Zadnjih godina ostvarila sam veliki napredak što se obleke tiče.
1. Skužila sam zašto žene kupuju usku odjeću.
2. Skužila sam da mi bolje stoje jarke boje.
3. Počela sam bacati višak robe, jer je stvarno ima neugodno puno.
I baš je nekako slučaj htio da nakon tih epifanija počnem veliku većinu vremena
u vlastitom kvartu provoditi obučena kao klošarica.
Može me se vidjeti kako šetam po dućanima i poštama u najrazvaljenijim tenisicama, s
hlačama zaflekanim do koljena, s jaknom blatnjavom
ne samo po rukavima, već i po rubovima (u visini psa), a neki put i po ovratniku.
Da ne spominjemo da sa jednih cipela, hlača i j jakne koje inače nosim na posao, ali sam
greškom u njima šetala psa, već mjesec dana ne mogu ni oprati ni sastrugati blato.
Aha, da, jednom su mi se na poslu rugali kad su skuzili da na džepu na riti imam blatnjavu mrlju.
Svaka mama malog djeteta koja me sretne po putu može se smatrati sretnom što
i dalje ne izgleda kao ja. Svaki građevinac koji me vidi može misliti kako se bavim tko zna čime.
U međuvremenu, iznenada modno osviještena ja, sve češće razmišljam o tuširanju u autopraoni.
Post je objavljen 02.02.2015. u 20:27 sati.