Razmjena odjeće i šminke u mojim tinejdžerskim godinama nije postojala.
Nije bilo trgovačkih centara, sve je bilo skupo i kupovalo se samo funkcionalno.
Osim ako ti tata nije imao restoran ili nešto slično. Onda si mogao uzgojiti stil i
kupovati vani.
Odjeća koju sam u to vrijeme nosila nije mi uvijek dobro stajala i nije mi uvijek bila draga.
Potajno sam zavidjela svojoj teti, prisjećajući se njenog ormara iz te dobi,
punog šarenih američkih krpica. Taj ormar bi danas bio Eldorado 80ih.
Nikad ga neću prežaliti.
Na faksu sam se već malo bolje oblačila. Malo.
Jer pojavili su se trgovački centri, dogodili su se pokloni, a i sitna zarada.
Na prvom poslu vrijeme u gradu sam kratila razgledavajući dućane s funkcionalnom i neprimjetnom odjećom.
Koje se jako puno nakotilo, jer je bila jeftina, a ja sam zarađivala.
Zatim sam otkrila boje. Crvena, ciklama i slično. Lijepo ti stoji, reklo mi je preko nekoliko ljudi.
Kupila sam tucet majica u žarkim bojama.
Onda se desila prijateljica koja mi je dobacila par stvoih starih stvari. Stvari su bile lijepe, no ona nažalost,
nije nosila moju veličinu.
Tijekom jednog kasnog proljeća koje je uključivalo svadbu, vožnju na more,
snalaženje po europskim gradovima i upoznavanja hordi studentica, naš omiljeni Peruanac
Fez me oborio jednostavno rekavši jednog dana "Konačno si obukla nešto u svojoj veličini".
Zatim smo malo razgovarali o toj njegovoj rečenici. Rekao mi je da
nosim preširoku odjeću.
Malo sam razmišljala i buljila u ormar i otkrila kako je u pravu.
Ta spoznaja me šokirala i pokrenula ormarsku i tekstilnu revoluciju.
Delboy je preklani zaključio da je bitno istaknuti noge, pa je ne samo priložio za minicu,
već od tada uvijek daje konstruktivne o tome kako ju dobro iskoristiti. I što bih trebala oblačiti za svadbe.
I izlaske. I općenito. I o ravnanju kose.
Delboy mi dođe kao neplaćeni i neobadivani Ciganović.
Zatim sam shvatila da mi se bliži trideseta i da treba lijepo izgledati dok još možeš.
Pa sam kupila nešto odjeće. Koju uglavnom nisam nosila jer sam imala dojam da svi bulje u mene.
Zatim sam se ipak malo oslobodila.
I onda, konačno, ovog tjedna dogodila se prava ormarska orgija. Jedan ormar, dvije žene, more odjeće.
"Ja u ovo ne stanem više, evo tebi. Ovo je našao moj šogor. Ovo mi je poklonila prijateljica. Ovo mi je dosadilo."
Iskreni komentari na to kako ti nešto stoji.
Malo utegnuta? Previše ravna? Preveliki dekolte? Boja ti nije dobra? Široki bokovi dolaze do izražaja?
Shvatila sam da mogu nositi kombinezon i da mi čak dobro stoji.
Zaključila sam da želim uske bijele hlače koje vrište "cipele za na brod".
Otkrila sam da izgledam jednostavno preslatko u kratkoj smeđoj haljinici i bordo majici i čarapama.
I dobila sam lijepu novu odjeću (2 vreće) koja mi super stoji i definitvno je prelijepa za posao.
Post je objavljen 23.12.2012. u 01:12 sati.