/
subota, 30.06.2018.
Festival (i generacijski jaz)
subota, 30.06.2018.
Festival (i generacijski jaz)
|
Dođem kod Del Boya po voće koje smo kupili na kile i primijetim da nosi narukvicu In Music festivala. Njegovi omiljeni bendovi svirali su prvi i treći dan, a drugi dan se, sav strgan od nespavanja, odlučio ići na Cavea, da mu ne bude poslije žao. Kaže: Prvi put sam bio prije ne znam koliko godina. To je postalo tako mainstream. Volkswagen ima štand, OTP banka ima štand. Možeš kupiti auto, dignut kredit. Nekad je za jesti bilo samo kokica i mislili smo da je to super. Sad pogledaš oko sebe, ima svega, možeš jesti faking libanonsku hranu. I stanem ja u red za jesti, a red beskonačan i konačno dođem do blagajne, a ženska veli: -Ne primamo keš. Ali možete platiti bilo kojom karticom. Oznake: koncerti, festivali, glazba, IN music |
- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.01.2017.
Elvis
|
S 18. godina snima prvu pjesmu, s 19. pocinje nastupati. Kao dvadesteogodisnjak potpisuje s menadzerom koji je teski kockar i koji ne smije izaci izvan Amerike. Partnerstvo traje cijeli zivot. U 21. godini zene vec dobro zaradjuje, zene za njim vriste, a na pragu je toga da postane nacionalna zvijezda. Iduce godine kupuje ranc. Snima mnoge albume i filmove, hrani i dariva blizu i dalju obitelj. Karijera mu se uporava, zeni se. U 33. godini radi comeback i dobiva dijete. Iduce godine pocinje nastupati u Las Vegasu, sto postaje template za mnoge pjevace i s cim se desetljecima kasnije, ljudi sprdaju. U 38. godini se razvodi. Zdravlje ga polagano izdaje, zadnjih godinu-dvije dosta se i udebljao, s cime se, desetljecima kasnije, ljudi sprdaju. Srce ga izdaje kada ima samo 42 godine. I 40 godina nakon njegove smrti svi mu znaju ime. A njegov rodjendan, koji je danas, obiljezit ce mnogi.  Oznake: Elvis Presley, glazba, rock and roll, povijest rocka, amerika |
- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 16.10.2015.
Shame
|
U radionici pisanja jedan od gostujućih autora otkrio nam je igru koju je izmislio kako bi se ljudi koji su zapeli skupa na cudnim mjestima mogli opustiti ibolje upoznati. Nazvao ju je Shame, a igra se jednostavno. Svatko mora na You Tubeu pronaci jednu pjesmu koja mu se svidja, a koje se srami, i pustiti ju drugima. On se, na primjer, srami "Oci su ti ocean", grupe Eni. Prvo smo se sjajno nasmijali na njegovu ideju, a zatim razjadili, jer tu igru nismo mogli igrati - gotovo nitko nije imao signala na mobitelu. Razmisljajuci kasnije sto bih pustila da smo igrali, nasla sam vise stvari. I svih se sramim. Svileni, Magazin Magazin. Te rijeci. Magazin. U moju obranu,ovo se pustalo na tvu kad sam imala 10- 11, a gledali smo tv kad je bilo struje. Spot je saren, bleskast i veseo. I to je stari Magazin, jelte, ne ove danasnje gluposti! All the man i need, Whitney Houston Ljubavna. Dijabeticno sladunjava. Prakticki mozes zamisliti Whitney kako se grli s misicavim mladićem koji kao da je dojahao s naslovnice nekakvog romana za dokone žemskinje. Glupasta- mnoge snazne zene bi se sigurno zrigale. Spot nije ništa bolji. Obučena u crno, kao mlada arhitektica (samo s inicijalima kulerski vezenima na majicu), Whitney luta praznom kućerinom u kojoj vijore zavjese, da bi se, bez posebnog razloga, nasla u prepunom kazalištu, dok iza nje stoji sto do dvjesto curica iz školskog zbora. Totalno idiotski. Ali pjeva ju Whitney Houston! Samo poslusajte taj refren- osjecam trnce! Shake it off, Taylor Swift Ovoga se fakat sramim. Al fakat. Ne volim Taylor Swift. Ona je mlada, bogata,plava, mrsava i svi ju obozavaju. Uzor djevojkama, ljubimica Amerike, cura mnogima. (Zanimljivo, hodala je sa svima, svi su ju ostavili, a opet nekim cudom nitko ne kaze da je drolja.) Sto me zapravo smeta? Sitna sam dusa. Cijeli zivot srecem plavuse koje sve mogu, sve znaju, zgodne su i svi ih vole. Nemrem vise. Ali ima jos jedna stvar, koja nije tolko strasna , al me strasno smeta zato sto ju radi navedena Barbie. Ona mozda pise o teskim stvarima, ali pise na nacin kao da ima 17 godina. A nema. Springsteen se bolje izrazavao od nje kad je bio njene dobi i imao daleko previse rijeci u pjesmama. Njeni tekstovi su bež, preobicni i bez detalja koji ti se urezu u pamcenje. Mogao ih je isto tako napisati i neki decko iz Svedske i random text generator. Ali ova pjesma tjera na ples i porucuje ono sto je bitno u zivotu- samo idi dalje. Oznake: glazba, kic, trash, sram, magazin, whitney houston, Taylor Swift |
- 09:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.03.2013.
