Volim Interliber. Stvarno. Milijuni knjiga oko tebe- what s there not to love??
Udjes u paviljon, i ,ako te ne pregazi gomila, udahnes punim plucima i na sedmom nebu si.
Posebno volim standove sa stripovima i Taschenove slikovnice za odrasle koje se prave da su knjige.
Prijasnjih godina kupovala sam svasta svakome, poklone, cestitke, slikovnice
Nasla sam neke knjige koje su mi bile odlicne (biografija Liz Taylor, knjiga o film noiru).
Ali s godinama, strast je nekako jenjala. Vise faktora je utjecalo na to.
Prvo, pokazalo se da u kuci nemam tolko mjesta koliko mogu kupiti knjiga. Drugo, vecinu knjiga sam procitala samo jednom.Trece, pocela sam se rjesavat knjiga jer ih ima puno. Cetvrto, dobila sam Kindle. Peto, kolegica mije nedavno otkrila neku rusku stranicu za skidanje knjiga, pa sam nako dulje pauze, opet pocela skidat knjige ko blesava. Peto, svjesna sam da cu vrlo tesko i nikako sve te knjige procitati.
Sesto, kolegica sa skole pisanja poklonila mi je nekoliko knjiga.
Znaci, knjiga oko mene ima ko i jesenskog lisca. Faking puno!
Ove godine isla sam na festu od knjiga prvo s kolegicom i nakon dva sata hodanja skoro sam izasla praznih ruku,ali ne i razocarana.
Moj flowchart za kupovinu izgledao je ovako:
Imas li novaca?---> Ima li na standu nesto bolje?----> Ima li na drugim standovima nesto bolje?
----> Moze li besplatno skinuti s interneta?
Kolegica, koja je pazarila dvije knjige na kineskom, se zabrinula i pocela me nagovarati.
-Gledaj, Slucaj pelikan, zadnji primjerak!
-Awww, gledala sam taj film vise puta.
-Samo 10 kuna, uzmi, uzmi!
-Meh.
Slicna se scena odigrala jos nekoliko puta,dok nekako nisam, odlucila da cu, ajde, kupit nesto za 5 kn, sto mi uopce ne treba, al cu doci kuci kao primjer samokontrole.
Cekajuci u redu za blagajnu, vidjela sam jos knjizica za 5 kn i uzela jos dvije da ih iz zafrkancije poklonim prijateljima koji su se nedavno uselili jedno drugome.
A onda je blagajna krahirala. Da cekam racun? Ma daaaj, ne da mi se, gladna sam, zelim fritule!
Ostavila sam knjige, a kolegica ih je ekspresno zgrabila i stala u red. Mrzila sam ju. Ajde,ok, kupit cu ove 3 stvari. A zatim idemo na fritule.
I to je to za ovu godinu, majke mi.
Dva dana bila sam na miru. A onda je susjeda pitala imam li kakv strip koj bi njenom prvasicu pomogao da svlada citanje.
Zaintrigirana ovim problemom, pogledala sam stripove koje imam i zakljucila da bi neke epizode jednog od njih mogle proci. Zatim sam mozgala da se sjetim kojeg dobrog.
Mozda na Interliberu...
Dva sata subotnjeg popodneva provela sam u guzvi, nehoticno laktareci i gazeci ljude oko sebe, dok su se oko mene djeca ne visa od mog lakta dogovarala kako ce se pronaci ako se razdvoje, a ljudi s mobitelima davali upute svojoj obitelji "tu sam, gdje pise TOTALNA RASPRODAJA".
Nisam nasla stripove kakve sam htjela za malog, ali kupila sam mu nesto sto se meni svidjelo.
One fensi stripove koji mi se svidjaju za mene samo sam gledala, kao i svake godine, jer su mi i dalje preskupi, ali jesam nasla par jeftinih za citanje u busu.
Osamucena, bolnih nogu i kriza i lagano skuhana, izasla sam medju fritule i hotdogove kao primjer samokontrole.
Ove godine samo 100 kuna!
Post je objavljen 14.11.2015. u 21:09 sati.