|
|
Prije 20 godina na tv ekranima se pojavila Buffy, ubojica vampira. Znam to jer mi ovih dana stalno iskacu friski clanci i intervjui o tome. Kako mi je serija bila jako draga, i ja cu vas udaviti esejem o njoj, koji se moze sazeti u 2 recenice: -to je bas super serija -pogledajte ju. Kod nas se pocela prikazivati oko 2000. godine, sjecam se da sam bila pri kraju srednje. Gledala sam ju (na cini mi se Nova tv) svaki tjedan, prvo navecer, a onda iduci dan u reprizi. Vecina kolegica nije bila opsjednuta poput mene, ali jedna me razumjela. Prica? Bila jednom mala slatka plavusa koja se sukobljavala s vampirima pa je zato imala probleme u skoli. Kada se doselila u gradic na zdrijelu pakla, u novoj skoli pronasao ju je knjiznicar i objasnio joj da je on njen cuvar, a ona je ubojica vampira, superjunakinja koja se rodi samo jednom u narastaju i ima sposobnosti pobijediti ne samo navedene zubonje nego i mnoge druge strasne demone i opcenito zle i ruzne likove koji sd stalno motaju uokolo. Iako joj se nije dalo zivjeti tako, Buffy se pomiri sa sudbinom,stekne prijatelje, dvoje nerdova, zaljubi se u vampira kojem je prokletstvo vratilo dusu i svaki tjedan pobijedi novo zlo koje je metafora za probleme odrastanja. S vremenom su likovi odrasli i napredovali, životi su im se zakomplicirali, ali tijekom cijelog trajanja nije to bila samo drama, puno se razmišljalo (i djelovalo) o životu i smrti, dobru i zlu, pravima i obavezama. Ne sjecam se da li su mi i koliko pomagale te price u tim danima prelaska iz maloljetnosti u jedva punoljentost, uglavnom zato sto sam većinu stvari iz tog doba potisnula. Ali znam bez ikakve sumnje da je serija napravljena odlicno. Ima toliko dobrih fora u njoj da je to strasno, one-linera, gegova, dijaloga, tema. Mijesaju se horor, akcijski film, komedija, romansa i teen sapunica. Scenaristi su govorili materinji jezik tinejdžera, sarkazam, a i puno su mozgali o pricama i bili su kreativni. Pola jedne epizode nije imalo dijalog, jedna epizoda bila je mjuzikl, jedna uopce nije imala glazbu. (Ima tu i cijeli esej koji se može napisati o feminizmu u Buffy, o kojem je već mnogo ljudi pisalo i govorilo, uključujući članove akademske zajednice, ali kako nisam stručna, taj dio ću preskočiti i samo zaključiti kako je vraški fora vidjeti ženu kako spašava svijet. Puno puta. Također, Buffy je predvidjela ili možda započela trend opsjednutosti vampirima, a imala je i likove nerdova koji pošize i naprave strašna sranja, baš kako se kasnije događalo u stvarnom svijetu.) Nesto priblizno sasavo nisam vidjela sve do How i met your mother. Taj humor i ljubav prema tim sasavim tv stvorovima i samoj televiziji kao mediju koju je tvorac Joss Whedon pokazivao svaki tjedan je jedna divna stvar. Toliko je divna da u poplavi nostalgije razmisljam da umjesto da se skoncentriram na nove serije i filmove i pokusam smanjiti taj ogroman popis To watch, jednostavno pocnem opet gledati Buffy. Oznake: buffy the vampire slayer, tv, serija, buffy ubojica vampira, 20 godina, joss whedon |
Osjećala sam da sam totalno nekul kad sam počela redovito petkom popodne/predvečer usisavati i prati pod i kupaonu umjesto da se, npr., spremam za izlazak. U zadnje vrijeme petkom navecer zaspem na pola Umorstava u Midsomeru, znaci vec oko 21h. I sada definitvno znam da sam nekul. Oznake: petak, izlasci, tv, krimic |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |