/
srijeda, 10.10.2018.
Retro
srijeda, 10.10.2018.
Retro
|
Stvari koje su bile kul prije 20 godina sada se nose na majicama. Ne mogu dokučiti je li to samo retro-nostalgična furka, način da se zaradi na ljudima koji tada nisu a sada imaju novaca za trošenje na glupe stvari, ili je možda ironiziranje i zafrkancija. Zabrinjavajuće je vidjeti Buffy majicu u dućanu uz majice na Back to the future, Dirty dancing, Madonnu, Cher ili Lego. Sve navedeno iza Buffy su klasici, kaže moj mozak, a Buffy....se pojavila prije 21 godinu, postala kultna stvar i svega 14godina nakon zadnje klape je toliko klasična da može na majice iz H&M, dodaje taj isti mozak. Ne osjećam se staro, a opet su stvari koje sam voljela sada retro. Nije mi to lako prihvatiti. A onda se ovaj tjedan dogodilo nešto još čudnije. Na koncertu (Texas, koji je u zenitu slave bio 1997-2001) sam upoznala studenticu i počela chatati s njom. Voli filmove i Alana Rickmana. U jednoj rundi jesi-gledala-ovo-ono rekla sam kako sam Dogmu (1999) i Love Actually (2003) gledala u kinu. Njoj je to wow. Ozbiljno, nekome je nešto što sam ja radila, i to davno, kul. Ne zato što je to doista kul, nego zato što je retro-dušica, ali premlada i nije to sama mogla napraviti tada. I neke stvari iz mog života njoj su kul, jer ona ne može to tako. Oh,honey. Nisam nešto posebno radila na tome, to samo dođe s godinama. Nisam pametna/uporna, samo dovoljno stara. Nastaljamo priču o filmovima, razbacujemo se naslovima. Truly Madly Deeply, Blow dry, A life less ordinary, Shallow grave, American hustle, Joy.. -Kad si stigla sve to pogledati?- izlane ona nevino. Imam 13 godina fore pred tobom, rekla bih joj. Al samo mudro šutim. Oznake: 20e, 30e, filmovi, alan rickman, Texas, ewan mcgregor |
- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.11.2013.
Munchen i Texas
|
Dugi vikend najbolje je iskoristiti tako da se ode na koncert. Ovaj koncert stvarno se dugo čekao i nije bilo govora da ga se propusti- Texas u Munchenu u sklopu welcome back turneje za Allya McErlainea. Super G i ja smo se spakirale u jednu torbu i otperjale. U avionu za Danke Dojčland posluživali su nas zlatokosi muškarci i žene i osjećala sam se kao u nekom starom SF filmu. Fino smo jele i loše spavale. Subotnja šetnja gradom bila je sjajna. Vrijeme je bilo lijepo, grad je bio krcat, a imale smo i stručno domorodačko vodstvo. Razgledavale smo skupe čajeve, skupe začine, skupe kolače i skupu robu i kupile od svega po nešto, čisto da proslavimo vikend, sunce i koncert. U pivnici smo jele prave domaće stvari na domaći način-naučila sam kako rezati i guliti bijele kobasice. Knedle od krumpira bile su sjajne, a senf se dijelio na kile. Doduše,tek u trećoj pivnici našle smo dovoljno mjesta za ugodno sjedenje i konobari su nas bez problema primijetili, ali tako je to kad si u međunarodnoj gužvetini. Jednu poznatu pivnicu prošle smo samo turistički i tek tada sam shvatila pojam Sauerkrautkoma, ujedno i naziv jedne knjige. Oko nas sjedili su Španjolci, Talijani, Englezi i pijani domaći navijači koji su bili samo smiješni, ne i naporni. Muškarci raznih dobi su u pivnicama (i dućanima elektroničkom robom) gledali utakmice koje nije prenosila zemaljska televizija. Sređene ženskice su cvrkutale uokolo spremne za izlazak. Konačno sam ulovila i malo Glockenspiela. I sve je bilo lijepo, zabavno i šareno i bilo bi savršeno, samo što nikako nisam mogla naći neograničen wifi, ili bar wifi na koji sam se mogla normalno spojiti i da onda sve aplikacije normalno rade. Bila sam odsječena od svijeta! Jedva sam 5 minuta prosurfala i skinula poruke u robnoj kući, koja daje čak 3 sata wifija, ali tada je već trebalo krenuti dalje. Kad već kukam, samo da kažem- moj njemački je jadan. Posluži, al nije to više to. Sva sreća da me profesor nije čuo. Konačno, umorne i zgužvane, pune piva (ili radlera) i pereca, došle smo u Cirkus. Sjedile smo na tribini, među starudijom. Svi moji strahovi koje sam imala mjesecima zbog kupovine karata vratili su se i klepili me po nosu. Grizla sam se što nisam kupila jeftinije karte, one za parter, da se možemo progurati naprijed među mlade ljude koji mogu skakati i virštati. Starije tete i tetci oko nas s odobravanjem su kimali, pljeskali i snimali, ali trebalo im je neko vrijeme dok se nisu zagrijali i malko pomaknuli i to me užasno smetalo. Uspjele smi i nešto slikati, iako je mobitel s odličnom kamerom patio od prazne baterije, što me također jako mučilo. Publika je ludila na svaki mig s pozornice, Sharleen je dobila pismo i majicu, a jedna posebno dobro plešuća ženskica dobila je i zagrljaj od klavijaturista Mikea. Kupile smo majice, jer nikad ne znaš kad će biti sljedeća turneja. (Kad god bila, nadam se da ćemo biti bolje od teta i tetaka koji su sjedili oko nas. ) Dok smo čekale na stanici i prisluškivale ljude koji su također bili na koncertu, i pitale se kamo su nestali Hrvati koji su bili u dvorani, kraj nas je prošao Cocktail tram. Mi se jedva vučemo do kreveta, ali Munchen partija dalje. Odjednom, bila je nedjelja. Valjalo je napustiti srednjovjekovni Dinseyland, domovinu piva i pereca. Naša jedna torba odjednom je bila dupkom puna, a suveniri su se prelijevali i iz ruksaka. Bilo je hladno i vjetrovito. Zlatokose žene iz aviona jako su se ispričavale zbog turbulencija, a letjeli smo tako da smo se neko vrijeme čvrsto držali za rukohvate. I onda smo sletjele u južinu. Vjetar, kiša, svakodnevnica. Oznake: Texas, sharleen spiteri, Munchen, koncerti |
- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
