/
nedjelja, 20.10.2013.
Šeranje
nedjelja, 20.10.2013.
Šeranje
|
Uvod u ovu priču zvučati će otprilike kao crtica iz vremena kad su partizani oslobađali Zagreb, ali stvarno se sve tako dogodilo kao što ću opisati. Prvi šoping centar u mom gradu otvorio se kada sam već bila na fakultetu, na drugoj ili trećoj godini. Postojali su dotad samo butici, plac i dućani vulgaris. Oni nisu uvijek bili jeftini, a kada su postali jeftini nisu uvijek bili dobri. Školarci su se oblačili dosadno, osim onih kojima su roditelji imali više para, pa su kupovali vani. Mladenački, fora komadi odjeće? Možda selektivno pamtim, ali kao da ih nije bilo. Također nisu postojale razmjene odjeće. Nitko nije imao viška pa dijelio okolo. U najboljem slučaju neka starija rodica dala bi ti nešto što je ona prerasla/što joj je dosadilo, a ako si imao baš puno sreće, onda je to bilo do 5 komada robe odjednom. I to je bilo to. Oblačila sam se dosadno i konzervativno i nisam mnogo kupovala sama. Izvana sam bila nezainteresirana i zanimljiva kao rasvjetni stup, ali u sebi mi nije bilo svejedno. Nikad nisam prežalila što mi nisu dopuštali da prevrnem tetin ormar u kojem su moljci polako ali sigurno jeli sjajne američke komade robe iz 80-ih. Onda su se otvorili X nation, Amadeus, New Yorker i slična ekipa, na sniženjima bi se našlo svašta za smiješne novce, a stigli su i second hand dućani. Odjednom sam mogla kupiti što sam htjela, nitko mi nije birao ni poklanjao. Stvari su izmakle kontroli. Ja ću preboljeti svoje davne tekstilne tuge. Imat ću šarene, štosne, zabavne, mladenačke stvari. Postat ću vješalica za odjeću kakva sam oduvijek htjela biti. As God is my witness, I'll never be boring again! Fast forward. Susjeda je bacala ostatke svoje bolje prošlosti, ja sam uzela što mi se sviđalo, a ostalo podijelila. I svidjelo mi se to. Shvatila sam da imam previše stvari i počela skupljati stvari kojih ću se riješiti. Prošli tjedan kupila sam i ekstra jake vreće za smeće. Nije lako, pogotovo jer volim gomilati stvari, ali smisla više nema. Neugodno mi je imati toliko odjeće. Sve što mi dobro ne stoji, ali je tu "nek se nađe" ide van. Rješavam se svega sve što je kupljeno jeftino i rijetko kad se koristilo jer je imalo neku falingu. Ono što mi se sada sviđa manje nego kad sam to kupila, također odlazi. Ovo više uopće nije zanimljivo jer sam dobila nešto puno bolje. Pazi, dobila. Tekstilna karma ove godine bila je sjajna, konačno. Stvari trebaju kružiti. Poslat ću ih u svijet. Ja to mogu razabrati. Ja to stvarno ne trebam. U svem tom kopanju i bacanju javi mi se jedna Prekomorska rodica. Ta se žena zna zabavljati, izgleda savršeno i voli lijepe stvari. I nema problema sa šeranjem. Konačno, roba s drugog kontinenta namjerno završava u mojim rukama! Poklonila mi je svoju haljinu za izlaske, za koju mi nažalost trebaju broj veće cice, i skupe traperice. Nenošene. Nisu joj sasvim odgovarale. Toliko skupe da ih silno želim nositi za izlaske iako jedva mogu zakopčati gumb. I još ih tome moram dati skratiti. Prvi put nešto što sam dobila od starije i kulije rodice mi je knap i zahtijeva posebne pripreme. Ova majka na početku sredovječnosti je toliko visoka i tanka da sam ja prema njoj kao tenk. Ali te hlače sada su moje i ako 6 mjeseci budem radila trbušnjake kao mahnita, bit će mi ugodno u njima kad ih zakopčam i neće mi trebati gumica za kosu za gumb. Možda. Neki dan javila se opet. Ima još stvari koje mi želi poslati. Prve stvari koje su mi padale na um, redoslijedom padanja bile su: 1. Pa jesi ti normalna, poštarina je skupa! 2. Ima robe i u Europi! 3. Pa nismo mi tak jadni! 4. Pokloni nekom u susjedstvu! Netko mi nudi lijepu stranu obleku, a meni je to odjednom tlaka. Kako se vremena mijenjaju. A tek ljudi. Razmišljala sam kako da ju pristojno obeshrabrim, a onda sam se sjetila da bi recimo Spacey sa svojom savršenom figurom bez problema stala u takve komade i nek šalje ako ju to veseli. Već će se to podijeliti. Stvarno mi više ne treba ništa. Ponekad poželim nešto, ali shvatim da imam nešto što je dosta blizu tome. Osim lažne bajkerske jakne. To mi je davna želja. Nikako da dođem do toga. Proljetos je bilo sjajnih u New Yorkeru... Možda Rodica ima neku viška... Oznake: odjeća, 80e, izlasci, šoping centri |
- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
