/
četvrtak, 12.01.2017.
The fun police
četvrtak, 12.01.2017.
The fun police
|
Uglavnom sam neprimjetna. Zatvaraju mi vrata u nos, ne slusaju me kad im nesto vazno pricam i opcenito me ne dozivljavaju, i tako cijeli zivot. Osim u jednom trenutku kada zelim ostati neprimjetna, tada svi bulje u mene i sprdaju se. Na koncertima. Precesto da bi bilo ugodno nadje se neki policajac zabave i procjeni kako se jednostavno ne zabavljam dovoljno. I onda cijelu noc ide ovako: –Zasto ne pleses? – Zato sto nisam dovoljno pijana. –Zasto si tako ozbiljna? –Nisam. – Zasto si tako tuzna? – Takva mi je faca. Zapravo zelim reci ovo: Odfakaj u troskocima i pusti me na miru!! Zasto to tebe briga? Micem se minimalno, pijem pomalo, ali zabavljam se. Kako ne kuzis, oci su mi sirom otvorene od divljenja, imam osmijeh Mona Lise, super mi je. Pusti me na miru i gnjavi svoju frendicu koja stoji tebi s druge strane i mice se malo vise od mene, ali te moze prebiti, ako se usudis. Ali nikad to ne kazem i onda ih se odjednom troje uroti protiv mene i smiju mi se kao da sam najsmjesniji vic. Novogodisnja odluka: biti bezobraznija prema nepoznatim i polupoznatim ljudima koji me tlace. Oznake: izlasci, koncerti, zabava |
- 19:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.07.2016.
Izlazak
|
Izlazak srednjškolaca: Klupa, vino, cola Izlazak studenata: Kafić, pelin Izlazak radnog naroda: Pivnica, pivo, pecivo Izlazak mladih majki: Susjedin stan, sat i po bez djeteta, pola čaše bilo kakvog alkohola |
- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.04.2016.
Kad sam imao 14/ 34
|
Volim slusati taj jedan bend,sigurno ga znate. Najpoznatiji su po tome sto sviraju rocakbilly, swing i klasike ostalih zanrova iz 40ih, 50ih i 60ih. I sjajno sviraju, bas za cagicu. Vodila sam dosad barem triput prijatelje na njihove nastupe i svi su se dobro zabavili. I zato sam mislila kako cu bez problema naci drustvo za proslu subotu. Ali nisam nasla drustvo. Pitala sam 15 ljudi da li zele ici sa mnom, i svi su me odbili. Ej, 15 ljudi u jednom danu. Brutalno. Ili im se ne svidja rockabilly (ozbiljno, kome se ne svidja rockabilly??), ili su imali druge planove ili su jednostavno ostali doma pod dekom, jer je neki revni meteorolog prognozirao kisu. Naravno, pale su ravno 3 kapi, ali moje prijatelje i poznanike izmorilo je cjelodnevno cekanje tih kapi. I tako sam oko 18h priznala poraz i shvatila da ne idem na rockabilly svirku, jer nemam drustvo. Od tog trena sam se osjecala lose iz 3 razloga- em me nitko nece, em su mi propali planovi, em imam ocitu falingu u karakteru i jaka sam kao toranj od pudinga. Razmisljala sam da jednostavno odem sama, ali shvatila sam da bih se osjecala lose. Nemas s kim pricati u pauzama, nemas oko koga plesati (da ne kazem s kim), i trud koji bih morala uloziti da bih se osjecala svega tak-tak na kraju mi se cinio pregolem. Tek u zadnjih par godina pocela sam plesati u javnosti, obicno potpomognuta alkoholom. Da sama plesem, makar i nacugana, nisam jos sposobna. Prisjetila sam se cure koju sam vidjela na jednom od zadnjih izlazaka, koja je u mracnoj sobi uz prelos razglas sama plesala na neku indie stvar, ne drzeci se za ikakvu bocu ili casu. Osjecala sam kao da bih trebala preci put do Mjeseca da dodjem tamo gdje ona tako suvereno i lako postoji. Priznala sam si da sam se porazila i ostala sam tako i ja pod dekom, dok kisne kapi nisu padale. U 34 godini osjecajuci se kao da mi je ponovo 14. Oznake: rockabilly, Swing, koncerti, izlasci, swingers |
- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 20.11.2015.
Petak
|
Osjećala sam da sam totalno nekul kad sam počela redovito petkom popodne/predvečer usisavati i prati pod i kupaonu umjesto da se, npr., spremam za izlazak. U zadnje vrijeme petkom navecer zaspem na pola Umorstava u Midsomeru, znaci vec oko 21h. I sada definitvno znam da sam nekul. Oznake: petak, izlasci, tv, krimic |
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 19.03.2014.
