Konacno sam se ohrabrila da iznesem Kindle iz kuce.
Rekoh sebi,ako ga drugi ljudi mogu citati u busu, mogu i ja.
I stvarno ga citam. Paralizirajuci strah od ostecivanja i gubitka
mi je malo popustio, mozda zbog cinjenice da je citanje odlican
nacin kracenja vremena.
Opet sam se zalaufala s knjigama,sto je lijep osjecaj.
Nakon dugih zimskih mjeseci stripova, kunjanja i surfanja,
uspjela sam zavrsiti knjigu na kojoj saa stala lani, pa sam zavrsila jos
dvije i evo me sad na trecoj. Woohoo!
(Jos nisam nista posteno kupila za svoj Kindle, ali ima dana....)
Neki put se tako, dok gledam druge ljude u busu koji citaju, zasticena cinjenicom da se ne vidi omot knjige koju upravo citam, sjetim kako je Teta, ljubiteljica self-helpa, jednom ustvrdila da knjige koje sam kupila na Interliberu ne bi bile snizene da su dobre.
Djelomicna tocnost ove tvrdnje povremeno me smeta.
U tim trenucima uvjeravam sama sebe kako sam u zadnje vrijeme ipak prosirila vidike, izasla iz romana i krenula u sofisticiranije nove zanrove kao sto su:
- umjetnost (Somewhere in the night: film noir and the american city)
-biografije velikana (Elizabeth: the life of Elizabeth Taylor ; Surely youre joking Mr.Feynman)
-povijesne knjige (5th Avenue 5 am: Audrey Hepburn, Breakfast at Tiffany's and the dawn of the modern woman).
Nakon takvog kraceg uvjeravanja obicno pocnem sama sebi ici na zivce i pomislim kako me,zapravo, bas briga sto drugi misle onome sto citam, i ako zelim citati Meg Cabot ili Joan Collins, citat cu ih.
Volim lijepo napisane price. I to je to. Self help me ne zanima, ekonomiju i politiku ne trudim se razumjeti, znanosti me zabavljaju u perolakim digest verzijama.
Ali romani,kratke price, graficki romani i putopisi su divna stvar.
Stojim iza njih. Ili pred njima, jer ih drzim.
Dok sam tako citala Caboticu i razmisljala o citateljskom snobizmu, Raque je javljala kako upravo guta "50 nijansi sive".
Citala sam samo neke ulomke, clanke o snimanju filma i kritike i iz toga (nadmeno) zakljucila da je taj roman zapravo nekakva fanfica o seksu koju je napisala kucanica kojoj je dosadno i slucajno namlatila pare.
Ta knjiga me nece vidjeti.
"Sumrak" je bio dovoljno lose iskustvo. Pricica o vampirima koju je napisala kucanica kojoj je dosadno i slucajno namlatila pare.
Jok. A-a.
Neke granice se ne mogu prijeci.
Ima drugih kucanica koje ljepse i pametnije pisu.
Dok je Raquel s gustom presla na nastavak popularnog sund-romana, ja sam pomislila kako nikad vise necu zucnuti bilo kakvu kritiku protiv Meg Cabot, Joan Collins ili Sidneya Sheldona.
Post je objavljen 28.04.2014. u 15:33 sati.