|
|
U kinu ove godine gledam samo nastavke, shvatila sam prošli tjedan šuškajući grickalicama dok sam čekala da se ugasi svjetlo. Star Wars, Trainspotting, Blade Runner. (Gotovo bismo mogli i Valeriana ubrojiti u niz, kao nastavak Petog elementa, ali poštenije je reći da je on druga verzija, jer Besson ima par priča koje stalno iznova snima.) Zadnjih godina samo pišu o tome kako su filmovi poglupili i kako umjesto priče imaju efekte, a nema ni originalnih ideja, već se samo reciklira i nastavlja ono što prolazi dobro. I eto me, upala sam u holivudsku zamku nastavaka, pomislih presjekavši kikiriki štapiće jaffa keksom. Misliš da si pametniji od toga, ali zapravo nisi, pa gledaš podgrijane i rearanžirane stvari koje su žarile i palile kad si bio duplo mlađi (ili možda u vrtiću). Ali skroz su dobre. Oznake: film, kino, blade runner, trainspotting |
Vec dugo vremena patim sto nemam vremena, zalim se kako je popis filmova i serija "za pogledati" sve dulji i dulji. Osim nenamjernog zanemarivanja sada popis ignoriram i namjerno, jer mi je lakse gledati reprize na RTL2 ili Domi, nego uguravat film medju dvije setnje psa, pranje sudja, vecere i nalazenja najmanje zguzvane majice za obuc na poso. Neko vrijeme strasno mi je islo na nerve sto je sve na mom eksternom disku duljine oko 2 sat ili vise, jer mi je bilo tlaka formatirat to u radne dane ili prenatrpane vikende. Onda sam zamjerala filmovima sto su uglavnom blesavi, ako vec na nesto odvajam sate moze li to biti dobro barem, molim lijepo? Neko vrijeme izgledalo je kao da sam sama sebe osudila na reprize Smrtonosnog oruzja ili Mumije koje nekim slucajem uvijek uspijem pogledati, ali doslo je do prekoreta. Nadam se, U zadnjih pola godine gotovo svaki mjesec sam bila u kinu. Da, kinu, onom cudu sa skupom hranom,skupom vodom i skupim kartama. I nisam zalila novce. (Osim mozda u prvih 15 min Mad Max: Fury Road, al poslije me proslo.) A onda smo nabavili nesto filmova nominiranih za Oscara i u dva vikenda za redom uspjeli pogledati cak nekoliko njih. Smanjujemo zaostatak. I pomirila sam se sa sadrzajem. Ok, nek je blesavo. Nemre sve bit pametno. Neke od najblesavijih stvari svog vremena danas su klasici. Neke od najblesavijih stvari naseg vremena bit ce klasici. Objasnila sam sama sebi da ne mora sve biti nuklearna fizika i biti pametno i revolucionarno,. Treba uzivati u umjesnosti na svim poljima. I nalaziti ljepotu u detaljima. Stoga, danas, moje jako kratke filmske kritike filmova koji su mi se strasno svidjeli zbog pojedinih detalja. Hail Caesar (2016) - braca Cohen vole stare filmove, a ja sam jako sretna sto ih oni toliko vole da su isli snimiti nesto ovakvo sasavo danas. Longest week (2014) - jesensko-zimska romansa ispala iz kasnih 60ih. Vizualni bomboncic. Jason Bateman i Olivia Wilde cagaju. Nije ipak posve klisej jer jer hepiend djelomican. Man from UNCLE (2015) - skroz simpa u stilu zabava-za-subotnju-vecer, sareno, lijepa fotografija i dobri kostimi. Soundtrack za 5. |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |