/
ponedjeljak, 25.07.2016.
Izlazak
ponedjeljak, 25.07.2016.
Izlazak
|
Izlazak srednjškolaca: Klupa, vino, cola Izlazak studenata: Kafić, pelin Izlazak radnog naroda: Pivnica, pivo, pecivo Izlazak mladih majki: Susjedin stan, sat i po bez djeteta, pola čaše bilo kakvog alkohola |
- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 19.07.2016.
Tougher than the rest
|
Nesto me vec mjesecima muci. Springsteen ima turneju po Europi, koju ja uporno pratim, al ne idem na koncert. Imam nekih drugih planova za ljeto. Tj, imala sam te druge planove jos davno, a onda se Springsteen desio. Od srednje skole (znaci, vec skoro 20 godina (bloody hell!!!)) gledam te aranzmane bus+karta za koncert i govorim si iduci put, iduci put. Ove godine mogla je biti ta godina. Razmisljala sam o placanju na rate, o tome da skurim ustedjevinu u dolarima, svasta sam kombinirala. I na kraju pustila. I sad zalim, zalim, zalim. On uporno obilazi gradove, poznanici poznanika svako malo prijavljuju kako su se odusevljeni vratili iz Rima, Milana, Munchena. Strah me. Sjajan je on tip, i vraski zilav, al ima sad vec dosta godina. Jeste li primijetili kako poznati umiru ko muhe ove godine? A ako i odradi jos jednu turneju, hoce li moci to izdrzati,unatoc dzogiranju i vegetarijanstvu? Redovito me uhvati muka dok gledam te videe i slike, lupam glavom u tvrde povrsine i kunem. Pa bila si jednom, kaze kolegica, sto sad hoces? Jesam, bila sam, prije ravno 7 godina. Bilo je to kao lijep san. Ako ne odem opet, necu ga zapamtiti, vrlo jednostavno. Necu opet dozivjeti rock misu samo za mene i 40 000 mojih novih najblizih prijatelja, necu vidjeti tu silnu energiju i vezu s publikom. Jednostavno, necu. Bok, Bruce. Imali smo lijepu vecer u Munchenu 2009. Uvijek cu je se mutno sjecati. Hvala ti na svemu. Oznake: Springsteen, rock, turneja |
- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 15.07.2016.
Rocko
|
Prelazim u novu demografsku skupinu ovaj tjedan. Pomicem se kucicu dalje na raznim popisima i statistikama. Gubim pravo da se natjecem medju mladim piscima i da mi kao takvoj izdaju prvi roman. Kad cuju koliko imam godina, seoske babe ce vrtiti glavom i pitati me kad mislim roditi. Osim svega navedenog, stize i sol na ranu. Moja rodjendanska zabava je ove godine nekarakteristicno skromna jer cuvam pare za putovanje krajem mjeseca, ali cak i tako skromna se jos vise smanjila - od mini zabave pretvara se u mikro zabavu, jer su svi negdje. Dosad, rekla bi kraljica, we are not amused. Oznake: rodendan, proslava, 35, zabava |
- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 06.07.2016.
Na plazi
|
Vikendice,male i bijele, sakrivene drvecem,stoje i tiho cekaju. Svake godine u ljeto u te kucice ulaze ljudi, zamor, mirisi hrane i cigareta, pijesak s plaze, musice i mravi. Svaka vikendica, pa tako i nasa, moze ispricati mnoge price, o vremenima,o ljudima, o obiteljima, o ekonomiji, trendovima,ali meni najzanimljivije price su one o prijateljstvu. Tesko je izbrojiti koliko je sve ljudi bilo ovdje ljeti. Neki prijatelji vise ne dolaze, neki jos nisu dosli, a neki se vise nikad nece vratiti Prolaze vikendi, godisnji, ljeta, godine, druzenja, putevi se sastaju pa rastaju. Sada smo tu, i ne osvrcemo se, uzivamo u trenutku. Sunce, vrucina koja dolazi sa svih strana, neobicno mnogo komaraca, hladjenje u moru, orosene limenke pica, fina hrana, smijeh, zrikavci, zvijezde, povjetarac, ugodne noci. U ovom kratkom vikendu spoznajem dvije stvari o svojim prijateljima. Kao da uocavam stvari koje prije nisam na njihovim slikama, vrlo bitne detalje. Spacey zeli biti svugdje,probati sve, dozivjeti sve, poboljsati sebe na sto nacina. Spavanje i jelo nisu potrebni, dok se ne iscrpi do krajnjih granica,dobije pet bolestina, tri ozljede i zavrsi na kisiku. Zivi kao da ce uvenuti ako sjedi kod kuce, zivi kao da nema sutra, zivi kao da se iskupljuje ili kaznjava za samo njoj poznata djela. Prakticna je ona cura, ne vjeruje u stvari koje ne moze vidjeti, kao sto su kiropraktika i jet lag, a vozni red postuje samo okvirno, jer zna da ce ju se sacekati. Doduse, nije toliko prakticna da bude dosljedna u interesima, navikama i stvarima za koje zna da ih (ne) treba raditi. Zapravo, sve kod nje ide na tezi nacin, kasnije, skuplje, napornije, brze, melodramaticnije nego sto bi trebalo biti, jer unatoc dobrim namjerama, sama sebi radi kaos. Ima romanse i ljepote u tom njenom putu kroz zivot, penjanju preko zidova i udaranju glave u iste. Ali mozda, samo mozda, ima i neceg neskoncentriranog, nemarnog, sebicnog, zeli sve odjednom, sada i ovdje. Gotovo kao.... dijete. M.Z. je miran i tih decko, drustveno nespretan, ali dobar, Zene ga jako vole, vjerojatno zbog te njegove djecacke strane. Ali djeca nisu