Uglavnom sam neprimjetna. Zatvaraju mi vrata u nos, ne slusaju me kad im nesto vazno pricam i opcenito me ne dozivljavaju, i tako cijeli zivot.
Osim u jednom trenutku kada zelim ostati neprimjetna, tada svi bulje u mene i sprdaju se.
Na koncertima.
Precesto da bi bilo ugodno nadje se neki policajac zabave i procjeni kako se jednostavno ne zabavljam dovoljno. I onda cijelu noc ide ovako:
–Zasto ne pleses? – Zato sto nisam dovoljno pijana.
–Zasto si tako ozbiljna? –Nisam.
– Zasto si tako tuzna? – Takva mi je faca.
Zapravo zelim reci ovo:
Odfakaj u troskocima i pusti me na miru!! Zasto to tebe briga?
Micem se minimalno, pijem pomalo, ali zabavljam se.
Kako ne kuzis, oci su mi sirom otvorene od divljenja, imam osmijeh Mona Lise, super mi je.
Pusti me na miru i gnjavi svoju frendicu koja stoji tebi s druge strane i mice se malo vise od mene, ali te moze prebiti, ako se usudis.
Ali nikad to ne kazem i onda ih se odjednom troje uroti protiv mene i smiju mi se kao da sam najsmjesniji vic.
Novogodisnja odluka: biti bezobraznija prema nepoznatim i polupoznatim ljudima koji me tlace.
Post je objavljen 12.01.2017. u 19:39 sati.