/
srijeda, 21.12.2016.
Predblagdanski
srijeda, 21.12.2016.
Predblagdanski
|
Top 3 blagdanske brige 1. Domjenak I ove godine u mojoj firmi se organizira bozicni domjenak. No, za razliku od lani, sada smo se raspistoljili. Davimo se u bakalaru i poklanjamo skup alkohol. Kako sam proslih nekoliko domjenaka propustila jer sam isla kuci, ovaj me nekako veselio, promjene radi. Dok se nisam suocila s okrutnom stvarnoscu u kojoj vecinu stvari nabavljam ja, bez sofera, i zatim ostatke vecine stvari cistim ja. Jupi. 2. Crosstown traffic Kupila sam kartu za bus, treba jos samo doci do njega. Zbog lanjske traume uzrokovane nemanjem taksija, a imanjem preteske torbe, borim se protiv slika u kojima zapinjem u guzvi dokle oko seze,pa trcim na 500m s preponama, da do busa stignem. Prestani s tim, sve ce bit u redu, bit ce sve u redu! 3. Neradni dani Kada doputujem kuci, dva i pol dana cu biti zatocena u kuci s mamom, koja zadnjih godina jednostavno previse prica. Ponekad prica toliko da poludim jer ne mogu u miru gledati film, a ponekad me stvarno umara, pa svaki dan preventivno bjezim od nje po kavama i ducanima. Blagdani bi trebali biti dani veselja i opustanja, zar ne? Nesto radim krivo. Ajde, bar je psenica fino narasla. Oznake: bozic, blagdani, Domjenak, kuci za praznike |
- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 04.03.2016.
Blagdani
|
Slicno kao i u veljaci, tek je pocetak mjeseca, ali u mislima vec sam na njegovom kraju. Uskrs ce, treba uzeti godisnji,oprati ves, spakirati se,otici kuci, provjeriti da li jos stoji, smrzavati se u istoj, te zakljuciti da li roditelj i ljubimci stoje i kako, zaboraviti na posao, udisati morski zrak. I znate sto? Bas mi se ne da. Ne sjecam se da mi se ikad ovoliko nije dalo putovati kuci. Iskreno mislim kako je to poprilicno lose, ali, jos iskrenije, (trenutno) ne mogu ni osjecati griznju savjest zbog toga. Eto, tolko mi se ne da. Kao i mnogo puta dosad, krizam dane do polaska i cijelo vrijeme mislim You cant go home again. Prijatelji su otisli,kuca se smanjila, roditelji su ostarili, kao i ljubimci. Sve je kao isto, ali zapravo drugacije,sve se mijenja, polako, ali vrlo sigurno. I ti sam si drugaciji. Jedes poriluk, koristis hipsterske proizvode, setas psa, imas novu obleku,citas knjige na Kindleu. A jedna od tih knjiga je The book of Joe Jonathana Troppera, sjela mi je ko budali samar. Prica je to o mladicu koji je s gustom otisao od kuce, obogatio se, vratio kuci nakon mnogo godina u bijesnom Mercedesu i sada je jos vise jadan nego sto je bio prije odlaska. Meni uopce nije bilo lose kod kuce, ali razumijem i sjecam se kako je to bilo kad sam samo htjela zbrisati tako brzo da iza mene ostanu crticki oblacici prasine. I sto je najsmjesnije, da sutra dobijem na lotu, opet bih dosla doma za Uskrs i plakala. Mora da je istina onda sto kaze Tropper, i bogati placu. No,do kraja mjeseca ima jos malo ili puno dana, vidjet cemo kako ce se razviti stvar. Hoce li Candy pozeljeti otici kuci? Hoce li joj tamobiti vise dobro nego koma? Hoce li dobiti na lotu? Sto se na kraju desilo Joeu? Provjerite iduci tjedan u isto Candy vrijeme na istom Candy kanalu. Stay tuned! Oznake: knjige, blagdani, kuci za praznike, Bruce Springsteen, jonathan tropper |
- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
