/

ponedjeljak, 25.01.2016.

Cjelozivotno ucenje

Ljeto, vruc, vedar dan na moru, mirisi sol, povjetarac pirka.
Nakon sto smo obavili pekaru i kafic prijatelj i ja stojimo u redu za kisok Hrvatske lutrije. Jackpot je bio visok, sjecanje me cesto vara, ali mislim da se radilo o oko 40ak milijuna kuna, hence the red pred kioskom.
On je prekrizio samo neparne brojeve, a ja godisnjice, rodjendane i slicno. Objasnjava mi da je vjerojatnost jednaka, sto god ti prekrizio. Mislim da je blesav jer nitko nikad nije dobio zahvaljujuci kombinaciji 1,3,5,7,9.
Pita me sto cu napraviti kad dobijem jackpot. Odgovaram da cu novce podijeliti familiji,pa ih nemastovito utrositi na putovanja, kuce, stanove, aute, obleku i hranu. A da mi ne bude dosadno, upisat cu faks koji me uvijek zanimao. Moras imat nesto da te nervira u zivotu.
Kad ja njega pitam, kaze da ce izgraditi slanovod- morsku vodu ce dopremiti u Zagreb, paonda tamo izgraditi aqua park.
Do danas to je najoriginalniji odgovor na pitanje o trosenju opscenih kolicina novca koji sam ikad cula.
Nazalost, ni on ni ja nismo osvojili nista tog tjedna, a kamoli jackpot.

Proslog tjedna, u nedostatku faksa, krenuh na tecaj. Ucim novi jezik po prvi put od 4. srednje, kad sam neredovito jedan semestar isla na spanjolski. Dobro su mi isli jezici u skoli, pa se nadam da ce i ovaj. U
A onda iznenadjenje.
Iako ucim talijanski, koji je prisutan, pjevan i opcenito djeluje kao da bi ga se moglo usvojiti osmozom, otkrivam da mi se mozak od zadnjeg koristenja sasusio.
Dva dana ucimo 5 recenica i nikako da ih zapamtim kako se spada, nikako da ih lijepo izgovorim i opcenito nikako da se prestanem osjecati i odgovarati na pitanja kao krele.

Sto ako zapravo nisam tako pametna? Ili, sto ako vise nisam pametna?
Toliko o cjelozivotnom ucenju.


Oznake: Lutrija, ucenje, fakultet, tecaj jezika


- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 20.01.2016.

Murtaugh

Kolegica mi je poslala link na program tecaja jezika koje organizira nekakva udruga koja dovodi studente volontere iz stranih zemalja da poducavaju domoroce svojim jezicima.
Tri put tjedno, pet tjedana, cijena 120 kn, 20 min hoda od kuce.
Jednostavno sam morala upisat.
A kad vec upisujem, zasto ne probati nesto posve novo. Recimo, talijanski.
Jer kakav sam to Dalmos ak ne se ne znam sporazumjet na talijanskom?!
Kupila sam novu biljeznicu, spakirala pernicu i s veseljem cekala pocetak tecaja.

Prvi dan je dosao, a ja sam patila.
U petak sam izasla van, prvi put nakon vise od pola godine i nisam se naspavala, u subotu sam bila u djiru i nisam se naspavala, u nedjelju sam bila u djiru i nisam se naspavala, na poslu je bilo naporno, setala sam psa po hladnoci, dosla u skolicu, pravu srednjoskolsku skolicu, dosla u razred, sjela u klupu, bila tamo najstarija i najumornija, pokusavala se koncentrirati, kljucala, lose citala dijaloge iako isam ih cula 5-10 puta taj dan, osjecala se ko kreten, pocela se sjecati svih trauma iz skole, razmisljala o tome kako moram jos skociti u ducan i docekati gosta i zakljucila
I'm too old for this shit.

Jos samo 17 satova do kraja tecaja.

Oznake: tecaj, tecaj jezika, skola, srednja skola


- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.01.2016.

Godine

Umro je Bowie. Svi mediji i drustvene mreze su cvilile.
Ja sam bila vraski iznenadjena. Nisam nikad mislila da bi on
a)mogao umrijeti
b)mogao uciniti nesto tako obicno i svakodnevno.

Nisam bas neki fan.
Tek zadnjih godina pocela sam kuziti njegove stvari iz 70ih. Do nedavno svidjale su mi se samo njegove mainstream stvari, one na koje svi kriticari i ozbiljni ljubitelji glazbe frknu nosom.

Isprepadao me kao vrticanku spotom Ashes to ashes, kao malo stariju klinku zaplasio me u Labirintu, kao srednjoskolku me zabrinuo svojim vampirstvom i nemrtvoscu u filmu Hunger, a i 90ih mi je bio naizmjence cudan i neodredjen.
I sad,kad sam konacno malo sazrela, on se pokupi i ode. I bas mi je zao.

A onda, par dana nakon toga, ode i Alan Rickman.
Njega sam uvijek voljela. Taj,glas, taj pogled. Bio je tako slasno zao, tako tuzno slomljena srca, tako seksi ironican i cinican do besvijesti, tako duhovit.
Opet je pocelo cviljenje u medijima. Opet sam se iznenadila. Mislila sam da samo ja i jos troje ljudi znamo kako je sjajan.
Iako sam ridala sto nije za sobom ostavio dvjesto dopetsto audio knjiga, bilo mi je drago sto pogresno procijenila znacaj njegova lika i djela.

Prijateljica i ja smo kukale jedna drugoj. Rekla je jednu recenicu koja je tako dobro sve opisala, da me steglo u grlu.

"Sad smo u tim godinama kad umiru junaci nase mladosti".

Kvragu.



P.S.
U medjuvremenu umrli su jos neki poznati glazbenici. Najnovija teorija je da
Bog okuplja supergrupu.

Oznake: david bowie, alan rickman, umjetnost, smrt


- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.01.2016.

Setnje

Kad tjedan dana setas psa po 15-20cm snijega, poimanje hladnoce se mijenja.


Dan prvi, oprema:
potkosulja,majica kratkih rukava,majica dugih rukava, dzemper, prsluk, sal, kapa, jakna, rukavice, tajice, hlace, carape, vunene carape


Dan sesti,oprema:

tajice, hlace, carape, potkosulja, majica kratkih rukava, dzemper, sal, raskopcana jakna

Oznake: setnja, pas, snijeg, vrijeme, hladnoca


- 17:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31





I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed,
or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed.
You know, as a career, I don't want to do that.

(John Cusack, Say Anything)




Stats Creative Commons License
candy store by Candy Kane is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Croatia License.