Prvo pijanstvo, deux
|
Hej, MZ, idemo večeras? Papci. Idemo samo ti i ja onda. Naći ćemo se tamo s mojim kolegicama s posla. Oni će doći iza ponoći. Ok, nađemo se u busu. Nećemo ostati tako dugo ovaj put. Zadnji put smo bili do 4, to je ipak malo previše. Idemo na šank. Captain Morgan baš fino miriši. Mmmm. Puno bolje je piti čisti rum nego rum-kolu. Nemrem popit tolko kole tako kasno u danu. Ekipa s posla! Boook! Ajmo malo plesat, hoću da me naučite neke pokrete. Lalalala. Mislim da sam se napila. Konačno. Prvi put u životu! Jeeej! Živio ti meni. Gle, pijana sam, al sasvim sam dobra. Znam sve riječi pjesama. Plešem, a čak nisam ni smiješna. Nemam pojma di je ekipa s posla i nije me briga. Naći ćemo ih poslije. I mjuza je dobra! I sve je super! Bon Jovi! Wooooo! Opao mi je mobitel! I razletio se po podu! AAAAA!! Baterija, baterija! Ah, tu si. Whew! Ok, poklopac, baterija....kako da stavim bateriju? Ne ide ovako. Ne ide ni onako. Mozda s druge strane. Glupa baterija. Ne kuzim. Kako?? Ahaaaa. Ovako. Demit, poremetio se datum i vrijeme. Stari, koliko je sati? Tek ?? Zar nije toliko bilo prije sat vremena? Ok, moram na wc. Vidimo se sa zat vremena, vidi koliki je red. Ajme kolki reeeeed. Dobro je, ne izgledam kao panda. Wc je odvratan. Joj, teturam. Kvragu. Polako, polako, drzi se, drzi se, nemoj opast. Sad ti ides na wc? Ok, nadjemo se vani. Idem sjest. Samo malo cu se nasloniti... Vec si obavio? Kak tak brzo? Gdje mi je rum? Opa, nestao mi rum. Smrc. Hajmo natrag. Ok,sad sam malo bolje. Hajmo naći kolegice. Tu ste! Neki to vole vruće! Ok, ekipa je pijana ko čepovi. Tajči! Ringe-raja? Blesavo, al ok. Vlakić? To je fakat blesavo. Odbijam raditi vlakić! George Michael! Wooooo! Idete? Ok, samo polako doma. Vidimo se u ponedjeljak! xoxo! I još jednom- xoxo! MZ, kolko je sati? Opa! Ha niš, ostajemo još 15 minuta pa hvatamo bus u 5.... Oznake: alkohol, pijanstvo, izlasci, zabava |
- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 01.03.2014.
TMI
|
Ponekad se vikendom dogodi situacija u kojoj se kombiniraju alkohol, hrana s puno šećera, rani jutarnji sati i previše udanih, ali na razne načine nezadovoljnih žena u jednoj sobi. Razgovor tada prije ili kasnije krene na seks. Zapravo, možda se uporno vraća na seks, kao neki kolač s mnogo slojeva ili neki stvarno veliki hamburger. Dijeta, seks, posao, seks, izlasci, seks. Ponekad u tim trenucima čuješ stvari koje poslije nikako ne možeš izbaciti iz mozga, koliko god to želio. Udane žene tada te mogu pitati neka pitanja, čisto kako bi se usporedile s tobom. U trenutku gluposti, ti na ta pitanja možeš dobrohotno odgovoriti. Udane žene mogu se toliko šokirati da neće htjeti otići doma još jedno sat vremena dok te podrobno ne ispitaju o svim parametrima. Na kraju ispitivanja svi u sobi bit ćete crveni, ali one i dalje neće vjerovati u to što si im rekla, a ti nećeš razumjeti zašto se čude, zašto misle da lažeš i zašto kod njih to nije ni približno slično. Čut ćeš ih, kako u nevjerici kloparaju niz stepenice negdje oko 3 sata i pomalo iznervirana, odlučit ćeš da se trebaš uvrijediti na njihovu reakciju. A zatim ćete se još cijeli tjedan sretati na poslu, a one će mahati glavom u nevjerici. I ako zamisliš svoj tjedan kao show Rachel Maddow, taj dan je segment koji se u showu zove Too much information. Oznake: seks, brak, veze, izlasci |
- 17:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.10.2013.