Gresna zadovoljstva
|
Nakon godina poznanstva, Englez mi je priznao svoju duboku i mracnu tajnu. Povremeno voli pogledati romantcnu komediju! Ne samo to, zadnja koju je gledao mu se toliko svidjela da mi ju je preporucio.(Ruby Sparks) Smijala sam se ko blesava. A onda sam pocela malo razmisljati. Svi imamo takve grozne tajne, ali moj je problem sto me takvo nesto iznenadilo. Samo zato sto je nerd, svjetski putnik i pravo engleski se sprda sa svim i svacim, ne znaci da nema svoju girly stranu. Da mu bude manje neugodno, priznah mu da svaki put placem na Notting hill. Zatim sam bacila pogled unatrag. U srednjoj sam slusala pop/rock i nikome nisam govorila da ima par pjesama Mariah Carey koje mi se svidjaju. Pocetkom faksa sam bila toliko emancipirana da sam posudila cd Mariah Carey (najveci hitovi) iz knjiznice i sprzila si ga. Krajem faksa posudila sam konacno Bridget Jones knjige i slatko se smijala. Skupljala sam slicice iz Spice Girls zvaka i svi su znali za to. Pogledala sam dva od 4 Sumraka. U javnosti govorim kako je Severinaodlican zabavljac. Gledam bilo sto ako u tome glumi neki glumac koji mi je jako zgodan (Ewan McGregor) ili glumica koja mi je fora (Jennifer Lawrence). Potajice kupujem gumene bombone i cipseve i pojedem sve sama. I tako, prosli tjedan na sajmu starudije desila mi se knjiga za 10 kuna. Sve sam kutije vec obisla i sve knjige preokrenula, a onda sam vidjela nju. Harlequin Vintage. Nikad nisam citala nista slicno. Naslov: The kilted stranger. Ispod naslova nacrtana Barbie plavusa, tamnokosi tip u kiltu, a u pozadini nesto dvorcoliko. Samo sto se nisam onesvijestila. Blurb mi je objasnio da glavna junakinja nakon smrti majke sazna da 1) joj je otac ziv 2) da je Skot c) da ima imanje. Istog trena sam ju kupila. Iz velike potrebe. Kako se puno vozim javnim prijevozom, treba ubiti vrijeme. A bas taj dan sam zavrsila debelo ukoriceni strip. Sad sam negdje na pola. Glavna junakinja je sva plava i smotana i uglavnom pokusavam to ignorirati. Oprastam joj sto je plavokosa zato sto vozi Mini Coopera. Glavni junak je visok, crn, hoda okolo u kiltu i povremeno mi ide na zivce jer sve krivo shvaca. Ali puno mi je zabavniji kad zamislim nekog skotskog glumca. (Najbolje mu pase Gerard Butler.) Kad knjigu procitam poklonit cu ju prijateljici koja je prosla fazu obozavanja fikcionalnih Skota u kiltovima. Vec sam joj pokazala sto sam kupila i ona to odobrava i razumije. Postoji tek jedan problem. Neugodno mi je citati ju u tramvaju. Fakat je. Pokusavam ju drzati sto vodoravnije. Cini mi se da bas svi bulje u mene i podsmjehuju mi se. Posebno srednjoskolci. Dodje mi da se ispricavam. Osjecam kako se crvenim. Zelim iskrojiti omot od papirnate vrecice. Ili naruciti ono u cemu se skrivaju porno mange. Pokusavam ne pokazati da mi je neugodno, al ne mogu si pomoci. Stvarno mi je poprilicni bed. Nazalost, knjiga je savrsenih dimenzija za dzep jakne. Nema druge nego izdurati jos neko vrijeme. Vec krajem tjedna mogla bih zapoceti Operaciju Valkira. Atentat na Hitlera. Tome stvarno ne moze nitko nista progovoriti. Oznake: knjige, glazba, ljubavni romani |
- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.11.2012.
Radijski dani
|
U početku radijskih dana u novom gradu i novom stanu bijaše kotačić. Na kotačiću se odvijao tunning. A pojačavanje i stišavanje je bilo na strelicama gore-dolje. Znači, posve drugačije od moje linije doma. Mnogi trenuci prošli su dok se nisam navikla da je sada sve obratno, a kada sam se konačno navikla, od straha da ne izgubim stanicu gotovo nikad nisam dirala kotačić. Naime, u novom gradu i novom stanu bilo je toliko novih stanica da si se mogao izgubiti u njima i danima lutati. I tako je to išlo, godinama. Stanica se nije micala. Nije bilo potrebe za njim. To je bila dobra stanica, još od svojih početaka. Koji su se nekako poklopili s mojim počecima hoh i nobl slušanja radija- na mini liniji. A onda, unutar godine dana, moja linija doma otkazala je poslušnost i više ne svira cd-e, u novom gradu i novom stanu stvorila se nova linija, a dobra stanica mi je dosadila. Ozbiljno, mjesecima ju slušam od jutra do kasnog popodneva. Ide mi, da prostite, na uši van. Puštaju stalno iste stvari, njih 20, svaki dan. I dalje su na starom singlu Lane Del Rey. Tu i tamo otkriju neku staru stvar (B.Adams, Bon Jovi, Heart) i onda ju puštaju svako malo. Hvala nebesima, nemaju jutarnji show i prank calls. Ali nije to više to, nekako. Odlučih proširiti horizonte. Danas sam memorirala stanice na novoj liniji. Uglavnom zato jer sam ih uspjela nekako sve izbrisati kad sam htjela na popis dodati novu stanicu. Uglavnom, prvi put da mogu memorirati stanice u 15 godina. Mjesta ima za 15 stanica, memorirala sam ih 10, uglavnom onih na kojima sam se ranije slučajno zaustavljala i nisam pobjegla vrišteći. Čak sam nakon memoriranja slušala Radio student jedno dobrih 5 minuta. Sad sam spremna. Horizonti, otvorite se. |
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