samo blaga, nasmijana i nevina, djeca su mali ljudi. Oni izvoljevaju, manipuliraju, lazu. A M.Z. nikada nije vise bio malo dijete nego u trenutku kada je posizio na svoju curu jer mu je srusila koncept. A posizio je tako sto se kao vozac pokupio i ostavio svoje prijatelje da se kuci vracaju pjehe. Nije to bio dalek put, a neki su i onako planirali ici pjeske, ali takvo ponasanje me vraski sokiralo. Nisam ga nikad vidjela takvog. Smotana kakva jesam, nisam shvatila da postoji ikakva drama medju partnerima, pa sam ga svojim forama jos vise izivcirala, prekipjelo mu je i zbrisao je. Kad sam skuzila problem, zasramila sam se ...sve dok nisam shvatila da se ne skriva u birtiji nego je nestao. Onda mi je sinulo da je blesav. A i mi, cetiri zene zaostale u njegovoj prasini, takodjer smo blesave jer titramo oko njega, malog blesana. Kad se vratio nakon dva sata odahnula sam i odmah ga pozelljela ispljuskati. Kao prvo, zivot ne ide uvijek kako ti oces! Kao drugo, to je sicusna stvar oko koje se pjenis! Kao trece, tako se ne ponasa prema ikome! Htjela sam mu ocitati bukvicu, ali nisam, jer bi vjerojatno pobjegao natrag kuci istog trena i otkazao pozivnicu za vjencanje, a mozda i samo vjencanje. Jos danima sam zgrozena. Pitam curu kako podnosi te ispade. Kaze, nije lako, ali ima kvaliteta zbog kojih se isplati trpiti te zute minute. I to je to. Veliko otkrivenje. Za sebe znam da nisam pretjerano zrela, ali mozda nisu ni oni, moji dragi prijatelji. Mozda smo svi sebicni, neodrasli, razmazeni klipani i zato se tako dobro slazemo. Sve radimo kako nama pase, a kad nam ne pase ili to ignoriramo ili pocnemo gluparati. Izgleda kao da kulerski lezimo na plazi, ali ako bolje pogledate nase sjene,vidjet cete kako se igraju s kanticom i lopaticom. Oznake: prijatelji, karakter, Vikendica, druzenje, more |
- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.07.2016.
Fotogenicna
|
Ovaj tjedan bila sam na moru, a svako ljetovanje/godisnji/putovanje sa sobom donosi puno fotografija. Ja sam ona koja fotka i sjajna druzenja i sve nebitne trenutke, arhivira za vjecnost bas sve sto se desi. Mene zafrkavaju sto snimam, a onda me poslije traze da im posaljem slike, jer nitko drugi nista nije slikao. Tako i na moru stalno skljocam uokolo, vadim mobitel, snimam na slijepo dok sunce jako sja,nema veze sto ne vidim sto radim, vec ce jedna uspjeti. A kad uspije, bit ce mrak, vjerujte mi. I mozda ode na Instagram. Sad imam mobitel sa posebnom tipkom za selfije i pristojnom prednjom kamerom, kako bi iskustvo neprestanog fotkanja bilo jos kvalitetnije. Ovo ljetovanje donijelo je i posjet filmski lijepoj plazi. Nas cetvero, cetiri mobitela i dvije kamere. Naravno, jedino sam ja svoju kameru zaista koristila, okidajuci na najvecoj rezoluciji ogranicen broj fotki (jer sam zaboravila bekapati karticu) i tjeseci se kako je 31 slika sasvim ok, jer nekoc smo imali filmove s 24 snimke i nekako smo prezivjeli i da samo treba pametno birati. Imali smo i set Odavde-do-vjecnosti fotki, koji sam ja inicirala, valjanje po svjetlucajucem plicaku sa savrsenim kamencicima i beskrajnim plavim nebom u pozadini, poziranje nas triju prijateljica iz skole, ravno 15 godina nakon mature. I ne muci me to sto smo svi polugoli ili sto je kamera blizu i sto je megapiksela puno. Muci me druga stvar dok pregledavam te fotke i odvajam ih za slanje. Ja sam, jednostavno i neupitno- nefotogenicna. Znam to odavno. Jos od razrednih slika. Ako se previse nasmijem, vidi mi se samo zubno meso, a oci utonu i postanu samo prorezi uokvireni boricama. Dobar snop svjetla otkrit ce i nekakvu bedastu zilu blesacu na celu. Jedno uho mi je klempavije od drugog. Imam bradu s rupicom, kao superjunak, sto je mozda zgodno za likove u stripovima, ali ja sam ipak prosjecna zena iz stvarnog zivota. Iz poluprofila izgledam zlocesto, kao klasicna negativka iz sapunica, nesto u mojim obrvama jednostavno govori da nesto smjeram. I zato kad zamolim nekoga da okine par slika i onda mi oni vrate kameru da vidim je li ok, ja samo mahnem rukom. Najbolje da cu reci da nije dobro i traziti ponovni pokusaj. To je jednostavno 1.nepristojno, a najvaznije 2. nepotrebno jer spasa jednostavno nema. Sve oko mene na fotki je sigurno dobro, ali ja sam ispala vec nekako, i to sigurno ne onako kako zelim. Znam, stvarno znam, trebala bih se smijesiti samo kao Mona Lisa kako bi stvar funkcionirala, samo malko u kutevima, ponekad to i pokusavam, ali ne mogu. Sunce pici, more hladi, dosli su mi prijatelji, subota je beskrajna i smijem se od srca i ne zelim to skrivati. Ali brate, izgledam stvarno bezveze pri tome. Oznake: fotografije, Putovanja, ljeto, instagram, fotogenicnost, plaza, more |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
