/
srijeda, 10.10.2018.
Retro
srijeda, 10.10.2018.
Retro
|
Stvari koje su bile kul prije 20 godina sada se nose na majicama. Ne mogu dokučiti je li to samo retro-nostalgična furka, način da se zaradi na ljudima koji tada nisu a sada imaju novaca za trošenje na glupe stvari, ili je možda ironiziranje i zafrkancija. Zabrinjavajuće je vidjeti Buffy majicu u dućanu uz majice na Back to the future, Dirty dancing, Madonnu, Cher ili Lego. Sve navedeno iza Buffy su klasici, kaže moj mozak, a Buffy....se pojavila prije 21 godinu, postala kultna stvar i svega 14godina nakon zadnje klape je toliko klasična da može na majice iz H&M, dodaje taj isti mozak. Ne osjećam se staro, a opet su stvari koje sam voljela sada retro. Nije mi to lako prihvatiti. A onda se ovaj tjedan dogodilo nešto još čudnije. Na koncertu (Texas, koji je u zenitu slave bio 1997-2001) sam upoznala studenticu i počela chatati s njom. Voli filmove i Alana Rickmana. U jednoj rundi jesi-gledala-ovo-ono rekla sam kako sam Dogmu (1999) i Love Actually (2003) gledala u kinu. Njoj je to wow. Ozbiljno, nekome je nešto što sam ja radila, i to davno, kul. Ne zato što je to doista kul, nego zato što je retro-dušica, ali premlada i nije to sama mogla napraviti tada. I neke stvari iz mog života njoj su kul, jer ona ne može to tako. Oh,honey. Nisam nešto posebno radila na tome, to samo dođe s godinama. Nisam pametna/uporna, samo dovoljno stara. Nastaljamo priču o filmovima, razbacujemo se naslovima. Truly Madly Deeply, Blow dry, A life less ordinary, Shallow grave, American hustle, Joy.. -Kad si stigla sve to pogledati?- izlane ona nevino. Imam 13 godina fore pred tobom, rekla bih joj. Al samo mudro šutim. Oznake: 20e, 30e, filmovi, alan rickman, Texas, ewan mcgregor |
- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 08.11.2016.
Zalopojka lopova
|
Ne daju mi da kradem. Vec godinama rade protiv mene. Poceli su ukidanjem Napstera i otada ubili mnoga veselja zabranjujuci mnoge dobre stranice, a zadnji je stradao Torrentz. Sve mi je teze naci ono sto zelim. Godinama sam ukradenu robu dobivala od drugih, a sada kada imam flat, i, sto je najbolje, sada kad je netko zamolio mene da mu nesto skinem...ja ne znam gdje ni kako. Osjecam se ko krele. Osjecam se zakinuto i uplaseno. Dovraga, kako da nabavim novu sezonu Doctor Who kad krene iduce godine?? I treba li mi doista VPN? Dok je na jednom frontu sve teze, na drugom se ne dam- hodam po Interliberu i zapisujem sto mi je zanimljivo, da provjerim mogu li to nekako ukrasti i time potrositi kes na nesto drugo, i imati jos dulji popis knjiga za citanje, koji cu zavrsiti tko zna kad. Toliko knjiga, filmova i serija, toliko malo vremena. Oznake: internet, knjige, filmovi, Interliber |
- 18:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 18.03.2016.
Ljepota u detaljima
|
Vec dugo vremena patim sto nemam vremena, zalim se kako je popis filmova i serija "za pogledati" sve dulji i dulji. Osim nenamjernog zanemarivanja sada popis ignoriram i namjerno, jer mi je lakse gledati reprize na RTL2 ili Domi, nego uguravat film medju dvije setnje psa, pranje sudja, vecere i nalazenja najmanje zguzvane majice za obuc na poso. Neko vrijeme strasno mi je islo na nerve sto je sve na mom eksternom disku duljine oko 2 sat ili vise, jer mi je bilo tlaka formatirat to u radne dane ili prenatrpane vikende. Onda sam zamjerala filmovima sto su uglavnom blesavi, ako vec na nesto odvajam sate moze li to biti dobro barem, molim lijepo? Neko vrijeme izgledalo je kao da sam sama sebe osudila na reprize Smrtonosnog oruzja ili Mumije koje nekim slucajem uvijek uspijem pogledati, ali doslo je do prekoreta. Nadam se, U zadnjih pola godine gotovo svaki mjesec sam bila u kinu. Da, kinu, onom cudu sa skupom hranom,skupom vodom i skupim kartama. I nisam zalila novce. (Osim mozda u prvih 15 min Mad Max: Fury Road, al poslije me proslo.) A onda smo nabavili nesto filmova nominiranih za Oscara i u dva vikenda za redom uspjeli pogledati cak nekoliko njih. Smanjujemo zaostatak. I pomirila sam se sa sadrzajem. Ok, nek je blesavo. Nemre sve bit pametno. Neke od najblesavijih stvari svog vremena danas su klasici. Neke od najblesavijih stvari naseg vremena bit ce klasici. Objasnila sam sama sebi da ne mora sve biti nuklearna fizika i biti pametno i revolucionarno,. Treba uzivati u umjesnosti na svim poljima. I nalaziti ljepotu u detaljima. Stoga, danas, moje jako kratke filmske kritike filmova koji su mi se strasno svidjeli zbog pojedinih detalja. Hail Caesar (2016) - braca Cohen vole stare filmove, a ja sam jako sretna sto ih oni toliko vole da su isli snimiti nesto ovakvo sasavo danas. Longest week (2014) - jesensko-zimska romansa ispala iz kasnih 60ih. Vizualni bomboncic. Jason Bateman i Olivia Wilde cagaju. Nije ipak posve klisej jer jer hepiend djelomican. Man from UNCLE (2015) - skroz simpa u stilu zabava-za-subotnju-vecer, sareno, lijepa fotografija i dobri kostimi. Soundtrack za 5. |
- 18:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
