledam jednostavno preslatko u kratkoj smeđoj haljinici i bordo majici i čarapama. I dobila sam lijepu novu odjeću (2 vreće) koja mi super stoji i definitvno je prelijepa za posao. |
- 01:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
