/
utorak, 18.10.2016.
Zadaca
utorak, 18.10.2016.
Zadaca
|
On sjedi i stisce olovku, strahovito koncentriran na slova koja pise. Ja sjedim kraj njega i preznojavam se. Vec drugi put radimo zadacu, i zbog toga se osjecam nepismeno, nesposobno i ne- sve ostalo. A radimo zadacu za drugi osnovne! Koje rijeci su radili? Koje znacenje pripisuju rijecima koje su radili? Kojim redoslijedom ih uopce slazu?? Sve me muci. A ponegdje su se dogodile i pogreske u printanju i slaganju teksta, sto me jos vise prepada. Jos gore, danas radimo matematiku. Ja s nekim radim matematiku. Ja, koja sm imala jedva 2 u skoli, i isla dvaput na popravni. Ja, koja godinama nisam nista radila bez kalkulatora, toliko da mi i mnozenje i dijeljenje s upotrebom olovke pri rjesvanju zadataka u subotnjim novinama izaziva zebnju. Dakle, ja, takva i on, na pocetku akademske karijere, rjesavamo matematiku. Cini mi se vec godinama da je glavni problem zadataka s rijecima to sto su te rijeci slozene u prekomplicirane recenice u kojima se ucenici lako izgube. No sto ako nije tako? Sto ako je to trik da se vidi tko je bistric, a ja to ocito nisam bila? Mukotrpno se pomicemo po stranici, od zadatka do zadatka, sad smo na polovici. Ponekad je brzoplet, bas kao sto sam i ja bila. Trudi se usporiti tako da zadrzi dah. Pitam se je li to sam izmislio ili mu je netko preporucio to kao metodu. Pitam se hoce li se onesvijesiti od zadrzavanja daha. U rjesavanju nalazimo dva zadatka, koji se ponavljaju, a stvaraju mu problem. Pokusavam mu objasniti. Zatim crtam. Zatim koristim pomagala. I dalje nisam sigurna da je shvatio. Sutra pise test, a mama radi dulje. Crvenim se. I onda, nekako, dolazimo do kraja stranice, a time i kraja lista. Spas! Xbox za njega, kraj strahova za mene. Sjedim kao ispuhani balon, dok on veselo skakuce uz Minecraft. Ovo je tesko. Kako to ljudi rade godinama??? Oznake: skola, zadaca, matematika |
- 20:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 20.01.2016.
Murtaugh
|
Kolegica mi je poslala link na program tecaja jezika koje organizira nekakva udruga koja dovodi studente volontere iz stranih zemalja da poducavaju domoroce svojim jezicima. Tri put tjedno, pet tjedana, cijena 120 kn, 20 min hoda od kuce. Jednostavno sam morala upisat. A kad vec upisujem, zasto ne probati nesto posve novo. Recimo, talijanski. Jer kakav sam to Dalmos ak ne se ne znam sporazumjet na talijanskom?! Kupila sam novu biljeznicu, spakirala pernicu i s veseljem cekala pocetak tecaja. Prvi dan je dosao, a ja sam patila. U petak sam izasla van, prvi put nakon vise od pola godine i nisam se naspavala, u subotu sam bila u djiru i nisam se naspavala, u nedjelju sam bila u djiru i nisam se naspavala, na poslu je bilo naporno, setala sam psa po hladnoci, dosla u skolicu, pravu srednjoskolsku skolicu, dosla u razred, sjela u klupu, bila tamo najstarija i najumornija, pokusavala se koncentrirati, kljucala, lose citala dijaloge iako isam ih cula 5-10 puta taj dan, osjecala se ko kreten, pocela se sjecati svih trauma iz skole, razmisljala o tome kako moram jos skociti u ducan i docekati gosta i zakljucila I'm too old for this shit. Jos samo 17 satova do kraja tecaja. Oznake: tecaj, tecaj jezika, skola, srednja skola |
- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