Šeranje
|
Uvod u ovu priču zvučati će otprilike kao crtica iz vremena kad su partizani oslobađali Zagreb, ali stvarno se sve tako dogodilo kao što ću opisati. Prvi šoping centar u mom gradu otvorio se kada sam već bila na fakultetu, na drugoj ili trećoj godini. Postojali su dotad samo butici, plac i dućani vulgaris. Oni nisu uvijek bili jeftini, a kada su postali jeftini nisu uvijek bili dobri. Školarci su se oblačili dosadno, osim onih kojima su roditelji imali više para, pa su kupovali vani. Mladenački, fora komadi odjeće? Možda selektivno pamtim, ali kao da ih nije bilo. Također nisu postojale razmjene odjeće. Nitko nije imao viška pa dijelio okolo. U najboljem slučaju neka starija rodica dala bi ti nešto što je ona prerasla/što joj je dosadilo, a ako si imao baš puno sreće, onda je to bilo do 5 komada robe odjednom. I to je bilo to. Oblačila sam se dosadno i konzervativno i nisam mnogo kupovala sama. Izvana sam bila nezainteresirana i zanimljiva kao rasvjetni stup, ali u sebi mi nije bilo svejedno. Nikad nisam prežalila što mi nisu dopuštali da prevrnem tetin ormar u kojem su moljci polako ali sigurno jeli sjajne američke komade robe iz 80-ih. Onda su se otvorili X nation, Amadeus, New Yorker i slična ekipa, na sniženjima bi se našlo svašta za smiješne novce, a stigli su i second hand dućani. Odjednom sam mogla kupiti što sam htjela, nitko mi nije birao ni poklanjao. Stvari su izmakle kontroli. Ja ću preboljeti svoje davne tekstilne tuge. Imat ću šarene, štosne, zabavne, mladenačke stvari. Postat ću vješalica za odjeću kakva sam oduvijek htjela biti. As God is my witness, I'll never be boring again! Fast forward. Susjeda je bacala ostatke svoje bolje prošlosti, ja sam uzela što mi se sviđalo, a ostalo podijelila. I svidjelo mi se to. Shvatila sam da imam previše stvari i počela skupljati stvari kojih ću se riješiti. Prošli tjedan kupila sam i ekstra jake vreće za smeće. Nije lako, pogotovo jer volim gomilati stvari, ali smisla više nema. Neugodno mi je imati toliko odjeće. Sve što mi dobro ne stoji, ali je tu "nek se nađe" ide van. Rješavam se svega sve što je kupljeno jeftino i rijetko kad se koristilo jer je imalo neku falingu. Ono što mi se sada sviđa manje nego kad sam to kupila, također odlazi. Ovo više uopće nije zanimljivo jer sam dobila nešto puno bolje. Pazi, dobila. Tekstilna karma ove godine bila je sjajna, konačno. Stvari trebaju kružiti. Poslat ću ih u svijet. Ja to mogu razabrati. Ja to stvarno ne trebam. U svem tom kopanju i bacanju javi mi se jedna Prekomorska rodica. Ta se žena zna zabavljati, izgleda savršeno i voli lijepe stvari. I nema problema sa šeranjem. Konačno, roba s drugog kontinenta namjerno završava u mojim rukama! Poklonila mi je svoju haljinu za izlaske, za koju mi nažalost trebaju broj veće cice, i skupe traperice. Nenošene. Nisu joj sasvim odgovarale. Toliko skupe da ih silno želim nositi za izlaske iako jedva mogu zakopčati gumb. I još ih tome moram dati skratiti. Prvi put nešto što sam dobila od starije i kulije rodice mi je knap i zahtijeva posebne pripreme. Ova majka na početku sredovječnosti je toliko visoka i tanka da sam ja prema njoj kao tenk. Ali te hlače sada su moje i ako 6 mjeseci budem radila trbušnjake kao mahnita, bit će mi ugodno u njima kad ih zakopčam i neće mi trebati gumica za kosu za gumb. Možda. Neki dan javila se opet. Ima još stvari koje mi želi poslati. Prve stvari koje su mi padale na um, redoslijedom padanja bile su: 1. Pa jesi ti normalna, poštarina je skupa! 2. Ima robe i u Europi! 3. Pa nismo mi tak jadni! 4. Pokloni nekom u susjedstvu! Netko mi nudi lijepu stranu obleku, a meni je to odjednom tlaka. Kako se vremena mijenjaju. A tek ljudi. Razmišljala sam kako da ju pristojno obeshrabrim, a onda sam se sjetila da bi recimo Spacey sa svojom savršenom figurom bez problema stala u takve komade i nek šalje ako ju to veseli. Već će se to podijeliti. Stvarno mi više ne treba ništa. Ponekad poželim nešto, ali shvatim da imam nešto što je dosta blizu tome. Osim lažne bajkerske jakne. To mi je davna želja. Nikako da dođem do toga. Proljetos je bilo sjajnih u New Yorkeru... Možda Rodica ima neku viška... Oznake: odjeća, 80e, izlasci, šoping centri |
- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 28.05.2013.
Znaš da previše izlaziš kad..
|
...shvatiš da ne znaš plesati na techno 90ih ...zamalo dobiješ epileptični napadaj od stroboskopa ....se prijateljici koja je izašla s tobom desi krajnje neugodan problem s tjelesnim funkcijama, a tebi ni 3 dana poslije nije jasno kako i zašto .... u 2 ujutro s neugodom shvatiš da još uvijek znaš cijelu prvu kiticu Mineine pjesme "Good boy". |
- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
