/
utorak, 09.09.2014.
Ljeto s psom
utorak, 09.09.2014.
Ljeto s psom
|
Osjećam kao da hodam uokolo s rock zvijezdom, dok zapravo hodam na kraju uzice malog smeđeg psa. Puno ljudi nam se smije, od beba pa do penzića. Žene se rastapaju, muškarci ga slikaju na plaži. Zovu ga šminekrom, znanstvenikom, pozerom, Nijemcem. Odjednom više nisam nevidljiva, mnogo ljudi mi se obraća. Neki su dosadni. Upoznajemo kvart, kao što su nam rekli da hoćemo. Otkrivamo puteljke, livade, krtičnjake i lokve. Grijemo se na popodnevnom suncu, gledamo narančasto-ružičaste zalaske sunca, zijevamo u maglovita jutra. Srećemo puno drugih vlasnika pasa. Neki su simpa, neki bezobrazni,a neki imaju pse koji su neodgojeni. Shvaćamo da je pas kao dijete. S njim moraš na posebna mjesta, uvijek te netko poprijeko gleda, svi su puni savjeta za odgoj a ti, unatoč zdravom razumu, kupuješ mu najbolje i najskuplje i najviše. On uzme što mu se sviđa, kad ne želi hodati dalje onda samo stane, spava toliko da mu zavidiš, budi te u čudna vremena, rastapa te i izluđuje. S drugim vlasnicima zabrinuto diskutiraš o količini i kakvoći kakice, školama, poslasticama, krevetićima. A on, gospon pes, svima se veseli, ljudima i životinjama, sve ga zanima i sve bi probao. Juri, krade, (ne) sluša, manipulira, skače i beskrajno uživa u svemu. Oznake: kućni ljubimac, prvi pas, plaža za pse |
- 14:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 22.07.2014.
Strahovi
|
Kućni ljubimci su sjajna mala bića. S njima je sve puno zabavnije. Odrastala sam uz hrpe mačaka i nešto malo pasa i u jednom trenu, dugo nakon preseljenja u veći grad, počeli su mi nedostajati. Sada, preko noći (zapravo preko godine dana noći i dana i mnogo mozganja), životinja se iznenada stvorila. Evo, je, dolazi. Približava se. A ja? Ja šizim. Strahujem od obaveza samo tako. I nije mi jasno zašto. Sjela sam sa sobom da to malo bolje shvatim. Bila sam skeptična i kad smo roditelji i ja usvajali psa, prvi put u ovom mileniju. Pitala sam se da li samo možda samo mačji tip, a to ni ne znam. Deklariram se kao ljubitelj životinja, ali možda sam zapravo samo mačji batler i trebam izaći iz mačjeg ormara,da ne kažem pijeska. A možda je stvar u okolnostima. Nekoć sam uz životinje imala kuću, vrt i čuvalice. Ujutro otvoriš vrata. Baš nikad ne trčiš kući brinuti se za životinje jer je netko uvijek doma. Imala sam puno manje novca, ali i više slobodnog vremena. Životinje su dolazile i odlazile. Svaki odlazak je bio težak, ali pomiriš se s tim. Dok traje,traje. Sada je sve drugačije. Ujutro se moram dići ranije, po bilo kakvom vremenu, i šetati psa. Moram trčati kući. Moram planirati. Moram trošiti novce (da, toliko sam škrtava u ovoj životnoj dobi da me i taj dio boli). Moram koordinirati (čuvanje). Iako u svojoj kći nisam nikada imala znatnu štetu, boli me glava od ideje da pas nešto ošteti u stanu koji nije moj. A opet, sad je očito vrijeme za to. Inače racionalna i oprezna Super G se nakon duge borbe sa samom sobom veseli kao dijete. A ja stojim sa strane i cvokotanjem joj kvarim doživljaj. Čovjek želi i treba biti sretan. Možemo mi to. Kao što kaže nečija slika na Timelineu, If not now, when? Oznake: kućni ljubimci, pas, mačka, prvi pas, usvajanje životinja |
- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
