/
srijeda, 10.10.2018.
Retro
srijeda, 10.10.2018.
Retro
|
Stvari koje su bile kul prije 20 godina sada se nose na majicama. Ne mogu dokučiti je li to samo retro-nostalgična furka, način da se zaradi na ljudima koji tada nisu a sada imaju novaca za trošenje na glupe stvari, ili je možda ironiziranje i zafrkancija. Zabrinjavajuće je vidjeti Buffy majicu u dućanu uz majice na Back to the future, Dirty dancing, Madonnu, Cher ili Lego. Sve navedeno iza Buffy su klasici, kaže moj mozak, a Buffy....se pojavila prije 21 godinu, postala kultna stvar i svega 14godina nakon zadnje klape je toliko klasična da može na majice iz H&M, dodaje taj isti mozak. Ne osjećam se staro, a opet su stvari koje sam voljela sada retro. Nije mi to lako prihvatiti. A onda se ovaj tjedan dogodilo nešto još čudnije. Na koncertu (Texas, koji je u zenitu slave bio 1997-2001) sam upoznala studenticu i počela chatati s njom. Voli filmove i Alana Rickmana. U jednoj rundi jesi-gledala-ovo-ono rekla sam kako sam Dogmu (1999) i Love Actually (2003) gledala u kinu. Njoj je to wow. Ozbiljno, nekome je nešto što sam ja radila, i to davno, kul. Ne zato što je to doista kul, nego zato što je retro-dušica, ali premlada i nije to sama mogla napraviti tada. I neke stvari iz mog života njoj su kul, jer ona ne može to tako. Oh,honey. Nisam nešto posebno radila na tome, to samo dođe s godinama. Nisam pametna/uporna, samo dovoljno stara. Nastaljamo priču o filmovima, razbacujemo se naslovima. Truly Madly Deeply, Blow dry, A life less ordinary, Shallow grave, American hustle, Joy.. -Kad si stigla sve to pogledati?- izlane ona nevino. Imam 13 godina fore pred tobom, rekla bih joj. Al samo mudro šutim. Oznake: 20e, 30e, filmovi, alan rickman, Texas, ewan mcgregor |
- 11:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 16.01.2016.
Godine
|
Umro je Bowie. Svi mediji i drustvene mreze su cvilile. Ja sam bila vraski iznenadjena. Nisam nikad mislila da bi on a)mogao umrijeti b)mogao uciniti nesto tako obicno i svakodnevno. Nisam bas neki fan. Tek zadnjih godina pocela sam kuziti njegove stvari iz 70ih. Do nedavno svidjale su mi se samo njegove mainstream stvari, one na koje svi kriticari i ozbiljni ljubitelji glazbe frknu nosom. Isprepadao me kao vrticanku spotom Ashes to ashes, kao malo stariju klinku zaplasio me u Labirintu, kao srednjoskolku me zabrinuo svojim vampirstvom i nemrtvoscu u filmu Hunger, a i 90ih mi je bio naizmjence cudan i neodredjen. I sad,kad sam konacno malo sazrela, on se pokupi i ode. I bas mi je zao. A onda, par dana nakon toga, ode i Alan Rickman. Njega sam uvijek voljela. Taj,glas, taj pogled. Bio je tako slasno zao, tako tuzno slomljena srca, tako seksi ironican i cinican do besvijesti, tako duhovit. Opet je pocelo cviljenje u medijima. Opet sam se iznenadila. Mislila sam da samo ja i jos troje ljudi znamo kako je sjajan. Iako sam ridala sto nije za sobom ostavio dvjesto dopetsto audio knjiga, bilo mi je drago sto pogresno procijenila znacaj njegova lika i djela. Prijateljica i ja smo kukale jedna drugoj. Rekla je jednu recenicu koja je tako dobro sve opisala, da me steglo u grlu. "Sad smo u tim godinama kad umiru junaci nase mladosti". Kvragu. P.S. U medjuvremenu umrli su jos neki poznati glazbenici. Najnovija teorija je da Bog okuplja supergrupu. Oznake: david bowie, alan rickman, umjetnost, smrt |
- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
